Probali smo istarske fritule s tartufima. Odlične su!
Oksimoron
Kaže Dalibor Paus, predsjednik te stranke, da će IDS biti dio vlasti ako tamo bude ljevica, a ako ljevica tamo ne bude, onda IDS neće biti dio vlasti. Drugim riječima, punih pola godine prije izbora Paus je u potpunosti zatvorio vrata mogućoj koaliciji, ili partnerstvu, IDS-a s desnicom, odnosno HDZ-om.
Sve to Paus je rekao u razgovoru za nacionalnu televiziju, u kojem je ekskluzivno objavio da će IDS na parlamentarnim izborima koalirati s PGS-om, Fokusom i Reformistima. On tu koaliciju ponosno naziva liberalnom, što je pozicija na političkom spektru koju si IDS obično pripisuje. Međutim, nije sasvim jasno razumije li Paus što to znači.
Liberali imaju prokletstvo da su uglavnom nejasni široj masi, naviknutoj na banalnu podjelu lijevo-desno i svrstavanje uz jednu od te dvije krajnosti. Zbog toga liberali, koji pripadaju centru, malo gdje u svijetu računaju na pobjedu na izborima, ali uvijek računaju da će biti jezičac na vagi i da će se u koaliciji s velikima boriti za svoje politike. Pripadaju li ti veliki ljevici ili desnici - to im je uglavnom svejedno.
Ali Pausu nije svejedno, on jasno daje do znanja da je IDS nešto poput lijevih liberala, što je u principu oskimoron. Čak dapače, s obzirom na svoja ekonomska uvjerenja, pravi liberali uvijek će biti korak bliže desnici, nego ljevici. Ali Paus to očito ne razumije, ili ga ne zanima, zbog čega je pola godine prije izbora svojoj stranci skratio manevarski prostor za - pola.
Dvornikovi
Bukte ratovi u Ukrajini i Pojasu Gaze, ali sve je to riža za ono što se događa između Elle i Charlesa Dvornika. Jest, ima taj Englez i neko svoje englesko prezime, ali ovo Ellino mu baš paše. Kako stvari stoje, on je taj koji se udao, a ne Ella, pa eto mu onda i prezime.
Šalu na stranu, ali količina gluposti koja se raspisuje ovih dana o bračnom paru koji nema veze s Istrom, ali se skrasio u Balama pa kao ima veze s Istrom, postaje polako nesnošljiva. Jest, ponovimo još jednom, i mi sudjelujemo u tome. Žao nam je, ispričavamo se, ali radit ćemo to i dalje. Jer, u današnje vrijeme urednici uređuju samo dio sadržaja, drugi dio uređuju čitatelji. Ako sretnete novinara koji kaže da nije tako, vjerujte da laže. Ili vas, ili sebe, a najvjerojatnije oboje.
Saznajemo tako ovaj tjedan da Charles možda ima, a možda nema novu djevojku u Balama. Ta djevojka nije djevojka, nego žena u zrelima godinama, koja nije influencerica a bome ni tiktokerka. Možete onda misliti kako se osjeća kad je novinari nazovu i raspituju se o njezinoj ljubavnoj vezi. Mi u Istarskom, eto, barem imamo tu sreću da za ovakve teme ne zovemo nikoga, nego prepisujemo od drugih.
Što je sljedeće na redu - samo svemir zna. Vjerojatno ekskluzivno otkriće tko je novi Ellin partner. Ali tko bio da bio, draga Ella, ako ovo slučajno čitaš (a znamo da ne) - ajte se nemojte doseliti u Istru. Onda nećemo imati razloga pisati o vama.
Formula 1
Ivan Jakovčić je u jučerašnjem razgovoru s Danielom Sponzom rekao svašta. Puno je tu bilo rečenica za naslov, da ne kažemo za anale. Recimo, kaže da su sve žene lijepe, ali njegova je i pametna. Potom da je on za Zoričića misaona imenica, koja će gradonačelnika pretvoriti u prošlo svršeno vrijeme. Pljusnuo je i Noela Mirkovića, danas notornog možemovca, tvrdnjom da je nekad bio notorni IDS-ovac.
Objasnio je Jakovčić i zašto je prodao selo Sveti Juraj, rekao da Peđa i Benčićka nikad (pa ni onda) neće postati premijeri, osvrnuo se na svog arhi-neprijatelja Milanovića i najavio pisanje knjige koja će (ovo smo mi dodali, ali proizlazi) okrenuti Istru naopako.
Ali najzanimljivije od svega što je Jakovčić rekao, a bilo je toga puno, vezano je za Uljanik. Kaže da se još onomad devedesetih, kada je izrekao slavnu rečenicu "maknimo brodogradnju iz Pule", stvorila kritična masa i u Uljaniku koja je imala takav plan. Tadašnji čelnici su, tvrdi Jakovčić, željeli na prostoru Uljanika razvijati turizam.
Jest, moguće je da bivši župan (i sve ostalo što je bio) laže, ali nekako se čini da je to ipak istina. Treba imati u vidu da su nekadašnji direktori Uljanika bili pametni, a već prosječno inteligenta osoba - ona koja lako množi ali teško dijeli, a razlomke baš i ne razumije - shvaća da je promašeno na takvom prostoru forsati brodogradnju.
Zato možemo zaključiti da se od 1998. do danas, ravno 25 godina kasnije, kad se vade sablje na pomisao o preseljenju Uljanika, poimanje ovog pitanja srozalo na najnižu razinu od Franje Josipa naovamo.
Rekao je Jakovčić još nešto, a to je da su političari iz njegovog doba bili formula 1 za ove danas...
Nagradno pitanje
Grad Rijeka zabranio alkohol na plažama, a Općina Kostrena, u kojoj se kupa više od pola Rijeke, zabranila toples. Ovo su burne reakcije na te odluke:
Svaka razlika sa Pulom nije slučajna.
U četvrtak u Rijeci izglasan je urbanistički plan uređenja (UPU) Sportskog područja Kantrida, prvi dokument u nizu koji je potreban da bi se na području starog stadiona i oko njega izgradili novi stadion, hotel i tri moderna nebodera.
Od 25 vijećnika njih 23 glasalo je "za", a dvoje "protiv".
Imate jedan pokušaj pogoditi iz koje stranke je to dvoje vijećnika.
Svaka sličnost sa Pulom - nije slučajna.
Fritula
"Sve bi da, da za nju, jednu malu fritulu. I da te, i da me, držiš čvrsto za ruku. Jer ja sanjam taj Badnjak uz tebe."
Ne, nije riječ o još jednom pokušaju pulskog Fiumana da se sprda s Hajdukom. Ovo je vrlo ozbiljan pokušaj da se dočara cjenovno ludilo koje je zavladalo hrvatskim adventima. Pa i onim istarskim, dakako.
A zašto baš fritula? Pa zato što kartončić tih bezveznih napuhanaca od brašna i jaja koje zna napraviti i jednoruki, slijepi kuhar koji pola radnog vremena šljaka u menzi a drugu polovicu radi kao liftboj u zgradi od dva kata, košta pet ili šest eura ili skoro 45 kuna. Dakle, onoliko koliko smo nekad, ne tako davno, plaćali cijelu pizzu, i još bi nam ostalo za pivo.
Fritule su tradicijsko jelo koje obično jedemo besplatno. Priprema je toliko jeftina i jednostavna da bi ih bake napekle na tone, pa bi se viškovi dijelili okolo. Odrasli su ih nosili na posao a djeca u školu, gdje su ih već suhe i tvrde zadovoljno žvakali dokoni proždrljivici koji bi progutali i pljesnivi parizer samo da je mukte. S onim što je na koncu ipak ostalo gađali smo se i pikali. Jer, ipak su to samo fritule.
Ali danas, danas je fritula luksuz. Po njoj se prelijeva kineska čokolada ili ono govno s okusom, pa se taj gnjecavi vreli proizvod podvaljuje pod nešto jestivo i dobro. Dođe ti da izbodeš nekoga onom drvenom iglom koju ti daju za nabadanje. I onda netko kaže da Hrvati izumiru i da treba imati više djece. Pa kako? Roditelji koji keširaju dvije porcije fritula nemaju više ni za konop o koji bi se objesili.
A fritule su tek početak, o kobajama od preko pedeset kuna ili "no name" vinu koje dođe brat bratu trideset, a otčepljuje kanalizaciju bolje nego Mr Muscolo, ne treba ni počinjati. Pravo je čudo, međutim, da se nitko još nije sjetio u fritule ugurati tartufe, odnosno onu leguru koju nam prodaju pod njih. Naziv: Istarski fritači a la tarufo. Cijena? Jedan euro, ali po komadu. I onda će gastro znalci pisati: "Probali smo istarske fritule s tartufima. Odlične su!"
Pa zapjevajmo...
"Sve bi da, da za nju, jednu malu fritulu. I da te, i da me, držiš čvrsto za ruku. Jer ja sanjam da u ponoć šapnem ti, Sretan Božić ljubavi."
PS. Naravno da sam bio na fritulama, vinu i kobasicama. I opet ću.
Autor
