Supružnici Bilić najprije lobirali za svoje interese, pa dali ostavke
Supružnici Bilić, točnije bivša predsjednica Gradskog vijeća Vodnjana Romina Bilić, a on bivši član Odbora za prostorno uređenje Nikica Bilić, dakle oboje bivši pripadnici političke skupine oko gradonačelnika Edija Pastrovicchija koja se nedavno i raspala, ove su godine praktički odjednom odustali od svih važnih uloga u Gradu Vodnjanu, a sve nakon što su vršili pritisak na gradske službe i gradonačelnika ne bi li za sebe i svoje nekretnine postigli nešto što zakonski nije bilo moguće, doznajemo iz povjerljivih izvora.
Za kontekst priče potrebno je imati na umu da su oboje bili vrlo bliski gradonačelniku, te su se, također oboje, vremenom odmicali od njega. Štoviše, u posljednje vrijeme Romina Bilić nije mogla sakriti animozitet prema gradonačelniku, a Nikica Bilić je odustao od članstva u odboru te od pozicije savjetnika gradonačelnika. Je li netrpeljivost rasla zbog toga što nisu mogli preko reda i nezakonito riješiti neke svoje privatne poslove preko gradske uprave, samo oni znaju, no tako ispada.
Priča oko ovog slučaja počinje tako što su Bilići prije nekoliko godina legalno ozakonili nekoliko svojih zgrada u Betigi koje su očito ranije bile sagrađene nelegalno. Ozakonili su više toga, jednu veću zgradu, dvije pomoćne i bazen. Kasnije, od jedne pomoćne zgrade projektiraju jednu novu građevinu s tri stana, restoranom i pomoćnim prostorijama. Da bi to napravili, ponose zahtjev za građevinsku dozvolu. Međutim, projekt koji su priložili nije u skladu s prostornim planom i Grad im sve to utvrđuje takozvanim 'zaključkom o nedostacima'. Pojednostavljeno, nedostaci leže u pristupu, dakle cesti, budući da čestica nema osiguran pristup, i priključku za vodu. Da bi se otklonio prvi nedostatak, mora se evidentirati nerazvrstana cesta, a Bilić koristi svoju funkciju predsjednika Odbora za prostorno uređenje na način da od tadašnjeg pročelnika traži da naruči elaborat evidentiranja nerazvrstane ceste, što ovaj i čini. Tako si Bilić rješava jedan od problema da bi dobio građevinsku dozvolu. Drugi problem, vodovodnu mrežu, Bilić pokušava također riješiti kroz aktivnost u Odboru, ali i općenitim statusom moći, na način da traži da u gradski program gradnje uđe izgradnja vodovodne mreže, kanalizacijske mreže i kompletne infrastrukture na tom konkretnom potezu.
Dakle, koristeći svoju tadašnju poziciju moći, Bilić traži od Grada Vodnjana da javnim novcem napravi nešto što bi ciljano pomoglo upravo njemu, ispred njegove kuće, što nipošto ne spada u uobičajen rad Grada Vodnjana, već je nešto potpuno selektivno. Usput treba reći da je problem vodovodnih mreža u Betigi vrlo specifičan i kompliciran. Dovoljno je reći da je gotovo čitava Betiga jedna velika paukova mreža nasumično i stihijski postavljenih priključaka.
Konkretno, Bilić želi dobiti građevinsku dozvolu za još nekoliko funkcionalnih jedinica, a nema vode, barem ne na papiru. Da bi se uvjerili o pritiscima o kojima smo samo dobili neslužbene informacije, od Grada Vodnjana zatražili smo uvid u spis predmeta, i imali smo što vidjeti. Usput, Bilić nije vodio računa samo o svojim predmetima, već nam izvori kažu da se bavio posredništvom i za druge osobe i predmete. Je li u tim poslovima imao altruističke namjere, ili je primao kakvu naknadu po riješenom predmetu, možemo samo nagađati. No, pretpostavka je sasvim legitimna.
Uglavnom, nakon što je od gradske uprave dobio odbijanac za svoj projekt budući da nije zadovoljavao sve propisane uvjete, Bilić odjednom šalje e-mailove na sve moguće adrese, od gradonačelnika, vijećnika i zaposlenika u upravi, i dalje vršeći pritisak za svoj privatni interes. U prepisci je vidljivo da je Biliću rečeno da postoji mnogo prioritetnijih projekata koji su važniji da bi se platili javnim novcem Grada Vodnjana. Ubrzo nakon tih zbivanja, točnije koncem siječnja ove godine, Bilić daje ostavku na mjesto predsjednika Odbora za prostorno uređenje Grada Vodnjana. Uz sve to, Bilić je jednom prilikom medijski nastupio kritizirajući gradsku upravu i njeno djelovanje, a vrijeme tog istupa koincidira upravo s prepiskom oko nemogućnosti rješavanja njegovog privatnog predmeta. Također, zadnja informacija do koje smo uspjeli doći potvrđuje nam nemogućnost Bilićevih zahtjeva. Naime, Vodovod je prije nekoliko dana i službeno rješenjem obustavio taj postupak.
Za kraj, može se primijetiti da u Vodnjanu vlada kompletno političko rasulo, ili bolje reći cirkus, te da nova vlast očito nije polučila one rezultate i promjene koje su Vodnjanci očekivali. Je li za to kriv samo gradonačelnik Edi Pastrovicchio, ili se, kako se sve više čini, okružio ljudima kojima je privatni interes važniji od javnog, ili onima koji su opterećeni grijesima koji se pripisuju bivšoj vlasti (primjer jedne vijećnice), nemoguće je sa sigurnošću konstatirati. Jedno je sigurno, svakim danom se o ljudima koji su nekoć činili Nezavisnu listu Edija Pastrovicchija saznaju neugodne činjenice, što samo potvrđuje da ni 'novi' političari nisu pretjerano drugačiji od 'bivše vlasti'. S druge strane, iz posljednjih se primjera može iščitati da sada ipak postoji svojevrsna razlika u službeničkoj strukturi u Gradu u odnosu na ranije. Barem koliko je vidljivo iz primjera Biićevih, službenici u Gradu sada naprosto ne ispunjavaju određene privatne interese ukoliko nisu u skladu sa zakonom.
Ovaj politički cirkus u Vodnjanu, nesnalaženje nove garniture, bacilo je poveću mrlju i na sve službenike, što naravno nije u redu. Za stare vlasti službenici su bili zaštićeni jer su, kako se često tvrdi, bili poslušnici, a danas gledamo i čitamo što im se događa - odgovaraju pred zakonom. Pastrovicchio je okupio službenike od kojih se očito traži zakonitost, stručnost i odgovornost. Kad su to dobili, određeni bivši pripadnici Nezavisne liste na vlasti krenuli su ih blatiti i pritiskati jer su, kako vidimo, računali na poseban tretman. (Marcello Rosanda)
