Nino Praštalo iz Pule izrađuje autorske lampe koje izgledaju poput skulptura
Stručnjak za rasvjetu, tako bismo u najkraćim crtama opisali Ninu Praštala. Ali taj je Puležan otišao i korak dalje pa je počeo izrađivati vlastite unikatne lampe pod brendom Light Box, kako je nazvao i svoj obrt. Jedna od njih krasi interijer Galerije Cvajner, kafića na pulskom Forumu. „Deset godina se bavim rasvjetom, projektima rasvjete, ugradnjom rasvjetnih tijela, a sada i izradom“, kaže nam uvodno Praštalo. Zapravo je po struci inženjer prometa, koji je završio srednju elektrotehničku školu, a godinu dana je studirao elektrotehniku.
„Nakon fakulteta sam želio jedno vrijeme raditi u struci, ali sam vrlo brzo počeo raditi s električarom, danas nažalost pokojnim, koji me jako puno naučio o tome i odonda sam ostao u ovom svijetu. Sviđa mi se ova struka, paše mi“, kaže.
Nas zanima kako je uopće došao do toga da izrađuje autorske lampe, od kojih su neke impresivnih dimenzija, a sve izgledaju jako dojmljivo. „Krenulo je iz moje ljubavi prema dizajnu i arhitekturi. Počeo sam u maloj garaži u Štinjanu, što je bio preduvjet da uopće mogu razmišljati o autorskim lampama. Dakle, morao sam imati prostor u kojem se mogu baviti takvim poslom.“ Danas je radionu preselio u Barban, u puno veći prostor gdje, kaže, gdje može raditi ozbiljnije projekte i koristiti više alata.
Njegova najnovija željezna lampa teži čak 35 kilograma, ali ne upotrebljava uvijek isti materijal. Recimo, lampa u Cvajneru izrađena je od specifičnog drva. „Kad se rade lampe na ovaj način, dakle jedna unikatna ili jako malo serija, onda se možeš igrati s materijalima, nisi limitiran da mora biti jeftino, lagano, povoljno. Možeš koristiti što god ti padne na pamet, što god te inspirira, Najčešće su to netipični željezni, betonski, drveni oblici, a dolaze u obzir i razni polimeri“, pojašnjava Praštalo.
Otkriva nam da je lampa u Cvajneru napravljena od drva sena. „Ono spada u tvrda drva i koristi se za izradu namještaja i podova. Njega sam odabrao zbog specifičnih šara koje su veoma zanimljive i jako osciliraju u tonovima i godovima. Zbog toga je to drvo zanimljivo za razne detalje u interijeru.“ Interesantno je i kako je uopće to rasvjetno tijelo dospjelo u Cvajner. „Cvajneri su me zvali da im treba lampa jer su renovirali dio kafića. Željeli su lampu jednog talijanskog proizvođača, no kad sam im rekao da radim i svoja rasvjetna tijela, istog su trena odustali od kupnje nečega iz serijske proizvodnje i naručili su od mene unikatnu lampu. Dali su mi potpuno otvorene ruke, nisu uvjetovali kako bi ona trebala izgledati“, kaže Praštalo.
On u pravilu ne radi lampe po narudžbi. Kaže da one nastaju isključivo iz njegove trenutne inspiracije i ljubavi prema toj priči. Pojašnjava nam i zašto su one najčešće većih dimenzija, bilo da su podne ili zidne. „Na tržištu ima jako puno malih lampi, dok su ovako velike rijetke, a upravo one mogu biti zanimljive kao dekorativni element. Jer trudim se da lampe koje radim budu lijepe i kad su ugašene. Volim kad one imaju svoju estetsku vrijednost.“
Izrada lampe ponekad traje mjesecima
Spomenuli smo već najnoviju lampu iz njegove manufakture, ali nismo detaljno specificirali materijal. „Ona je nastala od plosnatog željeza. Imao sam jedan komad koji mi je ostao iz nekog ranijeg posla i krenuo sam se igrati. Lampe prije same izrade uvijek prethodno projektiram u dvodimenzionalnim ili trodimenzionalnim nacrtima. U ovom sam se slučaju krenuo igrati s oblicima i došao do onoga što me zadovoljilo. U početku nisam znao ni kakve će biti boje, ni gdje će točno biti rasvjeta. Često se dogodi da se tek kroz razvojni proces definiraju takvi detalji. To je i ključna karakteristika ručne izrade“, kaže Praštalo.
No, to nije kratkotrajni proces. Izrada lampe kod Praštala ponekad traje mjesecima. „Taj vremenski period može jako varirati. Inspiracija obično dođe brzo, ali proces dizajniranja zna potrajati jako dugo, ponekad i po nekoliko mjeseci.“ Razumljivo kad mu to još uvijek nije glavni posao. Kad kažemo nije još uvijek, mislimo doslovno, jer on bi jednog dana htio raditi isključivo to, proizvoditi vlastita rasvjetna tijela. „Volio bih živjeti od izrade unikatnih lampi“, ističe.
Njegove su lampe poput umjetničkih skulptura. On sam reći će da ih ljudi obično nazivaju umjetničkim djelima, ali on bi, kaže, prije rekao da se radi o stilskim lampama. Nisu sve stvari na njima Praštalovih ruku djelo. Naravno da žarulje, odnosno bolje reći izvore svjetlosti ne proizvodi sam. „Preširok je opseg svih radnji u tom procesu da bih ih mogao sve obaviti u jednoj radioni. Kad sve komponente dizajniram, odmah znam koje moram naručiti iz vanjskih izvora, dok se završno sastavljanje, farbanje, sklapanje u jedan proizvod događa u radioni u Barbanu“, pojašnjava.
Ni on, poput nas, nije čuo da u Istri postoji još netko tko se na ovaj način bavi izradom unikatnih lampi. „Postoji jedna tvornica keramike, mislim da je u okolici Labina, koja radi keramičke lampe, ali to su serijska rasvjetna tijela, nisu unikati. Znam i ljude koji, recimo, rade s drvom pa usput naprave i poneku lampu, ali nisam čuo da se netko baš fokusirao na lampe ručne izrade i u jednom primjerku.“
Pitamo ga kolika je potražnja za takvim autorskim rasvjetnim tijelima, proda li ih sve ili neke zadržava za sebe. „Na našem je tržištu potražnja minimalna. Zato sam upravo krenuo u izradu ozbiljnog digitalnog marketinga zasad na području Europe. Budući da izrađujem po jednu lampu i imam ih zasad desetak, sve su na prodaju i s vremenom pronalaze kupce. Imam svoju mrežnu stranicu i društvene mreže na kojima se neki modeli mogu vidjeti, a radim na tome da ovih dana stavim još nekoliko lampi na internet“, kaže Praštalo.
Spomenuo je na početku da mu je trenutno glavni posao izrada rasvjetnih rješenja i projekata rasvjete. Ljudi, ističe, najčešće nisu ni svjesni koliko dobar projekt rasvjete može podići interijer ili eksterijer. No, nas zanima kakav je njegov dojam javne rasvjete u Puli. „Neki su dijelovi grada dosta kvalitetno osvjetljeni, tipa pojedine pješačke zone koje su osvjetljene po pravilima struke, to jest boja je dobra, i kutovi, a uvedena je i LED rasvjeta. Naravno, ima i loših dijelova.“ Nama, na primjer, smetaju mračni usponi u staroj jezgri koji vode prema Kaštelu. „Mislim da bi oni trebali biti puno bolje osvjetljeni, pogotovo zato što su puni kamena, a on je jako zahvalan za osvjetljenje jer je nepravilan i pod pravim kutom rasvjeta stvara male sjene po podlozi. Te ulice bi mogle izgledati fantastično da se napravi prava rasvjeta u njima“, smatra Praštalo.
Kad kaže prava rasvjeta, podrazumijeva li to i puno novca? „U principu u rasvjeti vrijedi takvo pravilo. S jeftinim se rasvjetnim tijelima jednostavno ne može napraviti dobar rasvjetni projekt, počevši od nekih tehničkih karakteristika kao što je Color rendering index (CRI) kod LED-a. Jako je bitno da boje ispod rasvjetnih tijela izgledaju uistinu kakve jesu ispod sunčevog svjetla. Recimo, kod jeftinog LED-a je slučaj da je taj CRI ispod 70 posto, što može i psihički utjecati na ljude, znaju se događati glavobolje zbog toga, krivo se vide boje. Postoji jako puno istraživanja velikih brendova koji govore u prilog tome. S jeftinom rasvjetom se stvara drugačiji dojam prostora.“
Postoje određena pravila kako se neki prostori osvjetljavaju. Ne treba biti stručnjak i primijetiti da se u bolnicama ili kod stomatologa najčešće susrećemo s izrazito bijelom rasvjetom. „Postoji puno pravila. Sad je, da navedem samo jedan primjer, ljeto, a u rasvjeti postoji takozvani Fresh Effect kada se s određenom temperaturom svjetlosti osvjetljavaju biljke, pa ljudi stječu dojam da je ispod stabla ili biljke koji su pravilno osvjetljeni za nekoliko stupnjeva hladnije nego drugdje. Zato se to zove Fresh Effect. Ljudi kao leptiri idu pod takvu rasvjetu jer imaju dojam da je tu malo hladnije. S druge strane, ako s krivom rasvjetnom temperaturom, sa žutom bojom osvijetlimo lišće, ono izgleda uvenulo, staro, kao da je pred opadanjem. Ali kad se biljka osvijetli s pravom temperaturom, recimo četiri tisuće kelvina, ona izgleda puno svježije i zdravije“ pojašnjava.
Temperatura rasvjete, otkriva Praštalo, ovisi i o dobu dana. „Kad se probudimo, temperatura sunčeve svjetlosti iznosi šest tisuća kelvina, to je ono plavičasto svjetlo. Oko podneva je neutralno bijelo, odnosno četiri tisuće kelvina, a u predvečerje svjetlost postaje žućkasta i topla i dolazi do 2,5, odnosno tri tisuće kelvina. To paše ljudskom organizmu. Stoga, ako navečer s hladnom bojom osvijetlimo stan, hormoni će nam potpuno drugačije raditi, tijelo će dobivati informaciju da je jutro. U mnogim barovima i hotelima vani postoji rasvjeta koja je adaptivna, koja se od jutra automatski mijenja kako odmiče dan.“
"Radili smo rasvjetni projekt u jednoj prodavaonici satova gdje je prodaja porasla za 20 do 30 posto"
Zanima nas koliku bi on temperaturu rasvjete preporučio u prostorima u kojima živimo. „Kad projektiram rasvjetu u interijeru, uvijek stavljam toplu, od 2,7 do tri tisuće kelvina baš zbog toga jer rasvjetu najviše koristimo navečer. Postoje neke iznimke, poput kupaonica, u koje stavljam neutralno, bijelo svjetlo od četiri tisuće kelvina jer su to obično prostori s manje dnevnog svjetla. U uredima se, recimo, uvijek stavlja neutralno svjetlo da ono održi radnu atmosferu među zaposlenicima. Postoji priča da u salonima jednog brenda u automobilskoj industriji stavljaju posebnu temperaturu žarulja koja potencijalne kupce drži na neki način napetima i puno su veće šanse da im upravo u takvim situacijama prodaju svoj proizvod.“
Rekli bismo da je tako i u buticima, gdje kad isprobaš odjeću, ona izgleda potpuno drugačije nego na dnevnom svjetlu. „Radili smo rasvjetni projekt u jednoj prodavaonici satova gdje je prodaja porasla za 20 do 30 posto nakon što smo stavili puno kvalitetniju rasvjetu. Isto se dogodilo i u jednoj optici.“
Rasvjeta u Praštalovim unikatnim lampama, u koje, ističe, ugrađuje najkvalitetnije komponente, gotovo je u pravila topla jer su to, kaže, prije svega dekorativna rasvjetna tijela i pretpostavlja da će se koristiti uglavnom navečer. A onda bi svjetlost trebala biti umirujuća. Danju, pak, njegove lampe žive nekim drugim životom, on bi rekao dekorativnim, mi bismo dodali umjetničkim.
Autor
