‘Kritiziraju nas bez temelja. Ovakvi rezultati i nas su iznenadili’
Ljudi koji podržavaju ili uvažavaju njegov rad kažu kako boćanje dugo vremena nije imalo takav utjecaj u međunarodnim tijelima kao što ima danas, kako reprezentacije postižu odlične rezultate i skupljaju brojne medalje na međunarodnim službenim natjecanjima, a savez je financijski konsolidiran. Oponenti pak tvrde kako si je izmjenama Statuta priskrbio veće ovlasti, Savez pod njegovim vodstvom netransparentno prikazuje financijska izvješća, a pokretanje disciplinskih postupaka od strane predsjednika način su obračuna s neistomišljenicima.
Denis Peršić, Vodnjanac na čelu Hrvatskog boćarskog saveza u trenutnom mandatu, dugogodišnji je istaknuti međunarodni boćarski sudac, preuzeo je funkciju čelnog čovjeka hrvatskog boćanja potkraj 2020. godine, a i u prethodnom mandatu bio je aktivni (su)kreator boćarske politike kao dopredsjednik Saveza. U međuvremenu je stigao i do značajnih funkcija u međunarodnim tijelima. Dopredsjednik je Međunarodne boćarske federacije (FIB-e) te član Izvršnog odbora europske federacije (FEB-e).
Demokracija na djelu
Čak tri sjednice Skupštine trebale su se održati u nešto više od dva mjeseca ovoga ljeta što nije uobičajeno. Ima li stvarno toliko problema u hrvatskom boćanju da se najviše tijelo Saveza mora tako često sastajati?
- HBS je imao sazvanu redovnu Skupštinu u srpnju, ali zbog obimnog dnevnog reda nastavak je najavljen za 23. rujna. Na prvom dijelu donijeli smo novi Statut i Pravilnik o sustavu natjecanja te zbog rasprave koja je bila podugačka, sve zajedno je trajalo preko 11 sati, nismo stigli odraditi izvještajni dio. Uz tu skupštinu, bila je i inicijativa za sazivanje izvanredne Skupštine sazvana od strane određenih članova, no sukladno našem Statutu nisu stvoreni uvjeti da se ona održi te nje nije bilo. Tako da ne vidim neke velike probleme.
Dosta prijepora izazvale su upravo određene stavke Statuta, zbog kojih vas je nezadovoljna grupica Skupštinara javno prozivala da ste si priskrbili veće ovlasti.
- Kada je Statut poslan u javnu raspravu u njega je ugrađeno oko 90 posto primjedbi županijskih saveza, koje su bile prihvaćene od strane Komisije za akte. O tih preostalih deset posto se raspravljalo na Skupštini. No kako se radilo o velikom broju članaka, od kojih su neki bili ‘delikatni’ izgubilo se dosta vremena, no i tu je usvojeno preostalih šest do sedam posto. Kritike koje dolaze nisu utemeljene na činjenicama, jer su dokaz tome i donesene odluke oko Statuta gdje se osobno s mnogima nisam slagao, ali demokratski se oko toga odlučilo. Vrijeme će pokazati koliko su te odluke bile kvalitetne. Za neke sam znao odmah da nisu, zbog čega je došlo do kašnjenja kalendara i propozicija natjecanja, ali kao čelni čovjek moram provoditi donesene odluke.
Kako ste zadovoljni dosadašnjim radom Saveza? Jeste uspjeli ostvariti ciljeve koje ste zacrtali?
- Mislim da smo sve točke koje smo isticali dosad i odradili. Prvenstveno mislim na rad s mladima, napredak ženskog boćanja, međunarodna natjecanja reprezentacija te financijsku stabilizaciju HBS-a. Nažalost zbog općih trendova u sportu, pokazalo se da sustav koji smo ustrojili ima svoje slabosti i manjkavosti te smo pokrenuli inicijativu za promjenom sustava natjecanja. Nakon opširne rasprave dobili smo četiri prijedloga oko kojih se nismo mogli složiti i prilika za promjenom je propuštena. No to ne znači da i dalje nećemo raditi na poboljšanjima.
Od 2020. godine s opremom smo opremili brojne boćarske centre, formirali kadetsku i juniorsku ligu te sa nekoliko ekipa došli do brojke od preko 30 momčadi koje su se natjecale u prošloj sezoni. Savez je po prvi puta dobio generalnog sponzora i naš rad je napokon prepoznat od strane HEP-a kao glavnog pokrovitelja hrvatskog sporta te smo ušli u zajednicu dvadesetak nacionalnih saveza koje oni sponzoriraju. U vremenima kada inflacija ne staje to nam je vrlo značajno, jer troškovi koje imamo prvenstveno u međunarodnim programima su strašno veliki. Ove godine imamo preko 40 međunarodnih programa u svim reprezentativnim kategorijama.
Naši ljudi vode politiku svjetskog boćanja
Uz funkciju predsjednika HBS-a, drugi ste čovjek Svjetske boćarske federacije, a još je nekoliko boćarskih djelatnika u ovom mandatu ušlo u značajna međunarodna tijela.
- Usudio bih se reći da je tu napravljen najveći iskorak. Naši predstavnici obnašaju gotovo sve vodeće uloge u međunarodnim tijelima i bez lažne skromnosti možemo reći da politiku svjetskog boćanja vode ljudi s ovog područja. Sada imamo desetak aktivista na vrlo utjecajnim pozicijama, četiri godine za redom u Poreču smo organizatori završnice Kupa prvaka te ove godine i završnice europskog Kupa za juniore.
I Hrvatskim reprezentacijama dobro ide na međunarodnim natjecanjima.
- Kada gledamo broj medalja od osamostaljenja Hrvatske ispada da smo najtrofejniji neolimpijski sport u našoj zemlji sa u prosjeku devet značajnih medalja po godini. U posljednje dvije godine imali smo čak dvadesetak medalja u godini, što je iskorak koji je i nas iznenadio. Posebno je to bilo vidljivo u ženskom boćanju gdje smo u 2023. bili prva svjetska nacija ispred Francuskinja. To nije slučajnost već rezultat naših aktivnosti koji smo si zacrtali na početku mandata, na način da smo podizali kvalitetu kroz regionalno udruživanje. Formirali smo međunarodnu ligu u kojoj sudjeluju ekipe iz Slovenije, Srbije i Hrvatske i kao cilj došle su medalje na svjetskom prvenstvu te europski ekipni naslov boćarica Pule.
Propuštena šansa u Parizu
Hrvatska Superliga se posljednjih godina pokazala zanimljivom i neizvjesnom, no značajnijih rezultata naših klubova u međunarodnim natjecanjima nema.
- Ovaj sustav natjecanja koji se dosad igrao je po meni bio pogođen, jer je odvojio kvalitetnije klubove od onih koji su se borili za ostanak. Na taj način smo dobili pet-šest klubova koji međusobno mogu igrati vrlo ravnopravno, zbog kvalitete u svojim redovima i infrastrukture koja to prati. Takav sustav međutim na traženje većine više nećemo imati jer ćemo od iduće godine prvaka dobiti kroz završnicu četiri momčadi s dva međusobna susreta. Po meni bi najbolja formula bila ‘final four’, ali nije se poklapala s mišljenjem većine klubova koji su smatrali da bi na taj način mogli u dva susreta prosuti rezultat cijele sezone. Postoji određena inicijativa da se kroz regionalnu ligu ojača i muško boćanje na ovom području, po uzoru na žensku ligu. Po meni u ovom trenutku još nema potrebe za time jer je naša liga dosta kvalitetna, kvalitetnija i od slovenske s obzirom da njihovi najbolji igrači igraju u Italiji, no neminovno je da će se to u budućnosti dogoditi.
Što se uspjeha naših klubova u europskim takmičenjima tiče, ono što rade u Italiji, a radi se čisto o igri novaca, kod nas jednostavno nije dosežno. Budžeti određenih klubova veći su od cijelog proračuna cijele naše lige i iz tog razloga mogu okupiti sve najbolje europske boćare, osvajače brojnih medalja sa velikih natjecanja. Rijetko se stoga događa da neki klub izvan Italije osvoji europski naslov.
Ubrzo slijede izbori u HBS-u. Hoćete li se kandidirati za novi mandat predsjednika?
- U jednom službenom dopisu najavio sam mogućnost održavanja Izborne skupštine krajem ove godine, iako je krajnji rok kraj iduće. Prvo iz mojih privatnih i poslovnih razloga te zbog usklađivanja s olimpijskim ciklusom, što je intencija u svim međunarodnim sportskim tijelima. Tri svjetske i europske boćarske federacije najavile su također prijevremene izbore pa je red da i mi uskladimo svoje izbore s tim ciklusima. Mogućnost prijevremenih izbora najavljena je i da se županijski boćarski savezi na vrijeme mogu pripremiti, ukoliko imaju drugačiju viziju i kandidate.
Što se mene osobno tiče, ne mogu to sa sigurnošću reći u ovom trenutku. Napraviti ćemo analizu i vidjeti. Osobno smatram da bi šteta bilo izgubiti ovu ekipu, ali nije nemoguće da se tu pojavi i netko novi, koji će smatrati da je posvećenost međunarodnim tijelima prevelika i da bi se veća tendencija trebala staviti na rad nacionalne federacije.
U Parizu upravo traju Olimpijske igre. Postoji li šansa da boćanje u budućnosti vidimo i na ovoj velikoj pozornici?
- Bili smo službeni kandidati za Olimpijske igre u Parizu do posljednjeg trenutka, međutim nismo ušli kao pokazni sport. Mislim da je propuštena velika šansa, ali kapital je presudio pred tradicijom. Vjerovali smo da imamo veliku mogućnost jer je Francuska kolijevka boćanja, međutim u jednom trenutku stigla je informacija kako ulaze sportovi potpomognuti od jakih svjetskih multikompanija. No, ja osobno smatram da više od nastupa na Olimpijskim igrama naš zadatak mora biti zadržati boćanje na Mediteranskim i Svjetskim igrama, jer je i tamo veliki pritisak novih sportova da uđu u ove programe.
Autor
