'To su pacijenti. Ja sam u gnjoju, a oni na Facebooku'
Istrijanski tovar do daljnjega ostaje tovar, proizlazi iz odgovora koje smo dobili od organizatora smotri i trka na magarcima, ponukani stavom udruge Prijatelji životinja koji su trku na tovarima u Vodnjanu ovog ljeta usporedili s "roditeljem koji jaše dijete". Smatraju, naime, da se na spomenutim manifestacijama, koje su popularne diljem Istre, ali i Dalmacije, životinje zlostavljaju nakaradnim jahanjem te tvrde da se očuvanje pasmina i lokalne tradicije ne smije prelamati preko leđa životinja, što se, kažu, u slučaju utrka magaraca događa doslovno.
"Životinjama se na leđa stavljaju teški ljudski tereti i tjera ih se da pritom još i trče, čime dolazi do deformacije tkiva u leđima zbog izloženosti težini jahača i do boli. Šokirani građani i inozemni turisti javljaju da ne mogu vjerovati da nekome može biti zabavno zlostavljati životinje. Izlaganje visokim temperaturama, uz napore tijekom utrka, može dovesti do ozbiljnih posljedica za magarce, poput dehidracije i toplotnog udara. Jahači, često puno veći od magaraca, dodatno pogoršavaju patnju životinja jer ih izlažu štetnim opterećenjima pa bizarni prizori izgledaju kao da je odrasla osoba zajahala većega psa. Jednako apsurdno bilo bi natjecanje na kojemu bi djecu osnovnoškolske dobi tjerali da na svojim leđima nose roditelje", navode, uz ostalo, Prijatelji životinja.
I dok je Grad Pula prije niz godina, nakon upita lokalnog medija, jednostavno ukinuo tradiciju vatrometa na otvorenju Pulskog filmskog festivala jer prasak raketa uzrokuje uginuće velikog broja ptica, u unutrašnjosti Istre stvar s tovarima ne smatraju problematičnom.
Iz Grada Vodnjana, naime, kažu da „nemaju nikakvih saznanja niti indicija o tome da je na Trki tovara ijedan tovar ozlijeđen ili da je mučen“.
"U Vodnjanu je nekad bilo 1.200 tovara i mazgi i spomen na ta vremena kroz ovu trku je pitanje tradicije našeg grada. Tovari su životinje koje su bile od ogromne koristi čovjeku kroz povijest i sposobne su za nošenje velikog tereta. Naš čovjek je uvijek cijenio tu životinju i znao se odnositi prema njoj s dužnim dostojanstvom. Naravno da danas uzgoj tovara nema ekonomsku isplativost osim kroz industriji prehrane. Htjeli si to priznati ili ne - Istra je suočena s time da će tovar na ovom tlu nestati. Sreća je da još uvijek postoje entuzijasti koji ih uzgajaju bez računice i koji ih povremeno pokazu javnosti kroz neke manifestacije ili kao turističku atrakciju“, kažu iz Općine Vodnjan te podcrtavaju: “Nažalost, tovare možemo samo povremeno vidjeti i jahati na ovakvim manifestacijama ili ih možemo pojesti."
U Juršićima se također, u sklopu smotre magaraca, tradicionalno u listopadu, ove godine u nedjelju, 6., održava trka na tovarima. Smotru organizira Udruga uzgajivača istarskih magaraca Istrijanski tovar, čiji predsjednik Boris Orlić veli da su ga već zvali novinari iz Dalmacije vezano uz istu temu.
"Moj komentar je sljedeći - to su pacijenti. Vi idete na aerobik, u teretanu, ljudi se naprežu na nogometu i tako dalje... Životinja je kroz povijest služila čovjeku i postojao je suživot čovjeka i životinje. Kroz povijest u Istri tovar, govedo, konj su radne životinja koje su vukle, nosile, teglile. Znači, nije da smo sad izmislili svemirski brod. E sad, postoje granice, da na male tovare ne sjedne čovik od sto kili. Ali naši tovari su od 2,5, tri, četiri kvintala koji nose čovika bez problema."
Na naše pitanje jesu li magarci bili ozljeđivani na utrkama, odgovara da je "previše štupido iživljavati se nad životinjom pred ljudima".
"Zato i jesu ti komentari, ali sve je to u granicama zdravog razuma, barem bi trebalo biti. Organizator mora napomenuti da se ne smije ekstremno tući magarca nego ga samo potapkati palicom po butovima da on potrči, i to je to, ništa više. Mene je zvala novinarka TV Nove iz Šibenika pa sam joj objasnio da ne možemo biti svi isti, ali ako su već ljubitelji životinja (u udruzi Prijatelji životinja, op. a.), njihov je moto i poziv malo drukčiji nego osuđivati one koji se bave kao ja blagom. Oni su na Facebooku na sedmom katu i oni više vole blago nego ja koji sam u gnjoju. Bolje da, ako žele, pomognu, nije problem, dođimo, pomognimo, skupljajmo donacije", poziva Orlić te poentira:
"Problem je u temu ča su to dalmatinski tovari ki su mali, a Dalmatinci su ih već jahali. To ni naš tovar, on je doša trgovinom kod nas, ali on je izdržljiv. Naš tovar ima 200, 400 kili, on čovika od 80 kili bez problema nosi, kapiš, kao da vi nosite torbu od osam kila".
U Općini Svetvinčenat kažu da ni oni ni tamošnja turistička zejdnica nisu primili upit udruge Prijatelja životinja vezan uz održavanje trke na tovarima u sklopu Smotre istarskega tovara u Juršićima.
"Turistička zajednica i Općina Svetvinčenat su pokrovitelji manifestacije, a njen smisao i svrha su podrška uzgajivačima istarskog tovara, briga o životinjama te prezentacija tradicije. Istarski tovar od iznimne je važnosti za povijesni i kulturni identitet Istre. Danas tovari više nemaju svoju radnu ulogu koju su imali u prošlosti, ali su i dalje prisutni kao jedan od zaštitnih znakova istarskog poluotoka", navode iz Općine.
Autor
