Slavljenje pobjede uz poraz razuma
Jebale vas ustaše, sad bi stvarno trebalo biti dosta! Ustaški dernek u Imotskom, koji je započeo kao koncert i oda domoljublju, a pretvorio se u nešto najbesmislenije, najpokvarenije i najodvratnije što se moglo dogoditi samo koji dan nakon proslave Oluje, kad je masa ne samo koketirala, nego otvoreno ljubovala s ustaštvom, potvrda je teze da glupost često nadvlada razum. Zaogrtanje ustaške zastave na leđa i političko izražavanje kroz idiotske ustaške pjesme, u Imotskom su kompromitirali Hrvatsku, hrvatske građane i tu oslobodilačku akciju. Jebale se ustaše!
Pjevanje "Evo zore, evo dana" u slavu ustaških koljača Jure i Bobana, a orilo se iz tisuća grla, ne reprezentira modernu, samosvjesnu i neovisnu Hrvatsku. Onu koju predstavljaju pametni ljudi. Kojih kao da je premalo naspram starih-novih ustaša koje o ustaštvu i njegovoj koljačkoj politici ili ne znaju ništa, ili ne znaju dovoljno, ili ih nije briga, već im se, eto, zbog ritmičnosti sviđa pjesma o Juri i Bobanu, pa što će jadnici nego svi zajedno uglas. Bratstvo i jedinstvo u teškoj sramoti. Nemoguće je ignorirati ono što se dogodilo u Imotskom, Imotskom odakle je, ponosno su uvijek navodili Imoćani, dolazio cvijet hrvatstva, mnogi veliki Hrvati, učeni, mudri, obrazovani, pametni, tolerantni.
To što se dogodilo je potvrda stanja duha. Ne nacije, nego samo jednog njenog dijela. No previše je onih koji se razmahuju ustaštvom kao domoljubljem. Tisuće na glavnom trgu u Imotskom, s desnicom dignutom u znak nacističkog pozdrava, te ljevicom koja drži nezaobilaznu pivčinu, podatak je koji zabrinjava. A kada to rade jedva punoljetne osobe, dvadesetogodišnjaci, netko je negdje opako zakazao. Najprije roditelji, kućni odgoj. Ili neodgoj. Prepuštanje djece ulici, nečitanju, neinformiranosti, površnosti, koncentraciji samo na brzi, površni i zaglupljujući tik-tok… Sve dolazi na naplatu. Ma kriva je i škola, obrazovni program, političari, sve prisutniji kult nasilja te kultura negiranja naše odgovornosti za neviđene svinjarije u Jasenovcu i za vrijeme NDH. Realno, malo je pobornika i simpatizera ustaštva, no buka koju stvaraju i način na koji komuniciraju svoja ideološka usmjerenja i poglede na povijest zaglušujuća je, zastrašujuća, alarmira. Treba promptno reagirati jer će stvar vremenom izmaknuti kontroli. Postat će normalno mijenjati povijest.
Nedavno, ima tome možda i godina dana, u Rovinju sam vodio žestoku polemiku s poznanikom čija je teza bila da smo ustašizirana zemlja, tolerantna na zločine nacifašista i ustaša kao njihovih kvislinga u Drugom svjetskom ratu. U dobroj namjeri čovjek je nabrajao eklatantne primjere i slučajeve koji su potkrjepljivali njegovu tezu, i dalje mislim malo prenategnutu. Branio sam sebe, nas, sustav, tvrdio da je riječ o iznimkama, a ne pravilu. Sada se nadam da ga neću vidjeti duže vrijeme jer ne znam što bih mu rekao.
Ova je Hrvatska sve više zemlja podjela: s jedne strane mladoustaše u Imotskom, s druge u Zagrebu doček olimpijaca pred razdraganom mladošću, koja pjeva Moju domovinu i Mišinu Poljubi zemlju. Netko je ovdje lud. Ne mogu biti svi u pravu. Ili mi ili oni. Zna se tko mora reagirati, podvući crtu. Država, sustav, premijer. Kao što je britanski poslao snažnu – non pasaran – poruku huliganima koji ruše i napadaju imigrante. Tek kad vlast bude rekla "dosta" i kad to bude ozbiljno mislila, ovaj će se problem početi rješavati. Dotad: "Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana…"
