Mistero Buffo aktualan i danas - svakom izvedbom puni Istarsko narodno kazalište

Nekako je teško za povjerovati da se Puljanin Valter Roša prije nepune tri godine nije ni bavio glumom, a danas, prvenstveno zahvaljujući ulozi u Misteru Buffu, plijeni pažnju publike i mnoge, mahom pozitivne kritike.

Tada 25-godišnji student ekonomije, pokucao je na vrata Dramskog studija Istarskog narodnog kazališta, u želji da stekne samopouzdanje, nauči govoriti pred publikom i ostvari želju da se okuša u glumi. „To mi je oduvijek bila želja i upravo je Mistero Buffo način na koji sam se ja želio izražavati, taj svojevrsni politički aktivizam. Kao stručnjak u ekonomiji vidim da stvari ne funkcioniraju i htio sam se na taj način pokušati izraziti. To je poruka svima da ne treba imati straha i dopustiti da im godine određuju život“, veli Roša kojem, kako smo se uvjerili, danas samopouzdanja ne nedostaje.

No nije, priznaje, mislio da će mu gluma ići tako dobro. Njegov mentor, Aleksandar Bančić, primjetio je da Roša ima potencijala i s obzirom da je bio najstariji u grupi, nije htio da gubi vrijeme pa se sjetio da bi bio pogodan za rad na Misteru Buffu, Nobelovca Darija Foa. „Oduvijek mi je bila želja raditi to djelo, a Foa sam još devedesetih godina, kao student Talijanistike, imao prilike gledati u Udinama gdje sam ga i upoznao“, priča Bančić.

Ovaj uspješan i kreativan dvojac, pun entuzijazma složno priznaje da je Buffo ispao i puno više od onoga što su očekivali. Naime, u cijelu su priču krenuli pomalo eksperimentalno, no ona je (na)rasla.

„Mistero Buffo poseban je po mnogočemu, prvenstveno po svojoj aktualnosti, ali i jeziku. Pristup interpretaciji ovdje je doista poseban. No nije to ništa novo, staro je to koliko i svijeta. Mi smo po principu lakrdijaša stvorili isti princip pripovijedanja tj. glume i želja nam je da publika, iako nas gleda u kazalištu, nema dojam pozornice“, kaže Roša i dodaje kako tom dojmu pridonosi rasvjeta, a iz istoga razloga izvedba je zamišljena na Maloj sceni INK.

Kako bi se priča približila puku, iliti narodu, izvodi se na dijalektu. „Dijalekt se koristi jer je riječ o srednjem vijeku, tu je puk kao kontrast aristokraciji, odnosno, dijalekt naspram književnom govoru kojega „običan“ puk ni ne govori. „Sama predstava je kritika aristokraciji, plemićima koji iskorištavaju narod“, rekao je Roša koji ističe da se i u tom kontekstu može povući paralela između „onda“ i „danas“.

Riječ je o išćitavanju biblijskih tema u alegoriji kako bi ih se približilo narodu. Naime, srednjovjekovno stanovništvo na taj je način bilo iskorištavano s obzirom da su znali samo za Boga, znali su samo ono što im je rekao pop. Stoga su im svojim nastupom lakrdijaši na neki način otvarali oči i govorili im da se pobune, organiziraju.

„S obzirom na aktualnu situaciju odnosa države i crkve danas, igranje Buffa nam je itekako leglo, posebno u ovo vrijeme prijepora države i crkve oko zdravstvenog odgoja“, kaže Roša.

Bančić dodaje da je začuđujuće kako te priče koje je Fo obradio i objavio još 1969., ali to su priče iz srednjeg vijeka, stare oko 500 godina, da i danas imaju taj pandan. „To je malo zastrašujuće, kada pogledamo da u umu nismo nimalo napredovali. Stoga Buffo i jest više nego zanimljiv“, dodaje Bančić.

„Forma igranja Buffa, forma je starija od samog kazališta, a ono po čemu je specifična i zanimljiva jest upravo to da kao takva funkcionira i danas“, veli Bančić

Roša prije svake lakrdije priča prolog kao svojevrsni uvod u ono što će publika imati prilike ćuti i vidjeti. „Ljudi na taj način prate i slušaju priču kao mala djeca. Taj sistem funkcionira jer si ljudi  vizualiziraju priču, što je puno jače od kostima, scenografije i glazbe“, smatra Roša koji je na sceni sam i uz pomoć pantomime, zvukova koje proizvodi i više nego vrsne glume, publici zorno predočava likove koje igra i priču koju pripovijeda.

Na taj način svatko zapravo gleda tj. zamišlja svoju predstavu i ona je na neki način poput knjige. „Tu je iznimno bitna komunikacija s publikom i improvizacija“, naglašava Roša.

Ovaj je dvojac Foa preveo s mješavine talijanskih dijalekata  i to je baš na ovim prostorima odlično funkcionira i dobro je prihvaćeno, s obzirom da se u Istri govori na više dijalekata, vele Roša i Bančić koji su preveli 12 lakrdija.

„Bilo je istovremeno zabavno i zahtjevno, tražili smo neke arhaične riječi da malo 'zagulimo' publici, pa smo ubacili riječi iz Labina i Buzeta koje se tu, u Puli, ne koriste“, kaže Roša.

S obzirom na izvanredne reakcije publike koja neumorno puni sjedišta INK, u želji da pogleda još pokoju lakrdiju, i ne čudi da će ovaj dvojac planira prevesti (bar) još jednu, uvijek aktualnu lakrdiju koja će, možda, nekom u publici otvoriti oči i pomoći da realno sagleda današnju političku, vjersku ili neku drugu situaciju u državi i kritički je promotri.

Još jednu izvedbu Mistera Buffa možete pogledati u subotu, 2. veljače u 20 sati u INK. (Tekst: Paola Albertini, foto: INK/Saša Miljević)