Otišao je najpoznatiji labinski Slavonac koji je volio isticati da je Bosanac
Umro je Željko Duić (67), najpoznatiji labinski Slavonac, koji je volio isticati da je Bosanac, a zapravo je najviše bio Labinjan, jer je u tom gradu proveo najveći dio svog života.
Često sam se s njim čuo posljednjih mjeseci, uvijek bi zvao s nekom novom temom za pisanje, osjetilo se da mu je glas težak i umoran, ali nikada nisam pomislio da bi to mogli biti njegovi zadnji mjeseci, jer Duić je cijeli život bio borac, čovjek neiscrpne energije i snage.
Prije tri ili četiri mjeseca sreli smo ga supruga Eleonora i ja u Labineci kod Žohara, bio je raspoložen i galantan kao i uvijek. Teško je pričao, ali izgledao je dobro. Eleonoru je obasipao komplimentima, a samnom polemizirao oko jednog mog komentara. Volio sam s njim raspravljati o politici. Uvijek je bio dobro informiran.
Posljednji put čuli smo se prije mjesec i pol dana. Zvao me iz Stacionara labinskog Doma zdravlja kako bi pohvalio tamošnje osoblje. Rekao mi je tada da je imao začepljenje krvnih žila na obje noge zbog čega su mu u KBC Rijeka morali amputirati dva prsta na nozi. Nažalost, ni na kraj pameti nije mi bilo da je to naš posljednji razgovor.
Bio je kontroverzan, što znači da su ga mnogi voljeli, ali je i mnogima išao na živce. Za neke je bio bahat, naročito kada bi svojim terencem s bosanskim tablicama (kakve je vozio posljednjih godina) namjerno parkirao gdje ne smije, ali oni koji su ga bolje poznavali, a među takve spadam i ja, znali su ga kao vrlo elokventnog, inteligentnog i duhovitog sugovornika. Da, možda je znao biti bahat, ali njegova je bahatost imala neki poseban šarm i privlačnost.
Željko Duić je rođen i odrastao u Bosni i Hercegovini, a u ranoj mladosti s obitelji se preselio u Osijek. Uoči rata bio je uspješni poduzetnik i kada mu je u ratnom vihoru zapaljen tekstilni pogon koji je imao u okolici Osijeka, s obitelji je prebjegao u Labin. Zašto je morao napustiti Osijek i zašto je odabrao baš Labin nikada nisam uspio shvatiti, a on mi nikada nije dao jednoznačan odgovor.
Početkom devedesetih godina u Labin se doselilo mnogo ljudi iz ratnih područja bivše Jugoslavije, ali nitko u ovom gradu nije ostavio tako dubok trag kao sportski menadžer i bivši predsjednik NK Rudar Remzo Zalihić, koji je stigao iz Mostara i Željko Duić iz Osijeka. Nažalost, više ni jedan od njih nije među živima.
Duića su odmah po dolasku u Labin svi upamtili. Osim što se dugo vremena labinskim ulicama i cestama bahatio u nekom bijesnom automobilu (ne sjećam se više je li bila benđola ili mečka, a možda i oboje) osječkih tablica, zbog svoje urođene elokvencije i socijalne inteligencije brzo je stekao brojne prijatelje i odmah pokrenuo neke biznise. Njegova pojava uvijek je bila obavijena i određenom dozom tajnovitosti, pa se i danas prepričavaju urbane legende o njegovoj navodnoj suradnji s raznim obavještajnim službama.
U to je vrijeme već bio razveden, a kako je uvijek bio galantan, na njegov su šarm pale i brojne Labinjanke. Možda nikada nije imao puno novaca, ali se uvijek znao ponašati i živjeti kao da ga ima i previše. Imao je stila, što bi se reklo.
Logistička podrška labinskom HSLS-u
Iako se nikada nije bavio politikom, godinama je zbog prijateljstva s pok. Ivanom Stanićem imao bliske veze, najprije s HSLS-om, a potom LS-om i HNS-om. Bio je najvažnija i najsnažnija logistička podrška labinskom HSLS-u u njegovim najslavnijim danima sredinom 90-ih godina kada je ta stranka bila najbrojnija oporba u Gradskom vijeću Labina. Tadašnji uspjeh HSLS-a u Labinu imao je i značajan Duićev potpis.
Kao poduzetnik ostavio je traga u graditeljstvu, pa se velika stambena zgrada na Katurama, neposredno do tzv. Čačićeve zgrade i dan danas kolokvijalno zove Duićeva zgrada.
Širu hrvatsku javnost zaintrigirao je 2011. godine kada je, revoltiran sporošću birokracije, odlučio zainteresiranim građanima besplatno ustupiti deset stanova u svom nesuđenom aparthotelu u Krnici.
Iako je zgrada izgrađena četiri godine ranije, ona tada još uvijek nije bila useljena zbog jednog spora koji je Duić vodio s Vodovodom Pula. Naime, prilikom izgradnje Vodovod je u zgradu ugradio cijevi uskog profila, pa je voda imala slabi pritisak.
Takav je bio Željko Duić, pomalo drzak, intrigantan, vječiti borac i šarmer. Nažalost, u svojoj posljednjoj borbi nije uspio pobijediti.
Autor
