Projektirao futuristički kolodvor u Pazinu, a sada transformira Vallelungu

Arhitektonski ured Albatross Alena Žunića ove je godine predstavio dva projekta koja su izazvala pažnju javnosti. Za grad Cres osmislili su koncept sretnoga grada pod nazivom La Citta Felice 2.0. Za Pazin su projektirali nesvakidašnji spoj gradske knjižnice i autobusnog terminala, a trenutno rade na još nekoliko projekata, koji su u početnoj fazi.

Među njima je vjerojatno najsveobuhvatniji izrada vizije za transformaciju velike vojne zone Vallelunga u Puli. Podsjećamo, koncem ožujka u pulskoj Komunalnoj palači potpisan je ugovor između Grada, Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu te arhitekta Alena Žunića o izradi idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja ove desetljećima zapuštene zone.

“Želja grada je da se nekadašnji vojni teritorij uz središnji zaljev – veličine 25 hektara, s čak 35 napuštenih građevina – pretvori u veliku inovacijsku zonu. Mi smo ponudili prijedlog cijelog područja koje bi imalo identitetsku urbanističku prepoznatljivost, s ortogonalnim rasterom i prostranim zelenim javnim površinama namijenjenima građanima, ali smo detaljno osmislili i svaku pojedinačnu građevinu tražeći balans između postojećeg i naših dodanih struktura”, objašnjava Žunić kako su to zamislili u njegovom studiju.

Usput komentira i da je Pula odabrala sjajan smjer koji može poslužiti kao model za revitalizaciju drugih brownfield investicija u Hrvatskoj. Radi se, dodaje, o spoju novih tehnologija, istraživanja i inovacija u kombinaciji s javnim površinama trgova, parkova i pješačko-biciklističkih poteza.

Svima njima je zajedničko da unose dašak svježine i zaigranosti u prostor te da se mogu okarakterizirati kao “arhitektura s potpisom”, piše Forbes Hrvatska. Ovaj je arhitektonski studio projektirao i inovacijski inkubator u Kršanu.

Žunić, koji je znanja stjecao na najprestižnijim međunarodnim sveučilištima kao što su Harvard, MIT, ETH Zürich i Columbia, stručnjak je za urbane preobrazbe i planiranje gradova, a svoja znanja dijeli i s novim generacijama kao docent na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu.

“Mislim da je naš potpis upravo to da ga nema, odnosno teško je pogledom na vizualizacije odmah zaključiti da se radi o našim projektima, što nije čest slučaj s današnjim arhitektima. Investitori nas uglavnom pozivaju zbog zadnjih projekata koje smo radili, jer su im se svidjeli, i onda žele da upravo tako nešto napravimo i za njih pa su velika očekivanja da se radi ‘arhitektura s potpisom'”, kaže tridesetpetogodišnji arhitekt u čijem je opusu i 15-ak autorskih i uredničkih knjiga.

Priznaje kako nikada unaprijed ne zna kako će projekt na kojem radi izgledati. Pokušava se, kaže, suzdržati od razmišljanja o formi ili konceptu, tako da ostane otvorenog uma za sve mogućnosti.

“Upravo smo završili dva opsežna projekta različitih mjerila. Za grad Cres osmislili smo koncept sretnoga grada pod nazivom La Citta Felice 2.0 u kojemu smo projektirali nekoliko ključnih gradskih objekata-stambeni kompleks, sportsku dvoranu i atraktivni priobalni paviljon uz marinu, odnosno buduće suvremene arhitektonske ikone toga maloga otočkog mjesta. Uz to, od Pazina smo dobili kompleksan zadatak, ali kreativno izazovan – projektirati hibridni sklop s nesvakidašnjim spojem gradske knjižnice i autobusnog terminala, na samome ulazu u grad, a prema našem prijedlogu zgrada bi u gradu trebala postati prvi jasni simbol arhitekture 21. stoljeća”, ističe Žunić.

Prije nekoliko dana Grad Pazin je službeno predstavio idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje za novi autobusni terminal i Gradsku knjižnicu. Projekt je vrijedan 5,4 milijuna eura, a uglavnom će se financirati iz ITU mehanizma.

Albatross je izradio rješenje tog hibridnog objekta koje je zapaženo u javnosti zbog vrlo futurističkog izgleda. Projekt odlikuje lepršavost materijala na pročelju, a paralelno odražava jaku, karakternu i prepoznatljivu formu koja neke podsjeća na kristal, druge na svemirsku letjelicu, ističe Žunić.

“Zgrada zaista i ima ambiciju biti ikoničan i suvremeno oblikovan akcent smješten odmah na sjeveroistočnom ulasku u grad, kao simbol njegova arhitektonskog dosega 21. stoljeća, ali bi trebala i svojim programom (knjige / knjižnica) emitirati svakom posjetitelju identitetsku prepoznatljivost Pazina kao mjesta u Hrvatskoj koje trenutno najviše ulaže u obrazovanje i čitanje. U konačnici sklop je toliko jednostavan da je svediv na logo, na piktogram u obliku brušenog kristala”, interpretira nam viziju građevine mladi arhitekt.

Pojašnjava kako su u tom projektu krenuli od pitanja kako knjižnica može preživjeti u sve razvijenijem svijetu novih tehnologija u kojemu jedan mobitel ili tablet mogu zamijeniti cijelu arhivu podataka. “Smatramo da je to moguće samo ako postane zanimljivi dnevni boravak grada. Cilj je bio stvoriti društveni centar, dakle, ne samo izvor informacija, već i alat transformacije odnosa, generator socijalnih relacija, osjećaja zajednice, kvalitete života i redovitih interakcija. Na taj način smo i osmislili dijelove zgrade koji pozivaju građane na korištenje objekta i izvan radnog vremena”, opisuje Žunić kakav im je bio naum za pazinsku atrakciju.

“Projektirani terminal bi u Pazinu trebao realizirati napokon dosanjani završetak centralne gradske osi, zelenog srca grada dugog oko 1,5 kilometara koje na suprotnom kraju ima najstariju značajnu građevinu u Pazinu – kaštel iz 10. stoljeća pa bi tako središnja os postala ‘lenta vremena’ arhitektonskog razvoja grada”, tumači Žunić.

Više pročitajte ovdje. (Forbes Hrvatska, IHR)