Biblijski istarski turizam
Nije baš kao u Bibliji i priči oko sedam gladnih i sedam plodnih godina, ali samo jedna malo gadnija i gladnija ljetna sezona i Istra, gdje su svi u toj gospodarskoj grani naviknuti na velike profite, gurnuta je, ili se sama gurnula, u (masovnu) histeriju i depresiju.
A nije baš da je nastupila velika glad i da se kroz izrazito plodne godine nisu mogle stvoriti zalihe za preživjeti one lošije, s oscilacijama kao uobičajenim i predvidivim dijelom poslovnog procesa. Naprosto, kad se ima, sprema se za razdoblje kad se ne bude imalo. Tako barem funkcioniraju ozbiljni igrači i odgovorni sustavi.
Prateći dosadašnje turističke brojke, fizičke pokazatelje, dolaske turista i njihovu potrošnju, teško je reći kolika je dubina krize i postoji li kriza uopće. Ili je ona plod krivog razmišljanja, opterećivanjima rekordima i varljivim statistikama. Dojam je da je lošije nego što jest. Barem takve poruke šalju oni koji su naviknuli nakon svake ljetne sezone kupiti auto od 100 tisuća eura, stan ili izgraditi kuću te obići pola svijeta od listopada do svibnja, što je kod mnogih postao stil života. Pa kad jedne sezone to ne mogu postići, evo priče o krizi, eto panike, užasa i potopa. Zato i ne znaš više što je oko turizma prava istina, što laž, što manipulacija, što neshvaćanje. Tko zna, možda je ovo što se događa mekano tranzicijsko razdoblje u kojem kvantitetu u turizmu polako zamjenjuje kvaliteta. Sve je moguće.
Stoga zapomaganje oko loših turističkih brojki valja uzeti s dozom rezerve i skepse, ali i preispitivanja tko je i zašto u ovoj sezoni ipak zakazao, odakle odjednom poluprazne kuće za odmor ili nedovoljna vanpansionska potrošnja. Realno u Istri, kod onih koji se bave turizmom tako da poštuju ključan postulat biznisa, onaj o jednakosti vrijednosti i novca, value for money, u prijevodu "nemoj zajebati kupca", nema (velike) turističke gladi. Ako su pak usta gladna pored punog trbuha, onda se radi o pohlepi. A toga ima koliko hoćeš.
Odnos Istre prema turizmu u generalnom smislu pitanje je koje će definirati razvoj i stabilnost Poluotoka. Dosad se ovdašnji turizam više sam po sebi događao, po inerciji, na kvalitetnim temeljima te prepoznatljivim politikama koje je postavila generacija evergreena Veljka Ostojića. Kao i generacija prije njegove, ona Franka Palme i Đenija Radića. Svjestan važnosti turizma za njegov Poreč tu je i nedavno preminuli Ivan Kukurin, otac aktualnog predsjednika Uprave Valamara Željka Kukurina, lidera turističke biznis scene.
Na valu dobro zamišljenog i provedenog desetljećima se najprije životarilo, a potom se s turizmom i od turizma živjelo sve bolje. Naravno da se, kao i svaki, i taj koncept potrošio. Valjalo bi ga osvježiti ili, još bolje, početi osmišljavati novi, primjereniji trenutku, sklonostima, preferencijama. Za početak, turizmom država i lokalna samouprava, kroz striktno provođenje zakona i pravilnika, trebaju upravljati autoritativno. Bez promila tolerancije na bespravnu gradnju, kao i na neplaćanje poreza, što se i dalje događa južnije od Senja, ali se o tome šuti.
Znanjem i idejama, uvažavajući interese svih koji u njemu sudjeluju, no tražeći balans između lijepih želja i realnih mogućnosti, u priču oko strategije turizma, prije svega u Istri, moraju se uključiti oni koji se time bave, na svim razinama, od poslovnih do akademskih.
Hrvatski i istarski turizam uskoro će biti pred nezamislivim izazovima. Od konkurencije koja nudi sedam dana Egipta za cijenu pola dana u Dalmaciji, do klimatskih promjena s povećanjem temperature i podizanjem razine mora, što Istru može uništiti ili učiniti još boljom destinacijom, ako se već sada počnu pripreme u očekivanju raznih scenarija koji nam mogu, ali i ne moraju ići u korist.
Život je pokazao da je turizam prošlost, sadašnjost i budućnost Istre. Bolja anticipacija osigurava korak prednosti, pred konkurencijom, ali i prirodom koja se mijenja na gore.
Budući (istarski) turizam treba sagledati u svim aspektima: prostorno-planskim, investicijskim, komunalnim i infrastrukturnim, sociološkim i kulturološkim. Kako bi turizam funkcionirao, Istri dodatno treba brzi konsenzus oko Kaštijuna, obnovljivih izvora energije i održivosti, nedostatka i uvoza radne snage. Politički, vrijeme je za kompromise. Eventualni partikularni interesi usporit će neminovne procese prilagodbe na nove uvjete. Skorim krajem turističke sezone u prvi plan gurnut će se teze o ovogodišnjim promašajima. Već najesen treba početi tražiti odgovore. Zato je ovo stanje koje zove na preispitivanje ustvari dobro došlo, da se vidi gdje smo i gdje idemo.
Autor
