Novi život Kupališta Stoja 90-ih
Mnoge je šokirala nedavna vijest kako je dugo očekivana obnova gradskog kupališta Stoja u Puli stopirana jer Grad Pula nema osigurana dodatna sredstva u vrijednosti zaprimljenih ponuda za izvođenje radova. Međutim, posjetioce stare morske dame iz 1936. godine, ta vijest nije pretjerano iznenadila. U zadnjih 30-ak godina, naime, skoro u ujednačenim intervalima, iskaču vijesti o potrebi obnove kupališta, odnosno o prekidu tih planova.
To saznajemo od glavne ličnosti na tome prostoru i sina legendarnog bagnina Ninija, Vladimira Mire Načinovića. Pokazao nam je, u jednom debelom fasciklu, njegovu kolekciju svih novinskih članaka o Stoji u posljednih 30-ak godina. U moru loših vijesti, tu smo naišli na nekoliko fotografija datiranih iz sredine i druge polovice 1990-tih godina, kada je kultni puležanski gradski prostor nakratko dobio novi život i sjaj.
Dana 11. lipnja 1991., nakon sedamnaest godina upravljanja nad kupalištem, poduzeće „Arenaturist“ vratilo je papire Općini Pula. To se zbilo netom pred ljetnu sezonu, mada te godine taj događaj zasigurno nije bio najveći problem. Nisam siguran, ali vjerojatno je tada bio prvi jasno vidljivi moment derutnosti. Tadašnje su novine spominjale čak i olupinu automobila među dotrajalim objektima, između ostaloga! Niti mjesec dana kasnije, brigu o kupalištu preuzeo je Načinović, koji je uskoro, s bratom, osnovao i poduzeće s tom svrhom i dobivao koncesiju od Upravnog odjela za prostorno uređenje Grada Oule koja se obnavljala iz godine u godinu, do 2006. godine. Naravno, najprije je trebalo ukloniti otpad, uključujući i malo prije spomenuti napušteni automobil, posjeći korov i ošišati visoku travu.
Tijekom narednih godina, u Stoji je otvoren dućan, fast-food i kafić „Incognito“ za kojega je betonirana nova terasa. Kafić je korišten po danu, a navečer je znao biti domaćin niza koncerata i radio je tijekom cijele godine baš za za tu svrhu. Na fotografiji datiranoj oko 2000. godine možda se i prepozna neki tadašnji gost. Kabine su sve obnovljene s novim vratima, i objekti prefarbani. „Rotonda“ je osvježena, a na bini se nalazio crtež tadašnjeg simbola kupališta Stoje – rimskog boga mora Neptuna i nimfe s grbom Pule.
Na terasi iznad kabina obnovljena je ograda kako bi se osigurao boravak na katu i ofarbana je u žuto-zelene boje Pule. Na rubu sunčališta, uz more, bilo je nekoliko relativno visokih crvenih tobogana. Dio betonskog sunčališta kojeg je more uneredilo popravljeno je novim betonom, a užitak za boravak uz more omogućen je dodatnom broju kupača uređenjem stjenovite obale u dijelu bližem cestovnom ulazu u kupalištu. U novinama saznajemo da se ulaz naplaćivao 5 kuna. U kolovozu 1996., u decentno uređenom prostoru, velikom je feštom s glavnim glazbenim točkama u „rotondi“, obilježena šezdeseta godišnjica postojanja kupališta.
Kasnijih godina drugi su akteri obnovili olujnim valovima srušeni mol s trampolinom, a u potpunosti je betonom izvedena kopija nekadašnje terase. Tko zna, možda je dovoljna samo malena dodatna intervencija da se ovaj prostor učini ugodnijim za ljetni boravak.
Autor
