Živo(t) na selu: 'Muči, mali, Nemci plešu!'
Rana noć, u selu drijemež. Taman ste se spremili leći. Sutra morate rano na posao, ali posreći li se, lukavo računate, malo ćete ipak odgoditi san. Možda bude, kako se ono veli, akcije. Popila se čašica-dvije dobrog vina, idealni su uvjeti za igru. Čak ste i onu plavu tabletu protiv komaraca metnuli u utičnicu. Da baš ništa ne smeta.
Ali, avaj! Šlus! Neprijatelj nikad ne spava. Dolazi oluja. Uwe, Lotta i družina izletjeli su iz kuće za odmor kao podivljala horda i eto, tu na bazenu u susjedstvu, odlučili partijati k'o sami na svijetu. Tá, na urlaubu su, ne! Tá, tek je ponoć prošla!
„Neun und neunzigh Luftballons“ trešti iz membrana moćnih zvučnika, a vama se diglo svih 99 vlasi, jer znate da će dernek, nije prvi put, potrajati do jutra. I to je, uz tlak, sve što će vam se, tužno rezimirate, ove noći dignuti.
Ok, i pogled vam se diže. Pa zurite u strop i opet računate: izaći i iz svega glasa na tečnom hrvatskom veselim Nijemcima poskidati sve svece s neba, zvati policiju kao kakav druker, ili opet posegnuti za zavičajnom poezijom.
Birate ovo drugo, kao zamjenu za duboko disanje.
„Pod Učkun kućice bele,
miće, kot suzice vele.
Beli zidići, črjeni krovići
na keh vrapčići kantaju…“
Mantrate.
Eh, da je vratiti ona stara sela o kojima je Gervais pisao; sela u kojima se nije događalo ništa uzbudljivije od ljuštenja boje s fasada. A ne ovo sada. Malne tipske kuće za odmor umjesto štala, bazeni umjesto pojilišta za krave. I Nemci poradi kih moraš biti miran, tih i fin, da hi ne zbudiš prvo podna, da lipo počinu. Nekad je bilo: „Muči, mali, Nemci greju“, a sad je: „Muči, mali, Nemci spiju“.
Eh da je, evo već sutra ujutro, s prijateljem kojeg muče iste brige po pomahnitalim turistima, učiniti diverzantsku akciju. Pa tamo već oko sedam upaliti trimer i motorku jer, jebi ga, ostalo je za kositi i piliti, baš tu pod prozorom gdje ljetuju Uwe i Lotta. I onda se po obavljenom poslu, gledajući krmeljive turiste, nagraditi tripicama i favoritom, nikako paulanerom, za proslavu još jedne pobjede nad mrskim neprijateljem. (Igor Radić)
