Pametni i glupi za godinu novu
Stoja
Kreće obnova kupališta Stoja. To je vijest koja je zaključila ovu godinu i okrenula nam pažnju sa grozne zime (koju Božić i Nova godina tek donekle uspijevaju popraviti) na lijepo toplo ljeto. I dani su već duži, malo ali znakovito.
Zanimljivo je koliko se u ostatku Hrvatske malo zna o pulskim plažama. Na primjer, u Rijeci kao prvom susjedu nitko nema pojma da u Puli plaže uopće postoje. Riječani Pulu zamišljaju kao Rijeku s Arenom, dakle grad na moru, ali bez mora.
Kad se u Rijeci kaže "idemo u Istru" onda to znači "idemo u Rovinj", "idemo jesti tamo oko Pazina" ili "idemo na vino tamo na sjeveru". Pulu nitko ni ne spominje. Ali to je velika greška. Pula ima najljepše plaže u cijeloj Istri i realno joj je konkurencija samo Rabac. Zato nas veseli uređenje plaže na Stoji, a nadamo se da će se uskoro nešto učiniti i na Valkanama.
Za neku dalju budućnost, nadamo se i da će se konačno početi rasplitati slučaj Muzil, za kojeg neki priželjkuju da ostane šikara. Ali praznici su, pa nećemo na teške teme.
Karan
Svi vi koji ste pomislili da će u ovoj crtici biti seksa, sram vas bilo.
Goran Karan je neki dan imao koncert na Portarati koji je bio dobro posjećen, a potom je nakon njega još veću gužvu napravio Goran Bare. Na sve strane su se jele kobasice i pilo ono što nam prodaju pod kuhano vino. Ok, rekli smo da nećemo biti negativni za praznike, ali teško je ostati suzdržan kada dobiješ sok od ribizle. Naravno, ovisi od kućice do kućice, pa i od dana do dana. Ali sve u svemu, možda bolje da ne znamo što se miješa u onim kotlovima. Samo da jedan dan gremlini ne počnu izlaziti iz njih.
Ove godine nema kiše pa su ugostitelji zadovoljni. Trljaju ruke i raduju se velikom finalu koje slijedi sutra. Usprkos paprenim cijenama, vjerovali ili ne, otvara se kesa. Zbog toga je prilično nejasno zašto će i ove godine advent naprasno završiti čim počne nova godina. Pored odluka s ruba pameti teško je ostati pozitivan baš cijeli tekst, ali dat ćemo sve od sebe.
Možda će ipak biti seksa u ovoj crtici i možda je to zapravo - karanje ugostitelja.
Vojko
U Puli za Novu godinu nastupa Vojko V, pjevač koji se proslavio one legendarne 2018. kad se diljem Hrvatske pjevušilo "kako to, kako to". Kažemo legendarne jer je te godine, taman u vrijeme rasta Vojkove popularnosti, nogometna repreznetacija igrala finale svjetskog prvenstva. To će se, nažalost, teško ponoviti.
Vojko nije pjevač za široke mase i zato mu je mala pozornica na Portarati taman. Na Forumu će pičiti Indira koja će vjerojatno privući nešto više ljudi. Ali da bi se u današnje vrijeme privuklo baš hrpu, treba posegnuti za zvijezdama iz susjednih zemalja. Tako stvari stoje, htjeli mi to priznati ili ne.
Ipak, postoje i u Hrvatskoj pjevači koji još uvijek privlače mase, a jedan od njih, zapravo možda i jedini od njih, nastupa u Poreču i zove se Petar Grašo. Kad se zbroji i oduzme, Grašo je zadnja velika zvijezda iz slavnih dana hrvatske scene koja još uvijek sjaji punim sjajem. Ok, i Gibonni, koji će nastupiti u Rijeci, a možda i Rozga, Severina...
U Rovinju su već krenuli tražiti pojačanja iz susjedstva i tamo će svirati Dubioza. Najluđa noć u Istri nudi svašta, ali neki će svejedno u ponoć biti kući i vaditi odojka iz furune, sve onako s jabukom u ustima. Vjerojatno su ti ipak najpametniji.
2024.
Naziva se superizborna godina jer će se održati izbori za Sabor, za predsjednika i za onaj europski Sabor gdje imaju velike plaće. Najzanimljivi (zapravo, jedini donekle zanimljivi) su ovi prvi izbori, koji će nam odrediti još jednu vladu. Glavno pitanje je hoće li konačno netko uspjeti zatresti HDZ, ili neće.
Kao što je nogomet igra u kojoj igraju dvije momčadi od po 11 igrača a uvijek pobjeđuju Nijemci, tako su u Hrvatskoj izbori natjecanje u kojem sudjeluje više stranaka a uvijek pobjeđuje HDZ. Povijest je pokazala da ta stranka doista pobjeđuje uvijek, osim kada nešto vrlo temeljito zajebe. To se do sada dogodilo dva puta, prvi onomad na vrhuncu štorije o "Tuđmanovih 200 obitelji", a drugi nakon što je Sanader završio u zatvoru.
Glavno pitanje je, dakle, je li HDZ i ovaj put uspio dovoljno smučiti život ljudima da ga na četiri godine maknu s vlasti (pa potom ponovo dopelju nazad). Je li 30 smijenjenih ministara zbog raznoraznih afera dovoljan broj, ili bi to trebalo biti barem 50? I možda najvažnije pitanje od svih, ima li netko u toj oporbi dostojan premijerskog mjesta? Račan i Milanović su svakako bili.
A kad se sjetimo Milanovića, ne možemo se ne veseliti toj formalnosti oko njegovog reizbora koja se naziva predsjednički izbori. Trenutačno je lakše zamisliti čak i poraz HDZ-a nego Zorana Milanovića. Predsjednik klaun nam je mio i drag, premda ponekad ide na živce. Tko zna što će sve izgovoriti u debatama, ako ih uopće bude. U ovom trenutku još nema ni protukandidata i možda je najbolje da se ovi izbori preskoče, da damo Zokiju još jedan mandat aklamacijom i zdravo.
EU izbori će biti uvjerljivo najdosadniji, to ni oni najluđi ljubitelji politike ne prate. Ni dan danas nikome nije jasno što se uopće događa u tom Briselu i koji đava oni tamo rade. Ako jedna od deset osoba u Hrvatskoj zna da Vijeće Europe i Europsko vijeće nije ista stvar, onda je to dobar rezultat. Toliko je, naime, europska politika interesantna. Mi u Istri se nadamo da će Flego dobiti još jedan mandat, pa da može nastaviti raditi na tim prugama i cestama, odnosno projektu koji se zove kao i ona grupa iz Alan Forda. Toliko o superizbornoj godini.
Naravno, većini će ona ipak biti supernogometna jer se igra europsko prvenstvo, i to u našoj drugoj domovini.
Nova godina
To je onaj dan za koji se pripremaš mjesecima da bi na kraju sve ispalo sranje.
A priča obično počinje još u rujnu. Čim temperatura padne ispod trideset krene te netko pitati gdje ćeš za novu. Očekuju se kolosalni planovi, tjedan dana planinarenja na Kilimandžaru, unajmljivanje apartmana s bazenom u Dubaiju, odlazak u neki dekadentni disko u Berlin ili barem na splavove u Beograd, hvatanje konfeta na Times Squareu, skok s ruba svijeta točno u ponoć ili splavarenje na divljim vodama vijetnamskih poludjelih jezera.
A umjesto toga, najčešći plan je pronaći neki slobodan prostor u blizini, nakupovati alkohola koji ne stane u bazen tri sa osam, uzeti sedam kila francuske, pola pekare kruha, dva buta pršuta i tri koluta sira i zbuksati se tamo oko osam, nervozno pogledavajući na sat svakih pet minuta. Postoji i gluplje od toga, a to je unajmiti kuću u Gorskom Kotaru ili središnjoj Istri već 29. prosinca i onda se iznapijati dva dana prije dočeka toliko da za doček piješ kiselu vodu i samo iščekuješ da konačno prođe sav taj pakao pa da možeš ići kući u suho i toplo.
Pametan netko je odavno zaključio da se Silvestrovo zove Silvestrovo jer taj dan treba ostati kući i gledati akcione filmove od Stallonea, tipa Rambo, Kobra i slično, i možda pijuckati razvodnjeni bambus grickajući suhe štapiće i smoki. U ponoć se potom vadi sarma, zapali se svijeća, možda se čak izvade i svečane salvete. Taman dok popizdjeli junak mijenja redenike stignete na wc obaviti što se mora pa potom nazad na kauč.
Nije loša opcija ni onaj stari Batman s Jackom Nicholsonom, a ako ste pravi momak možete se počastiti trilogijom Gospodar prstenova, produžena verzija. Traje 12 sati pa ako počnete u ponoć, stignete prebaciti na Radetski marš ravno iz Beča. Ta ra ram, ta ra ram, ta ra ram tam tam...
Opcija je svakako i odlazak u restoran, gdje vas za sjajnu cijenu od 149 eura po glavi očekuje sedam slijedova ružnog prežderavanja. Dok nitko ne gleda motate meso u papir i namigujete onima sa stola pored da je sve to "za pasa", iako ga niste imali tamo od osamdesšeste. Tu su dakako karirani stolnjaci i tupi noževi za mazanje, za koje je netko zaključio da su dobri i za rezanje. Stavili su vam tri vilice i jedno sedam čaša, da se osjećate kao engleski plemić na putu kočijom za Downton Abbey. Vi iz dešpeta sve jedete istom vilicom, uključujući kolač krcat margarinom, a pijete vino iz čaše za vodu jer vam je tako zgodnije i lakše.
Tu je i bend sa prosjekom godina od devedeset čiji pjevač priča loše štosove i još uvijek misli da su pjesme Ivice Šerfezija hit. Suuuuze liju plave očiiiii... A vama suze liju kada vidite da se piće dodatno plaća pa je umjesto 149 puta dva račun na kraju došao brat bratu petsto eura.
Nova godina se može dočekati i u kafiću, što je onda u principu kopija Badnjaka, s tom razlikom da se svi trude biti još pedalj luđi, valjda jer im je netko rekao da tako mora biti. Ipak je to najluđa noć, pa je pravi fijasko ostati previše normalan. Za novu godinu u kafićima gledamo uspone i padove po škalama i separeima i proklizavanje po mokrim pločicama koje su toliko nakvašene prolivenim pićima da vam se čizme lijepe za podove. Slijedi promašivanje šanka, odlazak lakta u prazno, prevratanje pepeljare, razbijanje čaša, gubljenje jakni, glasno pjevanje, prijeki pogledi, česta naguravanja, poneka tučnjava, jaukanje, plač, bijes, dim, para i DJ koji sa strane podiže atmosferu kao da je sve u redu.
A u biti i jest sve u redu, jer to je ljudska vrsta u trenutku kada joj je netko rekao da se mora zabaviti, pa makar i silom. Zato samo opušteno i sretno. Doći će brzo i sljedeći doček.
Autor
