Bivši pulski gimnazijalci proslavili veliku obljetnicu: 'Nitko ne zna tko je u koji razred išao i s kim'
Nekadašnji učenici pulske Gimnazije, tadašnje Gimnazije "Branko Semelić", posljednja generacija koja je školu pohađala pod tim nazivom, njih 42, proslavilo je 50. godišnjicu mature. Riječ je o generaciji koja je srednju školu pohađala od 1970. do 1974. godine. Okupili su se ispred Gimnazije, a potom se ponovno našli u školskim klupama.
Dočekao ih je profesor Dejan Pavlinović, a zatim je, kao nekad, uslijedila prozivka. Nakon toga krenula je retro šetnja uz stradarij iz sedamdesetih, a "maturanti" se se potom, uz vodstvo profesora povijesti Igora Jovanovića, uputili u Zerostrasse, gdje su razgledali izložbu. Liftom su stigli do Kaštela, a potom se spustili na zabavu u Circolo.
Generacija je ovom prilikom uputila pismo, koje donosimo u cijelosti:
"U prvi razred se 1970. upisalo 127 učenika, a 1974. maturiralo ih je 75. Već same te brojke govore da Gimnaziju nije bilo lako završiti. Ali znanje i radne navike koje smo stekli uvelike su nam pomogli u kasnijem školovanju i profesionalnoj karijeri. Našim dragim profesorima hvala na tome. S nama se večeras neće družiti naši prijatelji koji su preminuli, neki kao vrlo mladi, neki posljednjih nekoliko godina, ali ipak prerano. Uvijek ćemo ih se sjećati i falit će nam, osobito u ovakvim trenucima.
Specifičnost naše generacije je da je 'a' razred u završnom razredu rasformiran, a učenici su podijeljeni po b, c i d odjeljenjima. Dobra strana cijele te priče je ta da smo generacijski izmiješani, nitko ne zna tko je u koji razred išao i s kim. To danas više nije ni važno, važno je da smo dobro i da se veselimo druženju. Možda se na kraju treba prisjetiti našeg maturalca, također specifičnog. Mi smo, naime, maturalno putovanje sami organizirari. Otišli smo u Ljubno, ali to ne bi bilo moguće da Jagodina mama, gospođa Tikvić, nije pristala voditi nas, i na tome joj još jednom puno hvala. Spasila nas je. Proveli smo se odlično, puno smo planinarili, šetali po snijegu i čistom zraku, bez prestanka slušali onu jednu jedinu kazetu Cata Stevensa koju smo imali i možda osim čaja popili poneko pivo. Odavno smo punoljetni, zdravica nas čeka na Kaštelu, ne moramo se više skrivati. Živjeli!"
Autor
