Masline u crvenom, grožđe spremno za najraniju berbu
Obilna kiša, koja se najavljuje za kraj tjedna, biti će 'spas u zadnji čas' za istarske maslinike i vinograde. Posljedice gotovo tropskih temperatura i dužeg sušnog razdoblja dobro se vide u maslinicima, posebno starijima, sađenim na škrtim terenima da bi se bolji koristili za vinograde i povrtlarske kulture. Istina, maslina je veoma izdržljiva voćna vrsta koja uspijeva i na sjevernom rubu Afrike. Međutim, radi se o sortama koje mogu izdržati tamošnju ekstremnu klimu.
Istarske autohtone sorte buža, rošinjola i bjelica premostile su mnoge oštre zime, od one u 1929. do 1956. ali se puno teže bore sa sušom. Može se primijetiti da se introducirane sorte, posebno leccino, puno bolje nose sa ekstremno toplom klimom. Unatoč klimatskim promjenama i drugim nepovoljnim uvjetima sve nacijepljene masline bolje rađaju.
I prošle godine bila je velika suša, a maslinarsku su godionu spasile kiše koje su također pale početkom rujna. Smežurani plodovi masline su se tada oporavili ali su uz sniženu temperaturu bile mete napada maslinine mušice. Iskusni maslinari kažu da bi u slijedeća dva tjedna trebalo pasti barem 20 mm kiše da se spasi urod malina.
Općenito manje ploda maslina
Teško je u ovom trenutku procijeniti koliko bi zapravo ploda moglo biti ukoliko nas posluže vremenski uvjeti. Rijetki su maslinici u kojima je rod veći od prošlogodišnjeg. Normalna je to pojava da se masline koje su prošle godine izrodile ove godine malo predahnule.
Po listu koji je dosta usukan, uvrnut, što nam govori da je maslina pod teškim stresom. Iz ploda se još bolje vidi kakva je situacija, smežuran je i suh. Znači, bez kiše teško da se može izvući sezonu kojom bi maslinari bili zadovoljni.
Iskusniji maslinari su u ovoj vegetaciji u nekoliko navrata koristili sredstva za prihranu u vidu algi. Obzirom na uvjete kakvi jesu na terenu efekt ove agrotehničke mjere nije nešto pretjerano vidljiv ni na plodu ni na kondiciji samog stabla.
Kako unatoč žegi i suši sačuvati urod maslina
Sad je vrijeme za zelenu rezidbu. Iskusni maslinari rezidbu obavljaju i triput godišnje. Prvo, osnovnu u ožujku, drugu tijekom ljeta i treću u samoj berbi. Zelena, ljetna rezidba zapravo je pasivna obrana od suše. Otklanjamo izbojke iz korijena i one s primarnih, uglavnom okomitih grana, a ostavljamo polegnute koje će dogodine početi rađati.
Neproduktivni izdanci tzv. vodopije moraju se uklanjati jer oduzimaju biljci hranjive tvari, a rastu vrlo brzo, čak 2-3 metra godišnje. U zelenoj rezidbi mogu se također ukloniti i neke grane koje su oštećene ili slomljene atmosferskim prilikama ili zahvaćene nekom bolešću. Ljetnom rezidbom radovi u masliniku sljedeće godine smanjuju.
Jedna je otpornost na sušu, ali i mogućnost uvođenja novih rodnijih sorti i onih otpornijih na sušu. Time dolazimo i do drugog važnog agrotehničkog zahvata kojim maslinar može prevladati sušu, a to je naknadno cijepljenje maslina. Puno je izrođenih maslina koji treba regenerirati ali po mogućnostima uvesti i nove sorte cijepljenjem. Dovoljno je precijepiti pokoju mlađu granu jer se autohtone i introducirane sorte dobro slažu. U starim maslinicima obnovljena stabla i implementirane nove sorte zapravo nose glavninu roda u ekstenzivnim maslinicima.
Osim vodopija zelenom rezidbom ukloniti i suhe grane
Zdrav list je drugi temeljni stup obrane masline od suše jer u zrelom listu se stvaraju fitokemikalije koje su uključene u metabolizam obrane masline od toplinskog stresa. Stoga maslinari koji vode brigu o zaštiti od paunovog oka i olovne bolesti uvelike preveniraju posljedice same suše. Kada smo kod zaštite masline nije dobro ne spomenuti i folijarnu gnojidbu koja se s njom često kombinira.
Taj je vid gnojidbe značajan kada je maslinik u stresu, ali treba naglasiti da se osnovna gnojidba ipak mora provesti putem tla. Prvu gnojidbu dobro je poduzeti već nakon berbe. Najbolje je koristiti organska peletirana gnojiva u kombinaciji s mineralnim koja imaju više fosfora i kalija uz dodatak mikro elemenata.
Zbog uštede mnogi su maslinari folijarno dodavali ureu, ali su nove kombinacije dušika u obliku raznih aminokiselina u kombinaciji s drugim elementima poput bora, magnezija, cinka i ostalih pokazali puno boljom solucijom. Najnovija znanstvena istraživanja sve više spominju i elemente koji nisu biogeni, ali pozitivno djeluju na rast i otpornost biljke, a to su silicij ili titan.
Prekomjerna gnojidba dušikom u proljeće putem tla negativno utječe na otpornost stabla na sušu i stoga se ona mora provoditi umjereno. Naglasak u gnojidbi treba biti na organskim gnojivima u kombinaciji s kompleksnim mineralnim koji u sebi imaju, osim dušika, i ostale važne biogene elemente koji učvršćuju biljku i tako je pripremaju za suhi period.
Uzgoj bez navodnjavanja
Maslina je biljka pogodna za suhi uzgoj. Dakle, u nedostatku vode, ne treba očajavati. Postoje neke prakse koje mogu ublažiti stres i održati dobru produktivnost i profitabilnost. Ona je kserofitna i heliofitna mediteranska voćna vrsta, koja ima više mehanizama prilagodbe na suhe i vruće uvjete bez dovoljno oborina. Građa i struktura lista je jedan od temeljnih mehanizama obrane od suše. On je sitan te ima specifičnu anatomsku građu, voštanu prevlaku s taninima i malim brojem puči smo na donjoj strni lista. Zatim korijen, koji je u pravilu plitak kako bi mogu presresti i čak male količine ljetnih oborina koje padnu tijekom sušnog perioda, kad je biljci potrebno. Isto tako, uske provodne žile uz navedenu anatomiju lista, osiguravaju maslini mogućnost usvajanja vode kada je ona slabo dostupna.
Važno je naglasiti da ciljana sjetva pokrovnih usjeva i malčiranje može značajno spriječiti isparavanje vode iz tla i time maslini stvoriti bolje uvjete za rast korijena i zadržavanje vode. U svezi s time spominje i obradu tla koja ima niz prednosti, ali i mana. Stoga se ona treba kombinirati s drugim mjerama i ograničiti je tamo gdje nesporno daje rezultate.
Berba vinograda uranila dva tjedna
Kad je riječ o vinogradima vidljivo je da su oni posađeni na škrtijim pozicijama au velikom stresu pa njim se naveliko suši lisna masa. Grozdovi već sliče onima koje u Dalmaciji ostavljaju do kraja rujna da bi od njih dobili slatko vono prošek.
Za vinograde bi bilo najbolje kada bi pale umjerene količine kiša. U grozdovima bi se povećao obim tekućine, smanjio izuzetno visak postotak šećera i povećala prisutnost kiselina. Berba je na nekim područjima već počela ali će najavljene prognoze vjerojatno veći dio vinogradara odvratiti od berbe.
Koliko je god problem suša još je veći sve duže razdoblja visokih temperatura koje dostižu i 35 stupnjeva Celzija. Kud puklo da puklo kraj kolovoza je i pored klimatskim promjenama nepovoljni termin za berbu grožđa. Ipak, prilike su takve da se već od 20. kolovoza brale sorte za proizvodnju pjenušaca. Potom je na rad došao chardonay, a sada dozrijeva i malvazija.
U prosjeku na istarskom području grožđe se bere od deset do petnaest dana prije od prošlih godina. Postotak šećera je optimalan, nešto je manje kiselina. Najveći je problem visoke temperatura grožđa kojeg je teško ohladiti. Iskusni vinogradari će i u tome naći neki balans, kao što je usporen raspored berbe kako bi se prerada odvijala u najboljim temperaturnim uvjetima.
Autor
