Od Kalifornije do Labina: 'Ono što me ovdje drži su ljudi'
"Zaista sam se osjećala polaskanom dobiti tu nagradu. Susjeda Eleonora Hrvatin, koja gleda na moj vrt sa suprotne strane ulice, kazala je da će me nominirati, jer je smatrala da je ove godine vrt stvarno predivan. Ali voljela bih pogledati i sve te druge vrtove, jer to je nešto što radim iz ljubavi. Kad radim u vrtu i u prirodi, imam osjećaj kao da meditiram", kazala nam je Amerikanka Melissa Paul, koja je ove godine dobila nagradu Grada Labina za najljepši vrt i okućnicu u Mjesnom odboru Gornji Labin, gdje živi od 2015. godine.
Tada je, sa sada već bivšim suprugom, hrvatskim Amerikancem rodom s Krka, kupila kuću u Starom Labinu, od jednog nizozemskog para, a prije toga tu je bila Denis Licul, Labinjanka koja je također već dulje vrijeme u SAD-u. Tako je svojevrsna 'međunarodna razmjena' kumovala rađanju najljepše okućnice u Starom gradu, a koja je usto i hit na Instagramu i najviše fotografija na toj društvenoj mreži. Kad primijete stare kamene stepenice prepune cvijeća, koje vode u zidovima opasani vrt na brdašcu, i roza fasadu s metalnim natpisom "Doma", turisti se spontano fotografiraju. Teško je tome odoljeti, jer je cijela ulica prema Fortici nekako čarobna.
Istra i Kalifornija imaju sličnu klimu i vegetaciju
Ali, kako je zapravo naša sugrađanka postala Labinjanka? Rođena je u SAD-u, u Kaliforniji, za koju će reći da je predivna i da ima jako sličnu klimu, pa čak i vegetaciju, kao Istra. U Kaliforniji je odrasla, da bi se potom odselila u Philadelphiu i naposljetku u New Yorku.
"Uvijek sam išla sve više na istok", u šali nam priča Melissa. Na toj, istočnoj strani SAD-a je i upoznala svog budućeg supruga, koji ju je, kad mu je majka na Krku preminula i ostavila nasljedstvo, poveo sa sobom u Hrvatsku. Iako su na Krku renovirali kuću, ondje se nisu dugo zadržali, budući da je, kako nam je rekla Melissa, "bilo premirno", nakon čega su na oglasniku pronašli kuću u Starom Labinu koja je postala njihov dom.
"Osjećala sam potrebu da radim. Bavim se digitalnim marketingom, ali stvarno nam je bilo premirno tamo. Teško je bilo prijeći s Philadelphie, gdje smo živjeli, na ovce, što je predivno, i ima puno prednosti, ali je bio preveliki šok", ispričala nam je Melissa, kojoj je jedan od najvećih problema po dolasku u Hrvatsku bio jezik. Odlično se, priča nam, snalazi u svakodnevici, na razini običnog života, ali dublji razgovor joj još uvijek predstavlja problem.
"Ono što me drži u ovoj zemlji, osim onog očitog - a to je da je ovdje predivno - su ljudi. Ovdje imam ono što nikad nisam imala u SAD-u, a to su, kako ih ja zovem, slojevi zajednice. Prvo, tu su ostali expati (stranci), koje sam upoznala i s kojima sam se sprijateljila, i čak sam i osnovala grupu 'Expats in Istria'. Zatim, tu su neposredni susjedi iz ove ulice, među kojima su mi mnogi poput obitelji. Moram spomenuti i prijatelje i susjede iz drugih dijelova Labina. Ne znam kako bih preživjela Covid da nije bilo tih predivnih ljudi. Ali ono što je doista nevjerojatno jest kako mi je ovdje život ispunjen s vrlo jednostavnim, predivnim ljudima i vezama. Na primjer, vi koji sad pijete kavu sa mnom ili susjed koji jednostavno dođe na vrata i uđe. To se u SAD-u nije događalo. Mogu samo zamisliti kako je super ljudima koji su ovdje odrasli, i imaju iste prijatelje. Mislim da je moralo biti obogaćujuće, jer zajedno dijelite neku povijest. Ja tu povijest tek gradim", ispričala nam je Melissa.
Nije sve 'rože e fiori'
Pored vrta, njena druga velika strast su mačke. Ljubav prema njima rodila se još u SAD-u, a jedna od njih s njima je stigla tijekom preseljenja. Sad se, kroz volontiranje u udruzi Fenix, brine o velikom broju mačaka. Dok smo razgovarali, mačke raznih veličina i dezena, skakutale su po stolu, kauču, njuškale naše čaše i novinarske alate. Ništa zato, samo su doprinijele opuštenoj atmosferi kuće u starom Labinu, jedne od rijetkih koja je sačuvala unutrašnje stepenice i čitav niz antiknih, autentičnih detalja!
"Neki imaju glossy terase, ali to jednostavno nisam ja. Ja volim razbijene komade. Volim izblijedjelu boju. Uvijek gledam, kod uređivanja, kako ću ja upotrebljavati neki prostor. A ne kako bi trebao biti", priča nam.
Ipak, nije sve 'rože e fiori' u toj priči od vrtu i okućnici. Iako ovdje ima nekretninu, vizu dobije na godinu dana, nakon čega mora napustiti Schengen na tri mjeseca, pa se vratiti. Ranije je mogla otići u Italiju, ali sada više to nije moguće, pa mora u BiH, Srbiju ili Ujedinjeno Kraljevstvo. Sve je ovdje, kaže nam, užasno skupo; čak i mačju hranu kupuje u inozemstvu. Otkako je došao euro, nastalo je ludilo. I to ne samo za expate, nego za svih, složismo se Melissa i ja.
Autor
