KAD ZASVIRAJU TATA I KĆER Ja ću cold beer, a ona Coldplay
Šćorice u Pićnu. Festival priča. Pa evo jedne. Šćorice. Ćakule, kakogod.
Dođeš u Pićan, taj mnogima neotkriveni dragulj središnje Istre, i odmah ti se, kao na švedskom stolu, nudi da izabereš. S kime popričati: slovenskim sladoledarom ili domaćim muzikantima. Zmaga ili pobjeda?
Vrhunski su sladoledi, davno bolje niste probali, ali: pobjeda! Zmagu ostavljamo kolegi Kristianu Stepčiću Reismanu, on voli slatko i Sloveniju. U našem je fokusu druga, tek naizgled skrivena šćorica.
Jer, pored subotnjeg koncerta oca i kćeri Ljuna, Predraga i Jone, ne možete ostati ravnodušni taman da ste inače hladni k'o sladoled. Koga to ne bi ponio sevdah kada na bini vidi ovo dvoje kako lome aksiome mjesnih fešti i servira nešto svoje, daleko od notornih potresujki, sinta i dva takta, te sličnih glavobolja.
„Ja ću cold beer, a ona će Coldplay!“, kaže publici stariji dio labinskog dueta i razoružava vas do kraja. Sad možete i doma, sve ste čuli, ali nekako vam se ipak ne ide... Nabadate ćevape, naginjete biru i slušate dalje.
Cura ne pjeva Koktelse, ima ona neke svoje mješavine i sugestivno ih servira. Krenula je s Madonninim „Frozen“ i nastavila nizati: Coldplay, Laufer, Hendrix, Tracy Chapman…
„Ma, te novije stvari pokriva Jona, ima smisla za izvući pjesme koje su možda malo čudne za širu masu, alternativnije, ali svejedno dobro prolaze, ja sam više stara škola, rock i blues. Neki će reći da to nije za ovakvu priliku, ali zašto ne? Bilo je odličnih komentara, neki su večeras došli baš zbog nas“, kaže nam ponosni tata.
Ljunu znamo, stari je to lisac, majstor gitare i usne harmonike. Njegov je legendarni "Enzo Englez" s Todorom, svirao je s Edijem Maružinom u Edi East Trance Blues, pojavio se kao gost na koncertima, ali i albumu Goribora… Isključivo od glazbe, gaža, živio je više od 30 godina nastupajući u zemljama Skandinavije.
Pečalba ga je, priznaje, koštala dragocjenog vremena, ali... „Izbivao sam tijekom Joninog odrastanja, pa mi ovakvi trenuci dođu kao nadomjestak za ono što smo izgubili kada smo trebali biti zajedno. Sada smo, u tom nekom smislu, više frendovi nego otac i kćer. Osjećaj svirke s 'mojom malom'? Jedinstven! Moja je, volim je, želim joj dobro, strašno je muzikalna, ima svoj stil i piči...", kroz smijeh će Predrag.
Jona, 22-godišnja riječka studentica povijesti umjetnosti i povijesti, svira i gitaru. Samouka je kao i tata. Krv nije voda. „Familijarno izbjegavamo muzičke škole. Ipak smo mi Ljune!“, ne skida osmijeh s lica Predrag.
Jonina majka Đenifer Ružić Ljuna je Pićonka, pa je ovo zapravo bio nastup na domaćem terenu. „Mama? Ona je naš najveći kritičar“.
Ali ima sve manje prostora za packe, slobodni smo primijetiti, jer… „Ljeti sviramo po hotelima, rabačkim, pulskim, u Savudriji i drugdje gdje nas zovu. Ovo nam je druga sezona zajedno, trebalo nam je da se opustimo, sve nam bolje ide“, zaključuje šćoricu Ljuna.
I mi smo se uz njih opustili, rekosmo, ponio nas sevdah, pa stoga: bravo, Ljune!
Autor
