U Istri su krijesnice sve rjeđe. Više je razloga
Mnogi od nas pamte krijesnice kao svjetleće čuvare toplih ljetnih večeri tijekom djetinjstva. Ove “žive lampice” bile su neizostavan dio bezbrižnih toplih noći, rasvjetljavajući tamne vrtove i šumarke svojim nježnim svjetlom. Titranje njihove svjetlosti bilo je kao da gledamo magiju koja nas vodi u svijet mašte, gdje su krijesnice simbolizirale ljeto za kojeg smo imali osjećaj kako nikad neće završiti, piše Istramet.
Krijesnice, ili svitci kako ih još nazivamo, predstavljaju fascinantne bioluminiscentne insekte. U Istri su najčešće prisutne dvije vrste: ivanjska krijesnica (Lampyris noctiluca) i mala ivanjska krijesnica (Lampyris splendidula), nazvane po svojem prvom letu koji se podudara s blagdanom svetog Ivana krajem lipnja.
Ove bića pripadaju obitelji Lampyridae i prolaze kroz četiri stadija metamorfoze: jajašce, ličinka, kukuljica i odrasli kukac. Krijesnice većinu svog života provode u stadiju ličinke, hraneći se sitnim beskralježnjacima poput puževa i glista. Odrasli primjerci, koji žive samo nekoliko tjedana, koriste svoj svjetlosni organ smješten na kraju tijela za komunikaciju, privlačenje partnera i odvraćanje predatora. Svjetlost krijesnica je rezultat biokemijskog procesa bioluminiscencije, koji uključuje reakciju luciferina i enzima luciferaze uz prisutnost kisika.
Danas, nažalost, svjedočimo smanjenju populacije krijesnica, što je posljedica brojnih prijetnji. Urbanizacija i izgradnja smanjuju prirodna staništa krijesnica, pretvarajući šumarke i vlažna područja u betonske površine. Infrastrukturni radovi često dovode do isušivanja močvarnih područja i gubitka vegetacije vitalne za opstanak krijesnica.
Umjetna rasvjeta ometa njihovu bioluminiscentnu komunikaciju ključnu za parenje, dok pesticidi širokog spektra ne samo da uništavaju štetnike, već i ličinke krijesnica, kontaminirajući tlo i vode. Također, promjene klimatskih uvjeta, poput temperature i oborina, negativno utječu na njihova staništa.
Da bi se zaustavilo daljnje smanjenje populacije krijesnica, potrebni su zajednički napori znanstvenika, lokalnih zajednica i vlasti. Smanjenje svjetlosnog onečišćenja, korištenje alternativa pesticidima i očuvanje prirodnih staništa poput močvara i rijeka ključni su koraci ka očuvanju ovih čudesnih bića; piše Istramet.
