Nekad su se djeca znala ulitati od sladoleda. Evo zašto to danas nije moguće
Nekad su se djeca, tamo negdje 80-ih, znala ulitati od sladoleda. Pojela bi dvije, tri kuglice, pa i više, kolikogod bi stalo u trbuščić. Od tolike količine ledene radosti znalo bi im pozliti. Trčkarala bi uz roditeljske skute veselo ližući sladoled koji se cijedio niz kornet, kroz prste, pa našao put do nove haljinice koju je majka tek oprala. Jer, nisi mogao toliku količinu progutati odjednom kao pelikan. Danas bi moglo pozliti jedino njihovim roditeljima kad se maše za novčanik. Generacije današnjih 50-godišnjaka pamte da je u njihovom, što se sladoleda tiče sretnom djetinjstvu, kuglica koštala dva dinara. Danas u Puli jeftinija varijanta stoji dva eura.
Masovni turizam i u Pulu je donio masovnu pojavu, čije su kolateralne žrtve stalni stanovnici grada. Odu li u dućan po špežu, požele li popiti kavu ili pojesti sladoled, oni zajedno s turistima, da ne bude diskriminacije, plaćaju 'cijene za turiste', iz čega proizlazi da od turizma, prosperitetne grane gospodarstva u Hrvatskoj, ne prosperiraju baš svi. Štoviše, standard takozvanog običnog građanina se srozao, izuzmemo li, jasno, one koji su uskočili u turistički vlak pa otvorili apartmane i restorane.
Promućurni ugostitelj shvatio je da si turist iz mase ne može svakodnevno priuštiti orade i brancine dok je na ljetovanju, ali sladoled i kavu može. Usput i pokoji pizza cut, tu i tamo sendvič s mesom koji se nekad zvao hamburger, a danas burger. Pa onda odlučio da i na zaleđenoj vodenoj kuglici i kavi zaradi kao na brancinu i oradi.
U centru Pule, kao što rekosmo, dva eura stoji jeftinija varijanta ledene slastice, pa i one najjednostavnije, industrijske, bez dodatka keksića, preljeva i komadića voća. Neki dan je u jednoj slastičarnici u Prvomajskoj kuglica poskupila s 2,5 na 3 eura. Ipak je špica sezone. Toliko stoji cijela kutija u supermarketu. Nešto dalje, sladoled koji se promovira kao domaći, od 3,5 (100 grama) do 20,9 eura. Na Forumu kuglica od 2 do 2,8 eura. Tu negdje su i cijene velikog makijata. Dva, dva i dvadeset, dva i pol eura.
Nije više jeftin ni sladoled iz automata na Verudi, koji nudi poznati pulski ugostitelj. Još se do prije nekoliko godina hvalio najjeftinijim i najboljim sladoledom, ali i on je uhvatio korak s vremenom, pardon, cijenama. Minijaturna porcija koju smažete u dva liza ondje je 1,4 eura, a ona poštenija, large varijanta, 1,9 eura. Najjeftiniji i najukusniji sladoled u Puli pronašli smo u slastičarnici na Verudi, u blizini Inine benzinske pumpe koja se obnavlja. Kugla, i to velika, 1,5 eura. Uzimamo dvije, sa smokvama i cimetom te čokoladu s mentom. Gušimo se u sladoledu, uskočili smo u vremensku mašinu, već smo se uplašili litavice.
„I nećemo poskupljivati“, dobacuje nam prodavačica, onako usput. Pošteno. Što jest, jest. (M. V. I.)
