Dvije najljepše riječi u istarskom jeziku
Kinder jaje
Uz sav trud da crtice barem jedan tjedan prođu bez stranke Možemo, čini se da je to ipak nemoguće. Prošlog vikenda pulski možemovci poslali su poziv na konferenciju za novinare koji su naslovili ovako: "Možemo! poziva na press o obrani kršanskog priobalja". I kako sad ne napisati ništa?
Neupućeni u retoriku ove stranke pomislili bi da je Hamas nakon Izraela krenuo i na Kršan. Da su se spustili onim svojim paraglajderima u uvalu Stupova i da prazne šaržere na lokalnom stanovništvu. Da rakete paraju nebo i da poznata kršanska zaštitna kupola polako popušta.
Šalu na stranu, ali ovolika doza populizma, tog opakog opijuma za narod, može značiti samo jedno: pulski možemovci toliko su uvjereni u nizak kvocjent inteligencije biračkog tijela, da ga pljuskaju čak i ovakvim glupostima.
U Kršanu se, za one koji još nisu čuli, planira investicija u vile teška 100 milijuna eura. Netko je za, netko je protiv, i to je u redu. Ono što nije u redu je nazivati to napadom na kršansko priobalje i potpirivati uzavrele strasti, koje su i bez možemovskog kinder jaja došle do usijanja.
Odoše
Ako se ikad osnuje Nezavisna država Istra, onda bi pokret koji stoji iza toga trebalo nazvati Odoše. Nigdje u Hrvatskoj ljudi tako brzo ne odlaze kao ovdje. Ako se pitate odakle to odlaze, odgovor bi bio - od tamo gdje su mogli i trebali ostati. Znate onaj trenutak kad biste se još malo zadržali na nekom mjestu, družili se s ljudima, ali nemate s kim jer svi odoše.
Cijelo ljeto to viđamo u Puli, primjerice nakon koncerata u Areni. Ekipa maksimalno može izdržati do ponoć, onda kreće čistiona. Kao da je netko prošao vatrogasnim šmrkom po terasama. Svi odoše. I onda pričaju kako u Španjolskoj sve gori do pet ujutro. Pa gorilo bi i ovdje da niste otišli.
Ili nakon utakmice na Drosini. Nije uopće važno je li Istra pobijedila ili izgubila, kakva je atmosfera, koji su na tablici. Ljudi eksiraju piće kao da ih vragovi gone i - pogađate - odoše. Da Istra 1961 deklasira Real Madrid 5:0 u finalu Lige prvaka, ovdje nitko ne bi trepnuo. I dalje bi to bila legendarna istarska rezerviranost. Lipo je to sve, taj Real i to, ali ja gren va hižu spat.
U nekim drugim, zapravo u svim ostalim krajevima Hrvatske na utakmice se i ide da bi se još satima nakon završetka ostalo sa društvom. Ovdje ljudi sprintaju prema autima čim sudac zvizne kraj. Ne smiješ ni u wc jer kad izađeš svi već - odoše.
Koga briga
U utorak u Potjeri natjecatelj iz Splita nokautirao je Istru iz Hrvatske. Ne baš izravno, direktom, ali sa strane, krošeom. Na šalu lovca iz Motovuna Deana Kotige da bi trebalo koje pitanje iz Istre, s obzirom da su se zaredala baš dva vezana za Split, gospodin je rekao "zadržimo se u Hrvatskoj".
E sad, možda je i to bila šala. Na primjer, i ja se šalim kada zovem u Rijeku pa kažem da sam iz susjedne ali prijateljske Istre. Te šale su, priznajem, već pomalo i glupe. Možda je čovjek imao tremu pa je lupio to što je lupio. I to je u redu. Ali po izrazu lica i tonu glasa, čini se da je povod ipak bila svojevrsna netrpeljivost prema Istri. Međutim, i to je u redu.
Jer, zašto bi nas svi voljeli? Neka misle da smo Talijani, Srbi, Kinezi... što god im se misli. Sve je to zapravo nevažno. Jednako kao što je nevažno kada Armada na Drosini vrijeđa koze i pjeva "ovo je Rijeka". Zar zaista postoji netko kome to smeta?
Koga briga su dvije najljepše riječi u hrv..., pardon istarskom jeziku.
Pijanci za šankom
Prvi: "Jesi vidija kako Hajduk uzima Istrine škovace? Da da, dobro si me čuja. Karoglan ni bija dobar za Istru i smo ga brzo špedili, a onda ga je uzeja Hajduk. A nama kantaju da smo tovarske sluge? Mi smo njima gospodari. Ča ne? Smo Karoglana sprobali i tornali nazad, ko pokvarenu robu. Hitili smo ga blagajnici va glavu".
Drugi: "San vidija, san vidija. Pula uzima samo najbolje od Splita, ko našega šindaka. Šporku robu nećemo. Naša Arena je jedno dvista lit starija od Dioklecianove palače. Montezaro je tri miljar put lipši od Marjana, a Lungomare barem pet miljar od Bačvica. Još da oni jebeni Srbi ne delaju tamo hotel..."
Treći (gej): "Ma jebala vas Istra. Ste vidili vi kako se Ella pokarala s onin svojin Čarlson? Pa onda i njena nona, pa druga nona. Ajme ča su mu sve rekle!"
Ošo štekat gore!
U Puli poskupljuju štekati! Umjesto 13 eura po kvadratu mjesečno ugostitelji će plaćati 20. To su deseci tisuća eura godišnje! Ima tu još nekih poskupljenja, neki porezi, dohotci i ostali smor, ali nas u redakciji Pet crtica najviše je zabrinulo ovo.
Jer naime, koliko će poskupiti cuga? Ako gazda kafića mora nadoknadit 20.000 eura, koliko je to piva? Prelomit će se preko naših leđa. Još i konobari traže veće plaće, žale se i kuhari, koktel majstori, barmeni i čistačice. Svi bi nešto ušićarili, a nas goste nitko ništa ne pita. Nas ko jebe.
A lako i za cugu, šta je s hamurgerima? Ovo ljeto su dogurali skoro do 200 kuna komad (s pomfrijem), iduće ljeto će doć i do 500 (s pomfrijem). Odležana junetina, iskarani luk, čedar s Islanda, kajenska majoneza s turskim peršinom, istarska panceta iz Pribislavaca. I hop - sto evrića. Na pizze će ić samo tajkuni, spuštat će se na terase balonima. A mi, boranija, mi ćemo mazat čajnu paštetu.
Al ne damo se. Osnovat ćemo sindikat gostiju pulskih kafana i restorana. Odmah želimo da se cijena terase smanji sa 20 na 1 euro po kvadratu. Odmah! Filipe, jel mirno spavaš?
Autor
