Izgradnja krematorija u Puli nema smisla. Doznajemo zašto
Nedavno je, u javnoj raspravi o izmjenama pulske Odluke i grobljima Grada Pule, odbijen prijedlog o izgradnji krematorija u Puli zbog formalnih razloga budući da, kako je objašnjeno, izgradnja kako groblja, tako i krematorija, nije predmet spomenute odluke, već programa građenja komunalne infrastrukture. S obzirom na kronični nedostatak grobnih mjesta, prije svega onih u zemlji, direktora Monte Gira Darka Bijelića upitali smo je li Puli potreban krematorij i koliko je uopće potražnja za tom uslugom.
Kaže da se 17 do 20 posto pokojnika iz Pule kremira, i to isključivo u krematoriju na zagrebačkom Mirogoju.
„Iako broj kremacija raste, on je u Puli jako nizak u odnosu na, recimo, Sloveniju, gdje ih je čak 88 posto. Ima država u kojima je kremiranje više zastupljeno od sahrane, u Švedskoj, recimo više od 80 posto. U Njemačkoj se 50 posto pokojnika kremira, a 50 posto sahranjuje", veli Bijelić.
"Od 600 do 700 sahrana u Puli godišnje, kremacija je 120 do 130 i uz te brojke izgradnja krematorija nema smisla. Naime, sama izgradnja koštala bi oko milijun i pol eura sa zgradom, peći i svim instalacijama. Ako želimo da se to isplati u 20 godina, treba barem 75.000 eura godišnje, a to je samo zarada da se pokrije investicija. Još toliko dodajte za troškove plina, radne snage, znači ukupno 150.000 eura. U Puli kremacija košta 1.000 eura, a kada bi se iz cijele Istre kremiralo 500 pokojnika, sav trošak kremacije bi bio oko 400 eura, a u Zagrebu je 150", objašnjava Bijelić. Dodaje da je otprilike jednaka cijena klasičnog ukopa na Monte Giru, ovisno, naravno, kakav se cvjetni aranžman odabere, što je glavni dio tog postupka.
Na pitanje kako objašnjava trend rasta interesa za kremacijom, iako ne dovoljan za izgradnju krematorija, odgovara da su ljudi sve otvoreniji prema tom načinu sahrane.
"Prije su se pokojnici mahom pokapali u zemlju, što je dio tradicije. Ovisi i o religiji, muslimani se uvijek pokapaju u zemlju. Mlađe generacije sahranjuju svoje roditelje prema njihovim željama. Mi smo u zapadnom dijelu Hrvatske možda otvoreniji prema postupku kremiranja, oni na istočnom dijelu su možda malo tradicionalniji pa su shodno tome i stope rasta", kaže Bijelić.
Otkriva i zanimljiv detalj: za kremiranje se uvijek odabire osnovni lijes bez laka. "Na Mirogoju su propisali strože uvjete kremiranja jer su prije pogrebnici dovozili pokojnike u raznim svečanim odijelima s puno poliestera pa su imali problema s filterima. Sad su propisali pamučne tkanine, ne smije se koristiti poliester", veli Bijelić. (M. V. I.)
