Zoran Milanović kao kandidat za - istarskog župana
Zoki
Zoran Milanović je u tri tjedna tri puta bio u Istri. Prvo na Danu Grada Buja, potom na Danu Istarske županije, pa onda na Danu Općine Vižinada. Da postoji Dan brežuljka Mokošica, došao bi i tamo. Predsjednik je ozbiljno shvatio skorašnje izbore i ništa ne želi prepustiti slučaju. Bio je nedavno i u Barbanu na prstencu, a ima tu možda još posjeta kojih se sada ne možemo sjetiti.
I sve je to super, ali nekako devalvira pojavu predsjednika države. Trebala bi to biti velika stvar kada stiže prvi čovjek u zemlji, ali Milanović dolazi redovito kao jesenska kiša. Svako selo u Istri danas može reći da ih je posjetio predsjednik republike.
Milanović će na koncu, ne sumnjamo, u Istri slaviti s velikom razlikom. Ne bi ga pobijedio ni Tito da uskrsne i prijavi se za izbore. On će (Milanović, ne Tito) to znati cijeniti pa će dolaziti i dalje. Pričat će viceve i nasmijavati istarski narod.
Kad mu dosadi Pantovčak može se doseliti ovdje i kandidirati za župana. Ili za načelnika Vižinade, svejedno. Mi bi ga izabrali kako god.
Valkane
I DORH je potvrdio da se Grad Pula ne može upisati na zemljište hotela Valkane. Aktivisti, političari i njima srodni mediji su džabe krečili. Uprli su se dokazati da iza hotela Valkane stoje svjetski zlikovci koji su prvo oteli zemljište ponad šetnice Lungomare, a potom nas žele istjerati odande.
Zanimljivo je da iza hotela Valkane stoji Dragan Šolak, srpski biznismen i trn u oku tamošnjeg predsjednika. Jedini koji je toliko crnio Šolaka prije pulske ekipe bio je glavom i bradom Aleksandar Vučić.
Aktivizam kao djelatnost, premda je teško definirati što je to točno i tko u kategoriju spada, jedna je od najvažnijih za razvoj ljudske vrste. Ali samo ako su ispunjena dva uvjeta - da aktivisti imaju čiste namjere i da nisu slizani s politikom. Nažalost, ili na sreću, ovi pulski ne ispunjavaju niti jedan.
Peđa
Za gradonačelnika Pule kandidirat će se Peđa Grbin, što je Istarski.hr pisao još ljetos. Potvrdio je to Grbinov nasljednik na mjestu predsjednika SDP-a Siniša Hajdaš Dončić.
Utrka za prvog čovjeka najvećega grada u Istri tako postaje sve zanimljivija. Očekuje se naime da će kandidature istaknuti i Filip Zoričić i Dušica Radojčić, koji se već duži period gledaju kroz nišan Kalašnjikova.
Ostaje još vidjeti koga će istaknuti IDS, a sve se više spominje i nezavisni Goran Mihovilović. Naravno, kandidata će imati i HDZ i onda je to otprilike to. S obzirom da je Marin Lerotić po svemu sudeći odustao, trebali bismo imati šest ozbiljnih opcija i možda pokojeg avanturista.
Za Peđu su ovi izbori na neki način konačni sud političke karijere. Ako ne prođe ni u drugi krug, možemo reći da će se toj karijeri približiti kraj. Može biti saborski zastupnik još sto godina, ali to više nije to. Stoga će biti zanimljivo vidjeti kako će Peđa odraditi posao. Neće se valjda svesti na slikanje po tržnici s nonicama u onim jeftinim crvenim jaketama. Jer ako tako bude, to će biti katastrofa.
Peđa bi trebao imati inovativnu kampanju i mnoštvo dobrih ideja za razvoj Pule, po mogućnosti novih. Ako kani poručiti da treba spasiti Uljanik i okrečiti fasade, bolje da nam puca u glavu.
Cesta
Počela je sezona zatvaranja cesta. Od ponedjeljka su chiuso Fažanska i Valturska. Radovi će, naravno, trajati do ljeta. Da se obnavlja tri pedlja nekog sokaka, i to bi trajalo do ljeta. Sreća da imamo ljeto pa radovi barem nekad moraju završiti, inače bi trajali zauvijek.
A dok traju, moramo se naviknuti. Ja se već vidim na rampi jer ću zaboraviti da su radovi. Kad je bila zatvorena Tršćanska svaki drugi dan sam se zalijetao tamo prema prometnoj policiji (ni manje ni više) da bi odjednom shvatio kako ne smijem tuda voziti. Kad su radili Mutilsku napadao sam taj pravac s boka višekratno i onda se okretao na uskim cesticama i po nizbrdicama nastojao ne oguliti auto.
I taman kad se naviknem na rezervne puteve, kad ih prigrlim u potpunosti kao glavnima ravne, kada pogodim cestu iz prve i stignem gdje sam krenuo bez strke i gubljenja - radovi završe.
Oluja
Ne znam jeste li primijetili ali kiša više nije samo kiša. Kiša je postala elementarna nepogoda par ekselans. Danima se najavljuje da će pasti, pa se onda to iščekuje napeto i na rubu suza kao da će Treći svjetski rat.
U modi su vremenske prognoze. Ljudi mahnito gledaju u njih svakih pet minuta. Je li se što promijenilo, komentira se na kavama. Evo za vikend daju sunce, a maloprije su davali kišu. Osamdeset posto.
Posebno su popularni legendarni Norvežani, koji pogađaju bolje nego Luka Modrić rašlje. Postoji međutim struja koja kaže da su i oni ispali iz forme. Potom je tu sekta koja se kune u svoju prognozu na mobitelu. Domaći čovjek će uvijek rado provjeriti što kaže Istramet.
Napredni korisnici imaju na mobitelima one radare koji pokazuju kretanje oblaka u realnom vremenu. Kiša za devet minuta, najavljuju dubokim tonom punim mudrosti. Ako zajebu za par sekundi, mijenjaju aplikaciju.
Kiša na koncu padne, ili ne padne, već kako ona ima običaj. Portali zbrajaju klikove, uključujući ovaj. A čim se oblaci raziđu i sunce grane, svi su sretni jer uskoro stiže nova prilika da se najavi oluja.
Autor
