Dr. Angelini napao hrvatsku birokraciju i poručio: 'Fali nam 200 ljudi, od kojih 60 sestara'
Doktor Andrej Angelini je novi ravnatelj Opće bolnice Pula, friško izabran između četiri kandidata, od koji je jedan bio poprilično ozbiljan.
Iako još nije stigao pohvatati sve 'konce', pristao je na razgovor za Istarski.hr i na prvi pogled djeluje poprilično otvoreno za komunikaciju s javnosti. Govori iskreno, britko, ne okoliša, te jasno kaže kada s nekom tematikom nije dovoljno upoznat.
Treba mu, kaže, još malo vremena da preuzme sve uzde u svoje ruke, budući da je do sada bio na 'ti' uglavnom s kirurškim dijelom pulske bolnice.
Prilika je ovo da ga istarska javost prvi put upozna, da dobije prvu sliku novog šefa najveće zdravstvene ustanove u Istri. Bilo je riječ o hitnoj službi, utjecaju turizma, kadrovskim problemima, radiologiji, pobačaju i tako dalje. Naravno, prilika za razgovore, izjave i stavove oko raznih tematika i problema zasigurno neće faliti. Pozicija koju je prihvatio vrlo je izazovna, priznaje to i sam, ali istovremeno pokazuje i veliki optimizam, samouvjerenost i želju za iskorakom istarskog zdravstva. Pacijenti su mu, kaže, i dalje na prvom mjestu.
- Kako je liječnik koji je do sada bio poprilično samozatajan, slabo isturen u javnosti, široj javnosti poprilično nepoznat, došao do pozicije ravnatelja najveće zdravstvene ustanove u Istri?
- Bolnica ima preko 1.300 zaposlenih, istina je da smo najveći, a kako sam ja postao ravnatelj morate pitati dr. Irenu Hrstić koja me predložila. S njom sam o tome više puta razgovarao i na kraju sam popustio i kandidirao sam se. Po struci sam opći kirurg i subspecijalist torakalne kirurgije, to radim u svojem redovitom radnom vremenu i nastavit ću to raditi. Neću se maknuti iz medicine i nastavit ću dežurati na kirurgiji. Odgovoran je to posao i uz dobru organizaciju ću, nadam se, uspjeti u svojem naumu.
- Je li mišljenje dr. Hrstić na koncu prevagnulo? Imali ste jednog ozbiljnog protukandidata.
- Dvoumio sam se. Do sada sam vodio jedan odjel, onaj jednodnevne kirurgije, relativno novi odjel, a u zadnjih pet-šest godina mijenjao sam pročelnika službe za kirurške bolesti jer je često morao izbivati iz zdravstvenih razloga, tako da imam iskustva u vođenju odjela. Jasno, nije to isto kao i vođenje čitave bolnice, ali očito je tako bivša uprava vidjela moj potencijal.
- U kakvom stanju ste nasljedili bolnicu od dr. Hrstić?
- U dobrom stanju, ne mogu se požaliti. Problema je bilo, a ima ih i sada. Naravno, prije su se morali baviti određenim problemima koji su tada bili aktualni, kao što je selidba, ili Covid. Toga više nema i fokusirat ćemo se na druge probleme.
- Kada god se bira vodstvo neke zdravstvene ustanove, uvijek se postavlja isto pitanje: koliko će u vašem slučaju struka patiti?
- Patit će sigurno, ali ću se svim silama truditi da mi pacijenti budu na prvom mjestu. I dalje imam svoju ambulantu utorkom i dežurat ću kao kirurg. Jer, u svojoj sam naravi kirurg.
- Postoji i mišljenje da bi ravnatelj bolnice trebao biti menadžer, a ne nužno liječnik.
- Dobro je to pitanje za širu diskusiju. Mislim da je to svakako dobro u nekoj budućnosti, ali još uvijek nismo spremni na takav iskorak. Ravnatelj bolnice bi trebao biti osoba koja ovdje živi i radi u bolnici, koja zna sve moguće rupe i probleme, ali i dobre stvari. Menadžeri i ekonomisti bi vjerojatno stvar gledali kroz brojke i financije, ali uz to treba uzimati u obzir sve ostalo što samo liječnik može znati. No, mislim da još nismo sazrijeli za takvo što.
- Jeste već pohvatali konce?
- Do sada sam znao samo probleme kirurških grana, ali sada kao ravnatelj moram misliti i na druge grane. Recimo, dnevnu kirurgiju smo doveli do impozantnog stanja, pa će tako vjerujem biti i sve ostalo.
- Koji su vaši prvi potezi?
- Zgrada je sagrađena, sve je lijepo, čisto, prostrano i moderno. Covid je prošao, više nemamo tu krizu. Sada je prioritetno da poradimo na osoblju, pogotovo na medicinskim sestrama koje nam kronično nedostaju, ne samo nama već cijelog državi.
- Koliko doktora i sestara fali?
- Po sistematizaciji trenutno fali nešto manje od 200 osoba, što zdravstvenog što nezdravstvenog smjera. Velika većina su medicinske sestre, trenutno ih fali oko 60-ak.
- Koji su odjeli najkritičniji po tom pitanju?
- Svakako hitni bolnički prijem, pedijatrija i kirurgija.
- Nikako da se poboljša situacija oko kadrova. Što planirate učiniti po tom pitanju?
- Onaj tko ponudi rješenje zaslužuje Nobelovu nagradu. Znate da je od ove godine bolnica pod državnom upravom, tako da je u vlasništvu države. Ipak, ona je za ljude koji tu žive i za njihove goste. Pacijent iz Zagreba se sigurno neće doći liječiti kod nas. Već sada imamo razne projekte zajedno sa Županijom. Jedna od novih mjera jest stipendiranje stanarine za zaposlenika, bio je natječaj, i njih 39 je imalo pravo na takvo što, te dobivaju 300 eura mjesečno pomoći za stanarinu. Planiramo raspisati opet sličan natječaj. Planova imamo i za budućnost, no o tome još moramo razmisliti. Kako smo državna bolnica, ne možemo raditi sve sami, moramo tražiti suglasnosti, nismo privatna bolnica da možemo sami odlučivati.
- Spomenuli ste recentnu reformu u zdravstvu. Kako gledate na to da bolnice sada idu pod upravljanje države, a ne više županija?
- Istra je specifična regija, jedinstvena smo bolnica na ovom prostoru. Treba pomoći ljudima koji ovdje rade i žive, koji su ovdje rođeni, školovani i odgojeni, da ovdje i ostanu.
- Planira li bolnica dovesti kardiologa pedijatra? Ovako obitelji moraju na pregled u Rijeku i to se čeka i po pola godine.
- Fali pedijatara definitivno. Dopustite mi malo vremena da pohvatam konce gdje što treba i u dogovoru s odgovornima ćemo pokušati doći do najboljeg rješenja da naši pacijenti budu zadovoljni.
- U jednoj ste izjavi prije nekoliko dana rekli da su međuljuski odnosi među zaposlenicima u bolnici "malo narušeni u nekim dijelovima". Možete li to pojasniti?
- Veliki je to kolektiv, preko 1.300 zaposlenika, i naravno da uvijek postoje nekakve tenzije i iskre koje vladaju. Prvi korak je otići na svaki odjel i razgovarati sa svima, ne samo sa šefovima. Uvijek će biti nekih trzavica, to je neminovno, pa i unutar obitelji ih ima. Ponekad posao nije podjednako raspoređen, recimo po ljeti grca hitna služba, jer pola pacijenata tamo uopće ne treba doći jer nisu hitnoće. Djelatnici koji tamo rade su na neki način, recimo to tako, diskriminirani u odnosu na druge odjele. Treba poraditi i na tome.
- Koji bi bio najgori scenarij koji se može dogoditi u smislu kadrovskog deficita?
- Može se dogoditi da zatvorimo neke polikliničke ambulante i regrutiramo te liječnike i sestre u hitnu službu. Daleko smo od toga, ali ako bude potrebno se može vrlo lako dogoditi. Moram reći da nam se javljaju, i to na dnevnoj bazi, kolege iz EU i iz drugih zemalja. Naravno, procedura je puno lakša ako su iz EU, ali ako nisu onda nažalost duže traje, što bi se svakako trebalo ubrzati. Tu mislim pogotovo na sestrinski kadar. Imate osobe i iz naših susjednih zemalja, iz našeg govornog područja, koje bi došle raditi u Hrvatsku, a nailaze na situaciju da im je lakše zaposliti se u nekoj drugoj zemlji EU jer je procedura jednostavnija. Ako u Hrvatskoj moram čekati dvije godine za nostrifikaciju diplome, a u Italiji se to rješava u tri mjeseca, razmislit ću gdje ću ići.
- Kakvo je stanje na radiologiji? Znamo da nije baš bilo bajno.
- U posljednjih par mjeseci se vratilo dvoje kolega specijalista, što je uvelike pomoglo. Radi se o doktoru Pajiću i doktorici Olujić. Primili smo lijepi broj specijalizanata radiologije koji su trenutno kod nas, a uveli smo i dežurstva u dvoje na rendgenu da bi im bilo lakše raditi.
- Nedavno smo izgubili interventnog radiologa.
- Jesmo, ali sada kolega Pajić radi interventnu radiologiju, nastavio je nakon doktora Grgorinića koji pak i dalje utorkom radi taj posao u našoj bolnici.
- Turizam i OB Pula. Što kažete?
- (uzdah) Svi mi živimo od turizma i gledamo u tu ekonomsku granu naš spas, ali zdravstvo pati zbog toga, pogotovo hitne službe. Ne znam što bih vam rekao. Nijednog pacijenta ne možete odbiti, morate ga primiti, pregledati, nemate izbora, čak i kada nisu hitni. Pate i druge hitne ambulante – pedijatrijska, ginekološka, psihijatrijska, infektološka i oftamološka. Pogotovo pedijatriska hitna služba koja zna imati i po 80 pregleda u 24 sata, to je previše, a pola pacijenata nije uopće trebalo tamo doći.
- Mogu li u pulskoj bolnici žene računati na siguran i besplatan pobačaj?
- Naravno da mogu. Javna smo ustanova i uopće ne vidim razloga da se o tome raspravlja. To se radi i radit će se. Znam za određene doktore koji imaju priziv savjesti. Odobravam li ja to ili ne, to je moj osobni stav, ali pobačaj se itekako radi.
- Koji je vaš osobni stav oko pobačaja?
- Protiv sam.
- Hoćete li ikako utjecati na sprječavanju pobačaja u OB Pula?
- Nikako. To nije moja privatna klinika, već javna ustanova i svatko ima pravo raditi sa svojim tijelom što god želi. Imam svoje osobno mišljenje, ali to je samo moje osobno mišljenje.
Autor
