'Nanke freško mi ne dela ta teplina'
Bliži se podne, dobrano je upeklo. Ali, pravim entuzijastima sparina ne smeta, ne pitaju oni ništa, samo šibaju po svom. Jedan od takvih očito je i Vlasto Poropat kojega, zaštićenog samo šeširom, zatičemo kako boji ogradu boćališta u Čepiću. Pomaže, veli, tako svom klubu „Učka“, za koji igra u županijskoj ligi.
Ovdje smo, zapravo, nekim drugim, privatnim poslom, ali majstor koji mažući pinelom daje doprinos zajednici, i to dok sunce lovi zenit, budi znatiželju, nudi priliku za ćakulu u prolazu.
Isprva se ne pristaje fotkati „za novine“, ali čim je stigao „nadzorni organ" Ilija Ponjavić, da ukaže na eventualne propuste, smekšao je: „Ajde, okini jednu, ali da me se ne vidi“. Naravno. Broji Vlasto, kaže, sitno do mirovine, pa mu ovo dođe kao lijek, jer i inače uvijek nešto radi, nikad ne miruje.
„Još ovo da finin, pa ću zidove pustit drugima, neka i oni malo delaju. Teplina? Ma nanke freško mi ne dela! Moran to piturat i boh!", dobacuje. Skoro bi mu čovjek, da olakša stvar, pustio onu „Bella figura, bella pitura“. Jer, em čini lijepu figuru, em je njegova boja stvarno bijela. A i sigurno voli Gibonnija, Vlasto je stari sopac, gažer, toliko znamo lokalne prilike.
Zove na kavu u obližnju oštariju, gdje je uvijek nasmiješena i raspoložena konobarica Seka. Nju, da ne budemo sumnjivi, ne slikamo. Tu nam Vlasto i Ilija ponosno ističu da je „Učka“ nedavno osvojila naslov prvaka i plasirala se u Prvu B županijsku ligu. Prava su, kažu, kumpanija, deset ih igra, a njih još 15 je "samo za atmosferu".
„Dobro smo profeštali prvo mjesto. Kada se igra utakmica, boćalište bude puno. Đog je opet pravo okupljalište u selu. Niki više nanke ne gre u crikvu, na mašu. Ki će se stat u nedelju jutro“?!, opustio se Vlasto.
Pitamo gdje im je ambiciozni predsjednik Roberto Gobo? „Canetu smo danas dali slobodno. Doma je, prontiva se, jer večeras gre u Poreč, u boćarski savez, po pehar ki smo zameritali!“, odvraćaju naši slučajni domaćini. Vrag će ga znati, forši opet učine feštu sutra kada budu imali i pehar i piturane đoge. (Igor Radić)
