'Prvi obrtnički sajam u Hrvatskoj organizirali smo mi, istarski obrtnici'
Arduino Golja je na svečanoj sjednici povodom Dana Grada Labina primio Priznanje Grada Labina za doprinos unaprjeđenju, razvoju i promociji obrtništva i dugogodišnji rad u upravljačkim tijelima na svim razinama komorskog sustava. Tim povodom porazgovarali smo o njegovoj poslovnoj karijeri.
Poznat po svom obrtu za izradu dijelova od armiranog poliestera "Inoplast", ali će za sebe reći da je "dijete Prvomajske", jer je u raškoj Prvomajskoj obučio i radio kao tokar, tehničar i dipl.ing. strojarstva. Nakon industrijske škole, završio je Tehničku školu uz rad, da bi nakon toga uz pomoć stipendije IUR-a kao dijete 'palog rudara' diplomirao na Strojarskom fakultetu na Rijeci.
Četvero djece palog rudara
"Moj je otac poginuo u velikoj nesreći u rudniku 1948. Majka je ostala udovica u dvadeset i šestoj godini s nas četvero djece. Brat Adrijano je imao manje od sedam godina, ja pet i pol, sestra Marica tri i pol, a najmlađa Nada pet mjeseci. Mamu Danicu je briga i odgoj iscrpljivala tijekom čitavog života, tako de se njen život naprosto ugasio u pedeset i šestoj godini", ispričao nam je.
Kaže, svi su iz obzira prema majci nastojali biti dobra djeca, pogotovo u školi.
„Posebno se isticala sestra Marica koja je na obilježavanju dvadesete godišnjice labinske gimnazije uz nedavno preminulog Silvana Bolčića proglašena najboljim učenikom. Nakon Industrijske škole s lakoćom sam završio Tehničku školu uz rad i odlučio nakon nje upisati strojarski fakultet na Rijeci. No, u ono se vrijeme polagao prijemni ispit iz matematike koju ja u srednjim školama nisam dovoljno imao u programu, pa sam od sestre Marice koristio instrukcije koje su bile više nego kvalitetne, jer sam od sto dvadeset i jednog upisanog bio dvadeset i prvi. Brat Adrijano je izvršio nevjerojatni pothvat u želji da savlada večernju gimnaziju u Labinu. Da bi uhvatio korak s redovnom gimnazijom morao je i uspio završiti dva razreda u jednoj godini, što je predstavljalo presedan. Potaknuti ovim i sličnim podacima o životu mame Danice HRT su povodom snimanja reportaže o Labinskoj republici o našoj obitelji snimili reportažu pod nazivom 'Mature mame Danice'. Htjeli smo od HRT-a potražiti snimku, ali zbog prerane smrti naše mame odustali smo. Možda snimku ipak jednog dana potražimo", kaže naš sugovornik.
Godine 1963. Adrijano i Arduino upisali su strojarstvo u Rijeci, Marica Tehnološki fakultet u Zagrebu, a Nada 1965. godine Pedagošku akademiju u Puli. Kao djeci 'palog rudara', dodijeljena im je stipendija, što je u ono vrijeme bila rijetkost.
Homo delat kuću va Rapce!
Arduino je na studij krenuo kao oženjeni mladi otac s kćerkom Frankom. Rana ljubav sa suprugom Eldom desila se jednim pogledom u dvorani kina Partizan na kome je nastupio pjevač Vice Vukov pjevajući pjesmu "Mirno teku rijeke".
„Ta lijepa i uspješna balada traje i danas nakon šezdeset i jednu godinu braka. Već imamo i dvije praunuke“, kaže Arduino.
Zbog toga što je nakon Industrijske škole odmah upisao Tehničku, a nakon nje spremao prijemni ispit za strojarski fakultet, sve to u kontinuitetu, bez odmora, nakon treće godine studija osjetio je veliki umor i psihičko opterećenje. Morao je naći vrijeme odmora. I kako to u životu obično biva, pokazala se prilika. Supruga Elda je iz banke gdje je bila zaposlena donijela informaciju da postoji određeni interes Labinjana za korištenje građevinskog kredita iz sanacijskog programa zatvaranja rudnika kao veoma povoljan.
„Rekao sam: 'Ovo je prilika!' i sa suprugom odlučio: 'Homo delat kuću u Rabac!".
Veli, sve ono kopanje, sav onaj manualni rad za njega je bila prava psihička renesansa i kuća za nakon deset mjeseci bila useljiva.
„Sjećam se da su susjedi i poneki govorili: 'Deca bez pameti' jer s mojih dvadeset i četiri i suprugine dvadeset i tri godine nisu vjerovali u uspjeh. Nakon godinu dana vratio sam se na fakultet opet gladan nauke koju sam istinski lako savladavao. No, došla je dvadeset i osma godina i poziv na odsluženje vojnog roka, što mi je studij produžilo za godinu dana“, ispričao nam je o tome.
Usvajanje proizvodnje u TPS-u
Nakon studija vratio se u Prvomajsku i radio na nekoliko rukovodećih mjesta do 1976. godine kada se pokazala potreba za ekipiranje nove Tvornice poljoprivrednih strojeva Labin.
„Kao ondašnjem rukovodiocu službe kontrole kvalitete ponuđeno mi je da u novoj tvornici oformim istu službu Kontrole kvalitete što sam i prihvatio. Izradio sam sistematizaciju, osigurao potrebna pomagala, instrumente i potreban kadar. U isto vrijeme za novog direktora TPS-a izabran je nedavno preminuli Đenio Griparić, koji mi je ponudio mjesto zamjenika direktora i rukovodioca proizvodnje. Veliki izazov znajući da je usvajanje motokultivatora tek na početku. Gripariću sam postavio samo jedan uvjet: da oko sebe okupim ljude od kvalitete, znanja i povjerenja. Iz Prvomajske sam doveo osobe, što je u ono vrijeme bilo tretirano kao 'Golja nam odnosi kadrove'. Veoma dobra suradnja s direktorom Griparićem i unutar službe Proizvodnje rezultirala je potpunim usvajanjem kompletnog motokultivatora, što je vlasnika licence Goldoni iz Italije dovodilo do očaja. Jer, nadali su se da će nam prodavati dijelove za finalizaciju motokultivatora 20-ak godina kao što su prodavali jednoj tvornici u izgradnji u Rusiji i Španjolskoj. U ono vrijeme bili smo u TPS-u predmet pohvala zbog uspjeha u poslovanju“, kaže Golja.
Proizvodi od poliestera
Nakon danonoćnog angažmana u TPS-u, 1984. godine uplovio je u privatne vode: promijenio je branšu i otvorio obrt za izradu dijelova od poliestera Inoplast.
„Kako bih savladao prve korake tehnologije, postao sam kooperant Kvarnerplastike, ali sam nakon šest mjeseci krenuo u osvajanje vlastitih proizvoda. Prvenstveno su to bili poklopci za motokultivatore, dijelovi za alatne strojeve Prvomajske, rezervoare za sve vrste medija, stolice i dijelove za dječje parkove. Postali smo i kooperanti slovenskih i talijanskih firmi za njihove proizvode.
Početkom Domovinskog rata stala je potreba za kooperacijom s TPS-om, Prvomajskom i drugih firmi. Trebalo je, kako sam onda govorio, svu inventivnost staviti na dlan, ne posustati i izmisliti nove proizvode. I tako smo krenuli u vlastitu konstrukciju brodica od kojih je Batana INO 1 na Zagrebačkom velesajmu dobila nagradu Ministarstva gospodarstva „Vrijedne ruke“, ispričao nam je o tome.
Golja je u obrtu bio aktivan od 1984. do 2005. godine kada se zaposlio u Udruženju obrtnika Labin kao tajnik. Obrt Inoplast prepustio je unuku Davidu Černjulu koji obrt i danas veoma uspješno vodi.
Četvrt stoljeća u komorskom sustavu
Već 1988. godine biran je za predsjednika Udruženja samostalnih privrednika Labin, a za predsjednika Izvršnog odbora Saveza udruženja Istre 1992 godine. Osnivanjem Hrvatske obrtničke komore i područnih Obrtničkih komora, izabran je 1994. za prvog predsjednika Obrtničke komore Istre i člana Izvršnog odbora Hrvatske obrtničke komore. U Hrvatskoj obrtničkoj komori obnašao je funkcije predsjednika Odbora za gospodarstvo.
U vrijeme i neposredno nakon Domovinskog rata stala je gospodarska djelatnost u mnogim županijama. Veliki Zagrebački sajam je potpuno zamro, bile su pokidane veze i informacije što i tko radi i proizvodi u Hrvatskoj. Pogotovo je to bio problem za male gospodarstvenike i obrte.
„Zato sam se kao predsjednik Obrtničke komore Istre samoinicijativno uputio u Ministarstvo gospodarstvo kod ministra Nenada Poregrsa, veoma respektabilne osobe. Najavio sam organiziranje Obrtničkog sajma u Istri s naglaskom na proizvodnu djelatnost. Ministar Porges prihvatio je pokroviteljstvo i dao svu potrebnu pomoć. Prva tri sajma održana su u sportskoj dvorani 'Veli Jože' u Poreču, ali je ubrzo prerastao i prostor i interes. Danas se sajam i dalje održava na Karolini u Puli na kome redovito prisustvuju obrtnici i poduzetnici iz cijele Hrvatske“, priča Golja.
U svojoj dugogodišnjoj aktivnosti imao je priliku kao funkcionar Komore komunicirati s najvišim djelatnicima iz gospodarskog i političkog miljea. Svoj angažman dao je u članstvu: Izvršnog vijeća Grada Labina, dva mandata u Poglavarstvu Grada Labina, član u prvom Poglavarstvu Istarske županije zadužen za razvoj 'Malog' gospodarstva. Kao predstavnik Upravnog odbora bio je i član Povjerenstva u vladi Ivice Račana.
Donosio je mnogo novih prijedloga i saznanja odlazeći na konzultacije u njemačku Komoru za Muenchen i Gornju Bavarsku, Austriju, Luxemburg i sl. Posebno su bili korisni posjeti Udruženja obrtnika u Italiji, u Vicenzi i Padovi. Za članove naših delegacija u kojima su redovito bili i pojedini ministri organizirala su se i predavanja na kojima su sudjelovali direktori banaka, gradonačelnik Muenchena i slično, gdje su se dobila dragocjena znanja za čiju se primjenu u Hrvatskoj Golja zalagao, pogotovo u sferi obrtničkog obrazovanja.
Članove Hrvatske obrtničke komore često se koristilo kao predvodnike posjeti Srbiji i BIH. Tako je predvodio delegaciju obrtnika u Beograd.
„Naš dolazak bio je popraćen sa stotinu kamera. Stekao se dojam da je delegacija obrtnika stigla u Hollywood, a ne u Beograd. Tom priliku sam pozvao obrtnike Srbije da nastupe na Obrtničkom sajmu Istre. No, očito s njihove strane vrijeme još nije bilo sazrelo za takvu aktivnost“, ističe Arduino Golja.
Danas je u mirovini, ali ne miruje. Kaže, pupčano je vezan za obrt Inoplast, pomaže svome unuku Davidu Černjulu u osmišljavanju i konstruiranju novih proizvoda. Posebno je ponosom na zadnji novi proizvod - Okrugla klupa za sjedenje s ugrađenim rotirajućim srcem. Klupa je ponuđena Gradu Labin kao dio programa Mjesnog odbora Rapca za smještaj na rivi i ispred crkvice u Rapcu.
Četvrt stoljeća intenzivnu aktivnost Arduina Golje u komorskom sustavu Hrvatske nije moguće sažeti u ovakvom skraćenom obliku, ali je dovoljno prepoznatljiva i valorizirana. Zato mu je i dodijeljeno posebno Priznanje Grada Labina.
Autor
