'Što je kod mesa biftek, to je kod povrća bamija'
Povrće čudnog naziva i neobičnog okusa već se četvrtu sezonu može svježe kupiti na pulskoj tržnici. Nije u ponudi čitave godine, već od 1. srpnja pa sve do prve hladne bure polovicom listopada. Bamija ili okra naziv je blagotvorne biljke koja liječi želudac, a u Istri je u većim količinama na svom obiteljsko-poljoprivrednom gospodarstvu uzgaja samo Mato Zrimić, koji svako jutro bere plodove na njivi u Pomeru i svježe ih donosi na središnji pulski merkat, u čemu mu pomaže supruga.
Djeca su zauzeta svojim poslovima. Nema ovdje mehanizacije jer bi uništila osjetljivo korijenje biljke čiji plodovi brzo zriju: od cvijeta do ubiranja zrelih plodova proteknu samo tri dana! Zbog ručnog branja poljoprivrednici je izbjegavaju. Mato je, međutim, htio ponuditi nešto što nitko drugi nema. I u tome uspio. Plodovi njegova rada traženi su u cijeloj Hrvatskoj, sve što proizvede proda, čak je i odbio neke ponude.
„Imao sam ponude tvrtke koja je željela otkupiti sve. E ne može. Ružno je da ekstraprofit pravim na bolesnim ljudima. Ovdje dolaze ljudi koji imaju problema sa želucem, čirom…Fora je da u Puli prodajem svježu bamiju. Ovako fino na tržnicu, nek' ljudi nauče što je to i nek' pojedu kvalitetno i dobro“, rezonira Mato, porijeklom Slavonac iz okolice Đakova koji je u Pulu s obitelji doselio 2000. godine.
Kako je pao odabir na povrće za koje mnogi donedavno nisu znali ni da postoji, a kamoli kako se zove?
„Otišao sam u vojnu mirovinu, a inače sam završio i Poljoprivredni fakultet, ali i danas upitam profesore za savjet oko uzgoja. Nisam htio sjediti u kafiću ni u kladionici i tako sam odlučio unajmiti poljoprivredno zemljište na kojem se nalazi bušotina i krenuti u proizvodnju. S bamijom sam se upoznao u BiH jer je u distriktu Brčko veliko uzgajalište. To mi je dodatna zanimacija, ali i prihod. Isplativo je“, veli Mato. Bamija stalno i brzo rađa, branjem se potiče daljnji rast, kaže i pokazuje nam biljku s nekoliko plodova i cvijetom. Neki se beru danas, drugi sutra, a treći dan cvijet se pretvara u plod.
"Ono što je kod mesa biftek, to je kod povrća bamija", kaže nam Mato dok obilazimo parcelu od 3.000 kvadrata na kojoj je posadio čak 6.000 ovih biljki koje potječu iz Egipta. Zato i vole puno sunca. Traže i puno vode, pa zalijevanje kap na kap ne dolazi u obzir, već samo putem prskalice. Ovi proizvodi su u potpunosti ekološki, hrane se tekućim gnojivom od fermentiranog bilja, zemlja se hrani kompostom, a biljku ne napadaju nikakvi nametnici pa nema ni potrebe za špricanjem.
Bamija ima zdravstveni benefit, doznajemo. Može se dodati u svako jelo posljednjih deset minuta kuhanja ili jednostavno skuhati i pojesti zasebno. Blagog je okusa i ispušta specifičnu sluz koja oblaže želudac i tako pomaže onima koji imaju problema s čirom ili nekom drugom želučanom boljkom. Često je kupuju Slovenci, koji su je, putujući svijetom, navikli jesti na istoku, kaže Mato. Dobri su kupci i strani radnici s Dalekog istoka.
„Njima je to standardno povrće, kao što je nama paprika. Imaju ga puno jer imaju puno ruku. Sad je i Puljani dosta kupuju. Navikli su. Ja ljudima uvijek dam nekoliko komada da probaju: ako im se svidi kupe, ako ne, bože moj, ne mora se svima svidjeti sve. Kupci kažu da više nemaju problema sa želucem ili da su se značajno smanjili, možda je to subjektivno, ali bamija ne bi bila svjetski poznata da tu nema nešto“, objašnjava.
Mato svaki dan obiđe čitavu parcelu, urednu kao apoteka, bez ijedne travke, na rubu koje uzgaja povrće za potrebe obitelji; pomidore, paprike, dinje, ciklu, mrkvu...Nađe se tu verdure i za kupce koji dođu na njivu. Ubire dozrele plodove okre, a ono što svježe ne proda, osuši. Sušena bamija također se može dodati jelu, a od nje se može pripremiti i čaj. Poštom šalje samo suhu biljku, a svježe isporučuje u Puli i okolici. Ne zato što ne bi htio, nego zbog sporosti pošte. Probao je nekoliko puta pa bi ljudima nakon nekoliko dana stizali uveli plodovi. Narudžbe stižu iz cijele Hrvatske, a dobar glas širi se društvenim mrežama, što je ujedno i najbolja reklama. Kilogram ove blagotvorne biljke stoji 10 eura, a Mato je na tržnici prodaje u košaricama od po 250 i 500 grama. Ali, mukotrpan je to posao. Nakon što ujesen prođe sezona bamije, slijedi kratak odmor prije sadnje koja kreće na proljeće. Ručno. Biljka po biljka. I tako šest tisuća puta.
U Garešnici, kaže ovaj neobični poljoprivrednik, postoji još jedan OPG koji proizvodi bamiju, ali je prerađuje u kozmetiku. Mato, međutim, drugačije rezonira: „Što ima bolje nego kad se pripremi jelo, tad dobiješ sto posto ono što želiš. Uzmeš dvije bamije, izmiksaš ih i napraviš masku za lice. To je prirodni botoks. Gdje ćeš bolje i prirodnije.“
Autor
