Svako selo u Istri ima svoj TZ, jedini svijetli primjer je središnja Istra
Ima li pilota u avionu, retoričko je pitanje Branka Bogunovića, voditelja izrade Master plana razvoja turizma Istarske županije 2015. – 2025., koje je postavio govoreći o pretjeranom broju turističkih zajednica (TZ) na hrvatskoj obali. Isto pitanje vrijedi i za Istru koja ima ni manje ni više nego 33 TZ-a, uključujući onaj krovni za čitav Poluotok, na ukupno 41 grad i općinu. Mogli bismo slobodno reći da svako selo u Istri ima svoju turističku zajednicu. Da ne postoji TZ središnje Istre, doslovno bi tako i bilo. Stoga pitanje s početka doista djeluje sasvim logično. Još kad svemu tome pridodamo Sektor za turizam Hrvatske gospodarske komore i pripadajuća mu udruženja, zatim Upravni odjel za turizam Istarske županije, razne udruge, pa i uplitanje Obrtničke komore Istre, onda se doista više ne zna tko tu pije, a tko plaća.
Bogunović je u nedavnom razgovoru za Istarski.hr pojasnio zašto ne gleda blagonaklono na takvu brojnost TZ-ova. „Pokazuje se ona stara da je jednom stečene povlastice - u ovom slučaju lokalne blagajne - kasnije teško oduzeti. U prosincu 1992. godine donesena je odluka o uspostavljanju današnjih jedinica lokalne samouprave kojom je njihov broj upeterostručen, a spadam u one koji smatraju da je riječ o jednoj od najpogubnijih odluka u povijesti hrvatske države“, kazao je.
Upozorio je i da će svaka turistička zajednica, ako se ostvari ideja provođenja novih rješenja održivog upravljanja turizmom, morati raditi plan održivog upravljanja te računati neke obavezne i specifične indikatore, kojima su obuhvaćena i primarna istraživanja gostiju te lokalnih stanovnika. „U tom smislu dodatno čude prilično kompleksne procedure te brojni pokazatelji gdje mislim da ima i viška i manjka od onog što je upravljački objektivno potrebno. Kad se sva sila tih podataka slije u resorno ministarstvo, bit će zanimljivo kako će ono dalje s tim upravljački postupati“, napomenuo je Bogunović.
A nije da država, to jest Ministarstvo turizma ne pokušava poticati udruživanje TZ-ova. U tu je svrhu osnovan poseban Fond za udružene turističke zajednice u koji se slijevaju sredstva iz uplaćenih turističkih pristojbi. Tako su formalno ili programski udružene turističke zajednice samo ove godine na raspolaganju imale gotovo tri milijuna eura! TZ središnje Istre na taj je način došao do nešto više od 126 tisuća eura za svoje projekte, a zbog programskog su udruživanja TZ-ovi Pule, Poreča i Umaga dobili po 20 tisuća eura. Nije, međutim, jasno zašto se drugi istarski TZ-ovi nisu programski udružili, ako već ne žele formalno. Ne vjerujemo da recimo TZ Višnjan nema ama baš nikakve zajedničke interese s, na primjer, TZ-om Kaštelir-Labinci u upravljanju destinacijom.
Sanja Kantaruti, direktorica TZ-a središnja Istra u koji spadaju Grad Pazin te općine Cerovlje, Gračišće, Karojba, Lupoglav, Pićan, Sveti Lovreč, Sveti Petar u Šumi i Tinjan, pojašnjava nam zbog čega je uopće došlo do udruživanja i što je ono donijelo tom kraju.
- Upravo je održivost bila okidač za udruživanje. Općine koje su na turistički nedovoljno razvijenom području shvatile su da je puno bolje imati jednu turističku zajednicu, nego da svaka ima svoju koja nije održiva i koja se na koncu mora financirati iz općinskog proračuna. Pazin je do 2007. imao svoj turistički ured, ali nije bio financijski održiv, odnosno nisu imali novca ni za plaće i dobivali su sredstva uglavnom iz gradskog proračuna. Kod nas sve destinacije dobivaju jednak novac za svoje manifestacije. Naravno, uvijek može bolje, ali da imaju svoje TZ-ove onda ne bi mogli ni ovoliko. Mi s udruženim sredstvima i novcem iz Fonda HTZ-a možemo puno više nego da svaka općina nastupa zasebno. Zbog svega rečenog, smatram da je udruživanje TZ-ova najbolji model. Uostalom, ne znam koliko uopće ima smisla zasebno brendiranje, budući da turisti ne poznaju granice općina. Ono što mi trebamo brendirati su proizvodi, kojima onda ističemo određeno mjesto. Recimo, imate pršut u Tinjanu, legende u Pićnu, vino u Gračišću, kobasice u Svetom Petru u Šumi… Ne razumijem ona mjesta koja imaju TZ-ove, a nemaju kampove ili hotele na svom području, već svega nekoliko kuća za odmor od kojih ubiru mali dio boravišne pristojbe. Nije problem osnovati još 500 turističkih zajednica, ali to nema nikakvog smisla, smatra Kantaruti.
Općine financiraju rad TZ-a središnja Istra s nekoliko tisuća eura godišnje, što im, prema riječima Kantaruti, TZ višestruko vrati kroz financiranje manifestacija, ali i turističke infrastrukture. Njihov TZ ima tri zaposlene osobe, dok većina turističkih zajednica u Istri ima barem dva i više djelatnika, no razlika u površini koju pokriva središnja Istra - 580 četvornih kilometara - neusporediva je s onom koju imaju neki općinski TZ-ovi. „Mi smo doista prepoznati, i to ne samo u Istri, po broju događanja i projekata koje provodimo. Ministarstvo turizma i HTZ nas ističu kao dobar primjer dobre prakse, a to nam pokazuju i s podupiranjem naših projekata“, kaže Kantaruti.
Iako Zakon o turističkim zajednicama jasno govori da bi TZ-ovi u kojima na plaće odlazi više od 40 posto prihoda trebali prestati postojati po sili zakona, to u praksi očito nije tako. „Ništa od toga. Većini TZ-ova u Hrvatskoj, ali i u Istri to prolazi“, uvjerava nas Kantaruti.
Moglo bi se čak razumjeti da svaka općina putem svog TZ-a želi podržati i održati neke manifestacije koje su tipične za taj kraj, ali većina tih fešti zapravo su generičke, mogle bi se održati u bilo kojem dijelu Istre i ne odražavaju neki lokalni duh, odnosno autentičnost. Time pada u vodu osnovna zadaća TZ-ova, a to je upravljanje destinacijom. Tako bismo Bogunovićevu tezu o stečenim povlasticama mogli proširiti i na našu karakterističnu boljku – uhljebljivanje. Naime, nije rijetka pojava da su mjesta u turističkim zajednicama rezervirana za ljude od povjerenja onih koji su osvojili vlast na lokalnim izborima. Nemalo je članaka napisano o javnim natječajima lokalnih TZ-ova, pogotovo za čelnu poziciju, koji su čisto formalne naravi i na kojima se pokušava progurati netko blizak načelniku ili gradonačelniku pa turističke zajednice zapravo postaju politički alat kojim se služe isključivo oni koji su na vlasti.
Autor
