'Vrijeme je da sjednemo i odlučimo što želimo od te naše Istre!'

Turistička sezona se bliži, pa samim time i pritisak na prostor, infrastrukturu, prirodne resurse i slična dobra koja bi, u normalnim okolnostima, trebala biti na usluzi domicilnom stanovništvu ili eventualno tek razumnom broju gostiju. Međutim, znamo da to nije tako. Veliki su i rizici od požara, najviše zbog nemarno odbačenog otpada. O tome, ali i drugim problemima, razgovarali smo s ravnateljicom županijske Javne ustanove 'Natura Histrica' Silvijom Buttignoni.

- Da podsjetimo čitatelje, čime se bavi Natura Histrica, koliko imate zaposlenih, na što najviše trošite vrijeme?

- Mi smo županijska javna ustanova koja upravlja zaštićenim dijelovima prirode i zaštićenim vrstama i staništima. Imamo 15 zaposlenih, osnovani smo 1994. a započeli s radom 1996. godine. U ovom trenutku bi se stvarno željeli baviti samo zaštitom prirode, ali se nažalost prije toga moramo baviti drugim stvarima, kao što je devastacija prostora, krčenje šuma, ilegalna gradnja, odlaganje smeća, parcelacije šumskih i poljoprivrednih zemljišta i slično. Nemamo temelja za fokusiranje samo na naš primarni posao, kao da gradimo kuću od krova. I to je problem.

- Koja su vaša zaštićena područja pod najvećim rizikom? Što vas najviše zabrinjava?

- Zbog općenito uništavanja prostora i povezanih klimatskih promjena zabrinjava nas i smanjenje bioraznolikosti i općenito sve lošije zdravlje prirode. Zabrinjava nas Motovunska šuma jer je tok rijeke Mirne sav kanaliziran, i bilo bi dobro vratiti taj stari tok tamo gdje je bio, i zbog šume koja se suši, al i zbog tartufara. Velik pritisak je na paleontološki rezervat Datule-Barbariga, gdje ima mnogo skamenjenih kosti dinosaura u moru, ali istovremeno i puno sidrenja. Htjeli bi više zaštititi Posidoniju (morska pluća), koja je bitna jer stvara kisik u moru, pogotovo na zapadnoj obali Istre, postavljajući takozvane 'pametne' i ekološke (koje se zabuše u dno bez da imaju 'corpo morto') bove, ali to ne možemo učiniti bez da je uključeno u prostorni plan. No, pokušavamo naći neke solucije.

- Koje su to?

- Osim što se preporuča promijeniti prostorni plan, možemo recimo postavljati pametne i ekološke  bove kao mjeru zaštite prirode. Dakle, ne preko izmjena prostornog plana, već ovim lakšim putem. Uglavnom, umjesto da se ljudi sidre gdje god žele, uništavajući tako Posidoniju , zabuši se bova u stjenovito dno i ona je spremna za vezanje. Te bove, ako su 'pametne', imaju sustave koje mjere temperaturu, plime i oseke, dakle djeluju kao nekakve mjerne stanice.

- Koji vam je najveći izazov trenutno?

- Htjeli bi da ljudi shvate što rade, da se stopira sva ta divlja gradnja i da se krene ispočetka, da se stopira sječa, da se stopira odlaganje otpada u jamama, na poljoprivrednim terenima, po šumama, da se pošumljava, da se ruše nelegalne građevine, i tako dalje. Svi bi se trebali puno aktivnije uključiti s zajedničkim ciljem zaštite prirode i okoliša, od načelnika, gradonačelnika, pa do običnih ljudi koji uglavnom djeluju po ono 'ma to što ja utječem na prirodu je samo malo', pa kada se onda zbroje njih tisuće i tisuće, utjecaj je zaista velik. Moramo promijeniti mentalni sklop ljudi, priroda je bitna i moramo ju ostaviti budućim generacijama. Potrebna nam je ravnoteža između čovjeka i prirode da bi svi bili zdravi.

- Prije godinu dana počela je velika akcija države po pitanju bespravne gradnje u Istri. Kako ste danas zadovoljni situacijom? Je li se nešto pokrenulo, srušilo?

- Nismo zadovoljni, akcija je bila limitirana na samo nekoliko područja, Državni inspektorat je izašao na teren, napravio svoje, ali te kuće i ti objekti su još uvijek tamo. U godinu dana se moglo i trebalo napraviti mnogo više. Nikako nismo zadovoljni. Imam osjećaj da se radilo o akciji da ljudi vide da se nešto radi, ali činjenica je da je priča nedovršena. Nedavno sam čak dobila informaciju da agenti za nekretnine znaju doći na teren, skinu službene table DIRH-a sa sporne kuće, pokušaju prodati kuću, pa vrate natrag tablu.

- Imate li ideju zašto je DIRH tako spor? Radi li se o kadrovskim problemima ili je neštu drugo u pitanju?

- Za početak neka samo rade svoj posao. Mnogo ljudi im je otišlo, posao nije lagan i potplaćen je. Vjerojatno su i prepušteni sami sebi, bez pretjerane potpore. Po mojim saznanjima, ostao je samo jedan građevinski inspektor za cijelu Istru.

- Prema vašim saznanjima, gradi li se i dalje?

- Gradi se svugdje ali uglavnom u Općini Marčana, pogotovo u Peruškima najviše.

- Koje su neke kritične točke u Istri, bivše ali i nove?

- Peruški, Mandriol, Marčana, okolica Umaga, to su samo neki eklatantni primjeri, ali moramo znati da ilegalne gradnje ima svugdje, u svakom gradu i općini, pogotovo na obali.

- Neki od tih područja su i zaštićeni.

- Tako je, i mi to nadziremo i prijavljujemo DIRH-u i DORH-u. Radi se o nastambama na Paludu, na rovinjskim otocima i priobalnom području, područje Punta Križa na Rovinjštini i tako dalje. U okolici Ližnjana i Šišana imamo mnogo ilegalnih kamperista tijekom sezone. U obližnjoj šumi Hrvatske šume rade prosjeke radi zaštite od požara, što je dobro, ali tako istovremeno otvaraju put ilegalnim kamperistima koji, recimo, pale vatru da bi roštiljali. Slično se događa na Prtlogu, tamo ćemo stalno morati obilaziti područje jer ima mnogo ilegalnih kamperista.

- Već desetljećima svejdočimo velikim pritiscima na prostor, uglavnom za turizam. Tek su se nedavno političari probudili i počeli, pa barem razgovarati o tome. Kako obraniti prirodu od pritiska kapitala?

- Treba imati viziju kako želimo da nam prostor izgleda za 20 godina i po tome se ravnati. Mislim da to još nije izgubljena bitka ali vrijeme je da sjednemo i odlučimo što želimo od te naše Istre. Do sada se stihijski radilo svašta. Mislim isto tako da ne moramo ići u smjeru u kojem idu svi (Španjolska, Grčka, Turska, Italia). Možemo i moramo biti svoji i  posebni.

- Treba li zaštititi još područja?

- Naravno. Postoje područja koja su rezervirana za zaštitu, po prostornom planu. Radi se o takozvanoj planskoj zaštiti, nije zaštićeno ali je vrijednost područja takva da bi se moglo zaštititi. Odluku o tome donosi Istarska županija, a mi radimo na tome da kroz buduće vrijeme napravimo reviziju takvih područja, uz potporu Županije. Europska unija pritišće svoje članice da do 2030. imaju 30 posto prostora pod zaštitom.

- Treba li širiti građevinska zemljišta?

- Definitivno ne. Imamo toliko brownfield područja da širenje nije potrebno. I u gradovima i općinama ima puno građevina koje su prazne, koje se uopće ne koriste. Gradi se iznova jer je tako jeftinije. S druge strane, investitor može potrošiti malo više, jer ionako sve dobro naplaćuje pogotovo strancima koji kupuju, te zaštititi to malo što nam je ostalo.

- Nasipavanje i dohranjivanje plaža? Što se tu događa?

- U principu se to ne bi trebalo nikada raditi. U nekim slučajevima se donose riječni kamenčići koji nemaju veze s morem. Dolaze kamioni i kamioni tih malih oblutaka koji štete našoj flori i fauni. To je veliki problem. Što se tiče estetike, ljepši su, ali za prirodu je to katastrofa. Nema više života, od mikroorganizama, ježinaca, račića, larvi i tako dalje.

- Kakvo je stanje s divljim odlagalištima otpada na području Istre?

- Povećava im se broj, najviše zbog divlje gradnje. Sve dok općine i gradovi ne uvedu pravilo, kada netko kupi nekretninu, da mu se automatski naplaćuje zbrinjavanje otpada, a ne da se dobrovoljno jave, mi ćemo uvijek imati divlja odlagališta i masu smeća okolo. Princip je vrlo logičan, ako netko ima vodu i struju, i negdje boravi, znači da proizvodi i otpad, manje ili više. Za sada je to još uvijek na dobrovoljnoj bazi. I sama u svojoj kanti nađem smeće koje nije moje.

- Gomilanje otpada po svuda jest i velika opasnost od požara.

- Prije sezone općenito imamo svakakve sastanke gdje se razgovarao tko je kako spreman za turistički dio godine. Vatrogasci su nas pitali jesmo li spremni za protupožarni dio, jesmo li očistili puteve i tako dalje. Napomenula sam im da postoji mnogo divljih odlagališta, pogotovo po šumama, te da smo napravili inventarizaciju dobrog dijela Istre, od centra prema dolje, i zapisali lokacije i napravili popis. Vide se i plinske boce, automobili, gume i ostali zapaljiv materijal. Kada ovako gledamo, mislim da ipak nismo sasvim spremni za protupožarni dio sezone. Uglavnom, vatrogasci su upoznati o tim lokacijama i trebali bi informirati općine i gradove koji bi ti trebali zbrinuti. Mi smo evidentirali nekih pedesetak u južnoj Istri ali ih ima puno više po cijelom Poluotoku. (Razgovarao Marcello Rosanda)