Na čelo Pule stižu Srbin, Slavonac pa Bosanac
Crno-beli
Za nas koji se sjećamo jugo-lige vijest tjedna definitivno je bila da se osniva klub navijača Partizana u Rijeci i Istri. Barem dok nije demantirana.
Ali svejedno, u trenu su se probudile lijepe uspomene. Ako ljudima nešto nedostaje iz tog vremena, onda su to (navodno) bolji život i (sigurno) bolja nogometna liga. Čuvena Prva savezna!
Za one mlađe podsjetimo da je taj isti Partizan igrao finale Lige prvaka (tada se to zvalo Kup prvaka) protiv Real Madrida 1966. godine. Možemo li u današnje vrijeme zamisliti takav rezultat? Naravno da ne možemo. Crvena zvezda je Kup prvaka osvojila, Dinamo je osvojio Kup UEFA (tada se zvao Kup velesajamskih gradova), a Hajduk je u više navrata igrao važnu ulogu u Europi. Rijeka je, na primjer, pobijedila Real Madrid 3:1.
Prva savezna je bila jedna od boljih liga u Europi. Nakon liga petice možda i najbolja. No da ne glibimo previše u nostalgiju, tu opaku boljku, vratimo se u današnje vrijeme. Nakon što je objavljena vijest o Partizanu, komentari su bili podijeljeni. Jedni su podsjećali na rat, drugi na činjenicu da u Istri postoji i klub navijača Milana, iako su nas i Talijani ubijali.
Prošlost je najbolje ostaviti na miru. Ili kako se to kaže - povjesničarima. Pokazao je to i ovaj primjer, u kojem su nesuđeni osnivači kluba navijača brže bolje demantirali vijest. Kao da sa sebe sapiru najveću ljagu.
Šešnajst
Marija Marković Nikolovski, predsjednica pulskog Vijeća, otkazala je poslušnost Filipu Zoričiću, okačila pušku o rame i otišla u šumu (bošku). Tvrdi da su krivotvorili njezin potpis, a njezina pobuna odjeknula je sve u šešnajst.
Zoričić zaziva izbore jer je izgubio ionako krhku većinu u Vijeću. Izbori međutim nemaju smisla jer su redovni za godinu dana. Nismo valjda ludi birati novo Vijeće koje će održati dvije sjednice pa se onda opet raspustiti?
Ali ni Marković Nikolovski nije luda. Premda još uvijek nije upamtila imena svih vijećnika, pokazala je smisao za taktiku. Ostaje vidjeti vraća li se u njedro IDS-u, koji ju je i doveo u Vijeće, ili puca prema Republici. Sve je moguće.
S obzirom da je gradska vlast u permanentnoj krizi, ovo bilježimo kao nastavak niza. Next please.
Iz Buja, s ljubavlju
Kao da mu nije dosta domaćih kritičara, koji ga vrte iz dana u dan kao viršlu na štapiću, Zoričića je ovih dana stigla i kletva sa sjevera. Iz Buja, s ljubavlju, javila se predsjednica tamošnjeg SDP-a Bojana Puzigaća i poručila da je u Puli vrijeme za nove ljude.
Šta je bilo Bojani tog dana, za sada je nepoznato. Je li se probudila na lijevu nogu? Je li joj netko pojeo doručak? Je li joj pauk odnio auto? Nešto ju je gadno moralo naljutiti kada je medijima poslala priopćenje s komentarom vezanim za sasvim drugi grad, u kojem je, by the way, njezina stranka u koaliciji s tim istim Zoričićem.
Piše Bojanica da je Zoričiću Pula "samo stepenica" jer "jedino što želi je Sabor". Ta tvrdnja je imala smisla prije godinu i više dana, kada se baratalo informacijom da se gradonačelnik Pule vidi na Markovom trgu, ali danas je izvjesno da se Zoričić neće kandidirati za Sabor. Čak štoviše, nije više sigurno ni da će se kandidirati za Pulu. Možda seli u Buje?
Ždera
Ajmo još malo jugonostalgije. Bile su zlatne osamdesete kada je svaki klinac znao napamet pjesme triju bendova - Plavog orkestra, Zabranjenog pušenja i Crvene jabuke. Prošlo je od tada puno ljeta, ali čini se da od spomenute trojke najbolje stoje ovi treći. Pušenje se odavno raspalo po nacionalnom ključu, Orkestar se rijetko spominje, ali Jabuka je cijelo vrijeme zrela.
Ali kultni sarajevski bend svejedno ne može nastupiti u Areni! Netko je u onom, također jednako kultnom, Povjerenstvu koje odlučuje tko može a tko ne može u pulski amfiteatar, odlučio da Jabuka - ne može. Tako se saga o Puli i glazbi, započeta zabranom narodnjaka u Domu sportova pa nastavljena odbijancem za slavonske Mejaše, nastavlja slučajem Žera.
Njega je izgleda ovaj odbijanac posebno nasekirao, pa ga možemo nazvati i Ždera. Frontmen Jabuke smatra da nije podoban, kao što je podoban Dalmatino. Tome dodajmo da je gradonačelnik Dalmatinac, pa dobijemo cijeli kufer problema.
Čini se da postoji samo jedno rješenje. Sljedećeg moramo izabrati Srbina, potom Slavonca pa Bosanca. Taman tada doći će na red i Nepalac.
Kobasica
Kobasica uglavnom označava tri stvari: (pre)dugačke rečenice, spolni organ i mesni proizvod koji se reže na male okrugle komade i potom gura u usta skupa s kruhom. Naravno, može to biti i verzija za kuhanje, ali ova suha nekako je narodu posebno draga.
Kao što ima priredbu za svaki oblik ljudske radnje, Istra ima i festival kobasica. On se od jučer do nedjelje održava u Svetom Petru u Šumi, koji je istarska (i bjelosvjetska) prijestolnica kobasica. Tko voli kobaje, svoj put do centra Istre ovaj vikend naprosto mora pronaći.
Ako ništa drugo onda zato što je pripremljen i bogat glazbeni program. Sinoć je to bio Dalmatino (a, evo ih opet), a večeras je Lidija Bačić. U Svetom Petru nema povjerenstva, može svirati tko god želi a jedina dilema jest koja je kobasica najbolja. Možemo ponuditi i odgovor - ona koje više nema.
Dobar tek!
Autor
