Reportaža: Iz ovih istarskih bara vade se šarani od 15-ak kilograma!

I poznati pazinski youtuber za sportski ribolov na moru Nikola Mijandrušić učio je pecati na cerovljanskim barama te na Pazinčici. Već nas duže vrijeme svrbi da odemo na bare kraj Cerovlja vidjeti izbliza kako one izgledaju. Jer svi ih mi vidimo iz automobila dok se vozimo Ipsilonom, ali vjerujemo da rijetko tko odluči izaći s autoceste i prošetati uz osam bara koje se prostiru, samo vodeni dio, na gotovo 17 hektara.

Iako smo ovdje došli usred tjedna, u vrijeme kad je sunce već dobrano zapržilo, zatičemo jednu obitelj iz Njemačke u dubokom hladu. Rasprostrli su šugamane, na stol izvadili hranu, a muškarac je zabacio i dva štapa. Na odmoru su u Medulinu. Ali on je strastveni slatkovodni ribič. Toliko strastven da je potegnuo iz Medulina do Cerovlja samo da bi pecao. Nije baš da nam ide sporazumijevanje, jer oni govore njemački i rumunjski, a nama su ipak bliži engleski i talijanski, ali uspijevamo razumjeti da do našeg dolaska nije imao baš neke sreće. Možda i zbog straha da ga provjeravamo kaže da nije ulovio ništa. A mi smo već ranije znali da bismo mogli naići na njega. Naime, on je za 20 eura kupio dnevnu dozvolu za ribolov na barama u Športskom ribolovnom društvu (ŠRD) Pazinčica, gdje točno znaju tko će se koji dan i na kojoj poziciji nalaziti u ribolovu.

Tako nam predsjednik ŠRD-a Dean Velenderić, inače po zanimanju odvjetnik, otkriva točnu lokaciju gdje bismo mogli naići na njemačku obitelj, jer zna na kojoj će bari loviti. I Velenderić, poput Mijandrušića, voli otići na more, ali natječe se isključivo u slatkovodnom ribolovu. Kaže nam da su svi Pazinci svoje prve ribolovne korake napravili na Potoku, odnosno Pazinčici.

Bare kraj Cerovlja su stvarno mjesto gdje se može doći i uživati, a ne samo pecati. ŠRD jako dobro skrbi o njima. Na obali su postavili klupice za odmor, izgradili su most koji vodi od ribolovnog doma do Glavne bare. Na domu su i solarni paneli pa im više ništa ne fali. Velenderić nam kaže da je teško precizirati kad su bare nastale. "Nisu iskopane sve odjednom. Kopane su od 70-ih godina zbog gline koju je koristila ciglana u Cerovlju. Stoga i dubina u njima ovisi koliko je koja duboko kopana. Čak se u jednom trenu spominjalo da bi trebalo bare vratiti u prvobitno stanje, odnosno zakopati ih, ali su se lokalni ljudi pobunili pa su ostale."

Otkriva nam da je prosječna dubina tri metra, a ponegdje seže i do pet i pol metara. Kaže da nemaju problema s ljetnim sušama, odnosno da bare nikada ne presušuju. "Ako nam eventualno nedostaje, uvijek možemo otvoriti nasip i pustiti vodu unutra. Veći problem su nam neki dijelovi Pazinčice gdje su se počeli stvarati ponori koji usisavaju vodu. Upravo iz tog razloga Pazinski krov zna ljeti presušiti", pojašnjava.

Slatkovodni ribolov je veliki turistički potencijal

Velenderić smatra da slatkovodni ribolov u Istri, pogotovo na mjestima gdje priroda svojom ljepotom oduzima dah, ima veliki turistički potencijal.

"Jako dobro surađujemo s Turističkom zajednicom Središnje Istre, koja oglašava slatkovodni ribolov kao jednu od aktivnosti na otvorenom. Javljaju nam se turisti koji odmaraju u Istri i kupuju najčešće jednodnevne dozvole. No, želimo da nam se javljaju i, da tako kažem, pravi ribolovci, to jest oni koji će ciljano doći u Istru samo zbog toga. Voljeli bismo kad bismo imali goste koji će sedam dana pecati na našem području, a zatim se hvaliti svojim ulovima na društvenim mrežama. To bi za nas bila najbolja promocija."

Šokiralo nas je koliko može biti skupa riba kojom se poribljavaju rijeke i bare pa tako i ove kraj Cerovlja. Kao prvo, spomenimo da ŠRD Pazinčica mlađ ili već odraslu ribu smije kupovati isključivo u ovlaštenim ribnjacima u Hrvatskoj, s veterinarskom potvrdom o ispravnosti onoga što će pustiti u svoje vode. No, da će za živog šarana od 20-ak kilograma morati izdvojiti oko 400 do 500 eura, e to nas je prenerazilo. Velenderić vidi na našim licima da smo zbunjeni pa još podebljava dojam.

"Šarani teži od 20-ak kila su neprocjenjivi u smislu da netko može naplatiti i po dvije, tri tisuće eura jednu ribu. Zato mi tako pomno štitimo naše ribe."

Inače, ŠRD Pazinčica broji čak 150 članova, na čemu bi im pozavidjela i brojna slična društva na moru. Velenderić nam kaže da brojni njihovi članovi imaju, doduše, i dozvole za morski ribolov, ali to su dvije ipak različite stvari. Tako iz osobnog iskustva možemo reći da morski ribolovci najčešće nisu dobri na slatkim vodama kao oni slatkovodni na moru. I ne znamo pravi razlog tome, ali se to puno puta pokazalo istinitim.

Velenderić nam pojašnjava neke najočitije razlike između ribolova na moru i slatkim vodama.

"Ovdje ŠRD-i dobivaju koncesiju resornog ministarstva da gospodare određenim vodama na razdoblje od 20 godina. Stoga, kad kupujete dozvolu kod nas, ona vrijedi samo za područje kojim gospodari naš ŠRD. Na moru, pak, kao što vam je poznato nema ograničenja, jer godišnje dozvole za ribolov vrijede za cijeli hrvatski dio Jadrana. Ove se godine, doduše, dogodila jedna bitna promjena. Naime, u Istri postoje tri slatkovodna kluba – Mrena Buzet iz Buzeta, Istra Buje iz Buja i mi – koja su ujedinila svoje gospodarske osnove za koncesiju i sad je ovlaštenik ribolovnog prava Športski ribolovni savez Istarske županije. Tako da kad kupite dozvolu u Savezu, možete loviti na slatkim vodama na području cijele Istre."

Natjecanja i lige u šaranskom ribolovu

Spomenimo da je ŠRD Pazinčica do prošle godine držao u koncesiji bare Cerovlje, bare Borut, Gologoričku baru, Pazinčicu, rijeku Rašu, Boljunčicu, srednji tok rijeke Mirne i sve pritoke na području Pazina i Cerovlja.

Što je s trofejnim primjercima, ima li u barama kod Cerovlja primjeraka od više desetaka kilograma, pitamo.

"U zadnjih se deset godina počeo jako razvijati šaranski tip ribolova, to jest, laički rečeno, dubinski ribolov u kojem se lovi na dlaku, a ne na udicu. Upravo na Glavnoj bari već šest godina organiziramo natjecanja i lige u šaranskom ribolovu. Ovdje je na natjecanju ulovljen jedan šaran od 15 kilograma, i to je bio najveći do sada. Ulovili smo i soma teškog 23 kilograma. Što se tiče šarana, oni mogu narasti i do 40, 50 kila, ali mi smo to tek počeli stvarati. Vjerujemo da u našim vodama plivaju primjerci teži i od 20 kilograma. Samo je pitanje vremena kad ćemo uloviti jednog takvog", odgovara Velenderić.

Na Facebook stranici ŠRD-a naišli smo na fotografiju mladog ribolovca Noe Pamića sa šaranom od 13,5 kilograma, kojeg je ulovio na cerovljanskim barama.

"Noa je odličan, jako ga zanima pecanje. Još je mlad za ozbiljnija natjecanja, ali je na dobrom putu. A natjecanja u šaranskom ribolovu su prilično teška. Samo natjecanje traje 52 sata! Počinje u petak u deset sati, ne računajući prethodne pripreme, i završava u nedjelju u 14 sati. Za mlađe je uzraste to previše naporno pa taj tip ribolova prakticiraju samo odrasli", pojašnjava.

Nije na svim cerovljanskim barama isti režim ribolova. Na nekima je obavezno vratiti ulovljenu ribu u vodu, na drugima nije.

"Na Glavnoj bari se ulovljena riba mora pustiti, a postoje i druga pravila, poput toga da trebate imati veliki podmetač, kadicu, vagaricu i antiseptik, ali to sve vrijedi za lov šarana i amura, a ne za lov na plovak. Cilj je zaštita ribe. Na Krokodilskoj bari se može loviti samo s jednim štapom, ne smijete imati čuvarice jer ribu morate odmah vratiti u vodu. Imamo i Donju baru, tri prekrasne gornje bare koje nisu toliko uređene, zatim poljoprivrednu iz koje se navodnjavaju okolne parcele s usjevima. Na tim barama vrijedi ribolovni režim, odnosno možete si uzeti ulov. Naravno, riba mora biti u mjeri. Baru Stipani smo, pak, zaštitili na poseban način. Tu mogu loviti isključivo članovi ŠRD-a, i to u periodu od lipnja do rujna. Razlog je taj što se tu riba mrijesti i želimo joj pustiti prostora da, recimo to tako, diše i da se razvija."

U Istri živi više od 40 vrsta slatkovodnih riba

Ističe da je voda u barama odlične kvalitete.

"Zamolili smo ljude s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu da testiraju vodu u barama i ispalo je da je idealna. Pravo ispitivanje bi, doduše, trebalo trajati duže, valjalo bi uzeti uzorke i danju i noću, te iz svake bare posebno. No, ovo je ispitivanje pokazalo da je pH odličan, voda nije kisela, a količina kisika je idealna. Imali smo problem prije sedam godina, koji smo sada riješili, a to je da je dobar dio naše Glavne bare zarastao u travu. Stoga smo odlučili bare poribiti s amurom, to jest azijskim šaranom. On je biljojed i smatramo da je i on pridonio tome da trava potpuno nestane, što je jako dobro, budući da ona noću vodi uzima kisik."

Inače, u Hrvatskoj je, prema riječima Velenderića, evidentirano 80-ak ribljih vrsta koje žive u slatkim vodama, a u Istri ih imamo više od 40. S time da neke vrste obitavaju više u rijekama, a manje u barama gdje je stajaća voda. U Istri egzistiraju sve vrste šarana, amur, deverika, crvenperka, žućka, somić, veliki som, uklija, mrena, mrenica, klen, klenić, sunčanica…

Istaknimo da kad se dozvola za ribolov kupuje u ŠRD-u Pazinčica, treba to najaviti minimalno jedan dan unaprijed, između ostalog i zbog toga da stignu obavijestiti na vrijeme ribočuvare. Dnevna dozvola košta 20, trodnevna 50, a sedmodnevna 70 eura. I još informacija da kad ovu nedjelju na barama kraj Cerovlja ugledate gomilu ljudi, to nije zbog našeg članka, već se na Dan Grada Pazina tu održava 52. otvoreno prvenstvo kluba. (Bojan Žižović)