Kako su nam susjedi htjeli ukrasti Lazanju
Samo cool
Kako početi ove crtice nego s Baby Lasagnom, našim dragim Umažaninom koji će večeras, nadamo se i vjerujemo, osvojiti natjecanje koje cijela Europa zove Eurovizija, samo ga mi nazivamo Eurosong. A i ako ga ne osvoji, nećemo plakati. Lazanja je već napravio veliku stvar, oduševio pola Europe i komad svijeta, rasturio svojom pjesmom dvoranu u Švedskoj, učinio nas sretnima i ponosnima. Dobro, možda malo hoćemo (plakati).
Što napisati a da već nije rečeno? Padaju mi na pamet dvije zanimljivosti.
Čitam neki dan na jednom riječkom portalu da je Lazanja iz Umaga, ali je rođen u Rijeci. Ma nemoj! Nakon što svaki put ukradu nogometnu feštu, Riječani Istri žele ukrasti i glazbenu. E pa neće ići. Titula Eurosonga (pardon Eurovizije), ako dođemo do nje, ide ravno u Umag-Umago. Ostaje još samo vidjeti tko je najpoznatiji Umagež, Lino ili Baby?
Druga zanimljivost je iz komentara profesora Bože Skoke, koji je naglasio kako Baby Lasagna često ističe da je vjernik, iako to u današnje vrijeme baš i nije cool. S jedne strane, možemo zaključiti da je momak trenutno jako popularan. Da krene tvrditi da je ravnozemljaš, opet bi mu svi pljeskali. S druge strane, profesore Skoko, možda biti vjernik u današnje vrijeme i nije toliko ne-cool?
Možda je, u biti, cool biti jednostavan i normalan, pa vjernik ili ne.
Eurosong u Puli
Da, dobro ste pročitali. Ako Baby Lasagna osvoji Euroviziju (pardon Eurosong), zašto Hrvatska dogodine ne bi bila domaćin u pulskoj Areni, umjesto u zagrebačkoj?
Sjetimo se prošle godine, kada se gajila nada da bi Let 3 mogao pobijediti u Liverpoolu. Iz Rijeke su stizale ozbiljne strelice o domaćinstvu u njihovom gradu. Pošto je Marko Purišić naš, zašto i natjecanje ne bi bilo kod nas? Pozornicu za to, naravno, imamo, kud i kamo ljepšu od zagrebačke. A ako Umag baš želi biti taj, može Eurosong (pardon Eurovizija) i u Stella Maris.
Jedini problem koji se nazire, i u slučaju Pule i u slučaju Umaga, je kiša. No za tako veliki spektakl može se pripremiti jednokratni montažni krov, koji će možda trebati, a možda i neće. Kapacitet, očito, nije problem, jer u Areni u Malmöu bilo je 9.000 ljudi. Eurovizija je prije svega televizijski spektakl pa nešto manji broj gledatelja uživo neće nikome smetati. Pogotovo što će Arena (a i Stella Maris) nadoknaditi to svojom ljepotom i šarmom.
Ako Lasagna večeras pobijedi, krenimo u pritisak prema Zagrebu odmah. Možda urodi plodom.
Koze
Osim Baby Lasagne ovaj tjedan obilježile su koze. Djelomično zahvaljujući njemu, jer su se dvije obrele na eurovizijskom (eurosongskom?) ekranu, a dijelom zbog početka akcije posvajanja.
Ako netko još nije čuo, za 500 ili više eura možete postati ponosni roditelj istarske koze. Javiti se treba u AZRRI, a vaše dužnosti su da kozu hranite, vodite je u vrtić i na satove klavira. Navečer možete pustiti film koji koza voli i potom je ušuškati na spavanje.
Koza neće likvidirati vaš tekući račun. Ne nosi fancy cipele niti joj trebaju Mustang traperice. Ne puši travu nego jede, a pije vodu a ne viski. Ne treba joj čak ni brzi internet, na Tiktok nije prijavljena, a sa Facebooka se ispisala zbog raznih budala.
Kad se budete šetali gradom, svi će gledati u vas. Garant.
Kvizovi
Ne znam jeste li u tijeku, ali zemlju osim lazamanije (a uoči nogometne manije koja će početi za mjesec dana) - trese kvizomanija. Mreže su pune poziva na igre znanja u kafićima, a iako je Pazin s okolicom (od tamo je i legendarni Kotiga) poznat po ovom sportu, Pula je, čini se, istarski bard kvizaštva.
Ja pojma nemam, pola onog što sam znao mi je ishlapilo, a drugu polovicu nisam nikad ni zapamtio. Ali doma s fotelje znam pogoditi koje pitanje u Potjeri, pa sam redovni sudionik kviza u Uliksu. Tamo moja ekipa tradicionalno osvaja između petog i sedmog mjesta, od njih 13 ili 15.
Ali jedan ponedjeljak odosmo u La Resistance, onaj lokal novinara Morine tamo iza Arene. Kad unutra - dvjesto ljudi. Praši se kviz kao da smo u Londonu. Igra se nekakva liga (nisam baš upućen nit me zanimaju ti detalji) i jako je zabavno. U Uliksu je pak manja konkurencija i intimnija atmosfera, a ponekad se održava i Kafanski kviz, koji probija granice znanja i zabave i povezuje ih u impresivan koloplet mirisa i okusa. Pa tko što voli.
Sezona kvizova je pri kraju, ali još stignete.
Bečki dječaci
Skupila se All Stars ekipa glazbenika Istre i Kvarnera i snimila pjesmu "Bura z Učki" (Bura s Učke, op. prev.) koja bi trebala postati nešto kao nova himna našeg kraja.
Pjesma je izvedena onako kao što se nekad, u vrijeme rata (Domovinskog, ne Drugog svjetskog), radila Moja domovina. Svaki superstar otpjeva po stih, a onda refren kantaju svi zajedno. Stihovi su sjajni, nekad smo kritizirali Dalmatince da pivaju samo o moru, soli, stini i maslini (i pašticadi), ali čini se da Sjeverni Jadran također ne može bez stine, samo u kombinaciji s burom i Učkom. Uspjeli su u pjesmu poslagati fuže, tartufe, pršut, malvaziju, radić, krumpir, teran i daž, a na samom koncu Ferlin recitira: "Krasna zemljo, Istro mila, Kvarneru plavi, vilo moja". Suza jedna drugu stiže.
Dodajmo da su doista skupili "creme de la creme" ovdašnje estrade, premda bi ja osobno, ako me netko pita, izdvojio Alena kao superzvijezdu, i neke građane kao njegove asistente. Fali samo Marko Tolja, ali to je valjda zato što on nije čakavac. Odnosno možda i je, ali njegove pjesme nisu takve.
Iz Centra za mirovne studije upozorili su da im je bend pomalo pederski (gejevski), jer nisu pozvali niti jednu ženu. Sve sami muškarci, kao da su Bečki dječaci. Iz Domovinskog pokreta poručuju da su to Bački dječaci i da oni neće u koaliciju s njima.
Bilo kako bilo, poslušajte Buru z Učki. Neću vam spojiti link, potrudite se sami. Za ovakav glazbeni doseg Istre i Kvarnera, svaka je muka malo.
Autor
