'Oduvijek sam želio osvojiti Prstenac. Moram se uštipnuti da vidim je li ovo san'
„Kad roženica pozove konjanika na stazu, srce zaigra i u galopu više ne vidin publiku, vidin samo prstenac…“. Tako zbori slavodobitnik 49. Trke na prstenac, ujedno njen najmlađi sudionik, Erik Žagrić. Pričamo s njim tjedan dana nakon što je s dvije sride i onih pola punta u prvom trku, za zagrijavanje, iz ruku predsjednika Zorana Milanovića primio prijelazni štit te s barbanskog trkališta Gradišće preselio na naslovnice regionalnih medija.
Slava ovom 24-godišnjem inženjeru telematike iz Grizili kraj Žminja nije udarila u glavu. Skroman je, ponizan. Pobjedu je - jasno vam je nakon samo dvije minute ćakule - odnio pravi konjanik, onaj čijim žilama teče Trka.
„Trka na prstenac? Meni je to, kako bih reka, sve na svitu! Odvajk san u Barbanu, još s ujkom Goranom Špadom kad sam bija mali, sve to gleda i upija… Ma, Trka, to van je ponos Barbana!“, kaže.
Debitirao prije dvije godine
Lovorikama se okitio u njegovom drugom nastupu, na konju Zvjezdanu, vlasnice Tee Udovičić, a uz asistenciju kopljonoše Marka Kaduza. Debitirao je prije dvije godine, a lani pauzirao zbog ozljede ruke.
Kako se osjeća tjedan dana nakon pobjede?
„Na prvu, bio sam u šoku. Nisam bio ni svjestan što sam napravio. Sada, kad su se dojmovi slegnuli, mogu reći: ispunio mi se dječački san. Moram se, doduše, još tu i tamo uštipnuti za znati da je ovo java, da sam zbilja slavodobitnik Trke na prstenac“.
Posebno mu je priznanje, veli, to što mu je predsjednik države Milanović uručio nagradu, ali…
„Još bolji osjećaj bio je podignuti Pticu prstenac. Mislim da je to, ipak, svakom konjaniku najveća čast. Podižeš tu lijepu skulpturu, cijelo Gradišće plješće, a tebi se snovi ostvaruju. Nema dalje!“
Čestitke ne može pobrojati, još stižu i stizat će neko vrijeme. „Čim sam ušao u cilj, svi jahači i kopljonoše skupili su se oko mene, stisnuli ruku. To je iznimna čast“, kaže.
Do trona išao je korak po korak.
„Najprije sam jako želio postati kopljonaša. I to sam bio sedam godina ujku. Potom sam stažirao godinu dana, odrađivao treninge s konjanicima, bez prava nastupa, a poslije sam samo želio sudjelovati…“
Tremu za nedjeljnu trku razbio je dan prije, u Trci na viticu, kada je podijelio drugo mjesto. Nakon toga bilo je nešto lakše smiriti ruku i imati dobro oko. Naravno, to i zahvaljujući napornim treninzima.
„Službene pripreme započele su sredinom lipnja, vježbali smo svi zajedno jednom tjedno, a i svaki zasebno jašući po terenu. U suštini je trening isti kao trka, samo bez ceremonije: gađamo prstenac na stazi, ne bi li se konji priviknuli. Zvjezdana sam jahao na svome debiju i bilo je jasno da ću i ove godine. Konj je izvrstan, poslušan, ima idealan galop, ide sredinom staze… Puno hvala vlasnici Tei!“
Žminjac, ali na po' Barbanac
Bio bi red, provociramo, da slavodobitnik sada ima svoga konja za trku.
„Naravno da to planiram, sad sam još pod dojmom trke, ali definitivno hoću kad stanem na noge… Mlad sam još, ha, ha, a konj je stvarno velika obaveza“.
Taman smo ga mislili pitati salijeću li ga sada obožavateljice, kadli je najveće zasluge za uspjeh pripisao - njegovoj djevojci Noemi. I, prirodno, cijeloj obitelji.
„Trpjeli su moje silne treninge, to razdoblje kada je trebalo uskladiti sve obaveze. Posebne zahvale idu mojim prijateljima, supružnicima Osip, Denisse i Stefano, najviše za pomoć s konjem. Oni su me učinili dobrim jahačem. Stefano je šesterostruki prvak države u daljinskom jahanju. Idući tjedan idemo ga bodriti, njega i kolegicu Barbaru Šošić, u Francusku na Svjetsko prvenstvo. Ujak Goran je, naravno, glavni krivac za to što sam danas, eto, slavodobitnik. On je ponosan do neba!“, kaže naš sugovornik.
Za kraj mu ukazujemo na to da je, kao Žminjac, odnio Barbancima titulu pred nosom.
„Ha, ha. Nije to neuobičajeno, i Žminjac Petar Benčić dvaput je slavio pobjedu. Ali ja se, ipak, na pol' osjećam kao Barbanac, jer mi je mama Gordana, a i svi prijatelji iz tog mjesta. Tata Boris je Žminjac, moram paziti da se na razjadi“.
Kao slavodobitnik, izborio je izravan nastup na Trci iduće godine, neće mu trebati kvalifikacije na treninzima. Ne bismo imali ništa protiv da opet poćakulamo s njim istim povodom…
Autor
