Zašto Pula ima čak tri košarkaška kluba u istom, trećem rangu? 'Nitko nema razuman odgovor'
Pali su košarkaši Pule 1981 na najvažnijem ispitu dosadašnjeg dijela sezone, u neprepoznatljivom izdanju poraženi su ovoga vikenda u gradskom derbiju od Stoje konačnim rezultatom 68:78 te tako prepustili gradskim rivalima prvo mjesto na ljestvici. Drugoligaško prvenstvo na zapadu tako je naznačilo kako će biti mnogo neizvjesnije nego se to na početku očekivalo. Momčad Pule 1981 nakon prošlogodišnje doslovne šetnje ovim rangom natjecanja, već se dvaput okliznula, u kupu protiv Rovinja te sada protiv rivala iz gotovo susjednog gradskog kvarta. Lider prvenstva je tako trenutno Stoja, ispred Pule 1981 dok treći pulski klub u ovom rangu natjecanja Istra, tavori u sredini drugoligaške ljestvice. Od 14 klubova u ligi tako Pula ima tri, a još je nekoliko iskusnih pulskih košarkaša odlučilo obući dresove susjednih klubova, poput Rovinja, koji će prema dosad viđenom također zauzimati visoke pozicije, nakon prošlogodišnjeg ‘skromnog’ osmog mjesta u konkurenciji deset klubova.
Treći rang natjecanja hrvatske košarke očito je trenutni plafon istarskih klubova, koji su se tako prošlogodišnjim ispadanjem Stoje iz gornjeg razreda utaborili u prosječnosti nacionalnih okvira, kao uostalom i ovaj nekad trofejni hrvatski sport na međunarodnoj sceni. Šteta, za grad koji je prvi koš u gradu imao pred gotovo cijelo stoljeće i u tom razdoblju nešto značio na košarkaškoj karti bivše, ali i sadašnje države.
Vjerujem da je svima kojima je košarka pri srcu uvijek lijepo proći hodnicima Doma sportova ‘Mate Parlov’ na čijim je zidovima svoj trajni dom pronašla i izložba postavljena još pred desetak godina povodom 80. obljetnice košarke u Puli. Od početaka u Casi Balilli 1932. godine, do činjenice da je Pula svoje gradsko košarkaško prvenstvo imala još pred 90 godina. Prisjetit će vas ta lagana šetnja prije ulaska u glavnu dvoranu sadašnjeg pulskog sportskog hrama na slavne šezdesete godine prošloga stoljeća, nezaobilaznog Jožu Severa, koji je ostavio dubok trag u ovom sportu i činjenicu da se tih godina Istragrađevno nalazila u kvalifikacijama za Prvu jugoslavensku ligu. Prisjetit ćete se na tom putu kako je tadašnji pulski klub bio najgledanija momčad u cijeloj ligi s preko tisuću posjetitelja na utakmicama.
Boje Pule su tada branili trofejni košarkaši poput Vinka Jelovca i Željka Jerkova, osvajači brojnih olimpijskih, svjetskih i europskih medalja s reprezentacijom. Jug Istre, za vrijeme obveznog služenja vojnog roka, mogao je na svojim igralištima vidjeti i Dražena Petrovića, Svetislava Pešića, Velimira Perasovića, Franju Arapovića i mnoge ostale velikane drugog najpopularnijeg sporta bivše države. I u novonastaloj samostalnoj Hrvatskoj pulske Gradine osjetile su čari nastupanja u najvišem rangu nacionalnog prvenstva, a 1993. na završnici Kupa Hrvatske u svom gradu zauzimaju četvrto mjesto, iza Cibone, Zadra i Splita.
Šteta je što danas nema možda malo više želje da se stvari u pulskoj košarci vrate na nekadašnju razinu. Bolja suradnja i jasna piramida sigurno bi tome umnogome pridonijela. U želji da, kao nedovoljno upućen u košarkašku zbilju na jugu Istre, dobijem jasnije konture današnjeg stanja pitanje iz naslova, prvi sam put postavio na završnici Kupa Krešimira Ćosića za Istarsku županiju u Puli nekolicini neutralnih košarkaških aktera u gradu drevne Arene.
‘Ni mi to ne razumijemo, zato i nitko nema razuman odgovor na ovo pitanje’, bilo je najčešće što sam čuo tih dana.
Bilo je tu svakakvih mudrijaških dosjetki, od toga kako u vodstvima prevladavaju partikularni interesi pojedinih roditelja do teorija o nepremostivim razlikama u poimanju kako bi jedan kvalitetan košarkaški klub trebao izgledati. No, za točan odgovor trebalo bi svakako priupitati aktualne aktere loptanja pod obručima u najvećem istarskom gradu.
Vjerujemo da je, nakon prošlogodišnjih rezultata, i njima jasno kako za dobrobit pulske, ali i istarske košarke, na poluotoku treba barem jedan klub koji će nadići regionalne okvire i postati okosnica kvalitete, koje u ovom našem prostoru sigurno ne nedostaje.
Autor
