Legende se vraćaju 'kući': hoće li Burić i Volarević povući Istru u prvu ligu?
Povijest pojedinog sporta u manjim, ali i većim svjetskim sredinama gotovo je uvijek započinjala od pojedinaca. Zanos, entuzijazam ili sama činjenica da se naučeno ili viđeno negdje ‘vani’ prenese u svoju sredinu ispisivali su lijepe priče, koje su određene sredine isticale u pojedinim sportskim granama bilježeći značajne uspjehe i rezultate. Ni istarska mjesta, naravno, tome nisu izuzetak.
No, pomalo je neuobičajeno da u Istri, kao jednoj od najljepših hrvatskih regija uz more, vodeni sportovi nisu dostigli popularnost i ostavili značajniji trag u domaćoj sportskoj povijesti kao primjerice u nekim drugim sredinama. I dok je plivanje imalo nekoliko bljeskova, možda upravo zbgo činjenice da se radi o pojedinačnom sportu, o vaterpolskim uspjesima teško je pronaći neki ozbiljniji trag u nacionalnim okvirima. Na tristotinjak stranica edicije ‘Stoljeće hrvatskog vaterpola’, koju je nacionalni savez objavio povodom Europskog prvenstva održanog u Zagrebu 2010. godine, Istru kroz prizmu ekipnih vaterpolskih natjecanja, ili uspjeha, nemoguće je pronaći. U nekim dijelovima Hrvatske, vaterpolo je više od sporta; primjerice u Rijeci, Splitu i Dubrovniku on je dio identiteta i tradicije, a ispred Istre po svom je vaterpolskom značenju čak i Banovina.
Ovakva, za hrvatske i istarske prilike relativno skromna vaterpolska obitelj okrenula je ovih dana novu stranicu i kroz dvije se pojedinačne priče protekla dva mjeseca našla na stranicama gotovo svih regionalnih medija.
Ovoga ljeta, kada su Olimpijske igre već dobrano zaronile u svoja natjecanja, imao sam prilike ispijati kavu ‘kod Benđe’ podno sjeverne tribine stadiona Drosina s našim najtrofejnijim vaterpolistom, trenutnim košarkašem Stoje i tajnikom Sportskog saveza Istarske županije Damirom Burićem, gdje smo se, uz komentar nastupa naše vaterpolske reprezentacije u Parizu, dotaknuli i stanja ovoga sporta u našoj županiji. Sve se, naravno, uvijek vrti oko infrastrukture i (ne)kvalitetnog kadra.
‘Nemamo tradiciju i kvalitetne bivše sportaše koji imaju volju i želju ozbiljnije se baviti s mlađim selekcijama. Uvjeti su sada solidni u odnosu na nekad, jer napokon imamo infrastrukturu, ali trebati će proći barem pet-šest godina da vidimo u kojoj mjeri će to donijeti i rezultat’, rekao mi je u razgovoru tada Burić .
Nakon samo mjesec dana od našeg razgovora, pozitivno me iznenadila vijest da se naš dvostruki osvajač olimpijske medalje latio posla i u pulskom vaterpolskom klubu prenoseći tako stečeno znanje mlađim generacijama. Taj je potez predstavljen kao ključni trenutak razvoja ovog kolektiva u najvećem istarskom gradu, koji bi trebao okrenuti novu stranicu pulskog vaterpola.
Nije prošlo ni dva tjedna, a sličnu vijest objavljuju i u rovinjskom vaterpolskom klubu. Trofejni vratar hrvatske i talijanske reprezentacije te trenutni pomoćnik selektora ‘setebella’, kako nazivaju talijansku reprezentaciju, Goran Volarević koordinirat će rad trenera među rovinjskim vaterpolistima.
‘Nakon dugog izbivanja zaželio sam se rodnog Rovinja, pa sam sretan sam da sam nakon toliko godina dobio priliku pomoći svom matičnom klubu. Moj je osobni motiv da zajednički podignemo kvalitetu stručnog rada i napravimo rezultatski iskorak svih klupskih selekcija’ rekao je Volarević nedavno u razgovoru za naš web portal.
Burić i Volarević jedini su istarski vaterpolski reprezentativci koji su se okušali i na Olimpijskim igrama, a svoje su vrhunske vaterpolske vještine prezentirali i pod kapicama najtrofejnijih europskih klubova. Na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine, jedinima na kojoj su obojica nastupila zajedno, imao sam ih prilike i uživo gledati kako nemilosrdno ‘kasape’ momčad Egipta (12:1) u borbama za pozicije koje Hrvatskoj vaterpolo reprezentaciji nimalo ne priliče (osvojili su 10. mjesto). Znanje i iskustvo koje su stekli tijekom svojih bogatih karijera zasigurno je i više nego dovoljno da se stvari u istarskom vaterpolu podignu na višu razinu.
Kvalitetna infrastruktura je napokon tu, barem što se Pule i Rovinja tiče, a povratkom ovih pravih sportskih legendi svojim vaterpolskim korijenima, ni kvalitetnih ljudi više ne nedostaje. Preostaje samo strpljenje i dugoročni mukotrpan rad. Ukoliko Volarević i Burić u tome ustraju, tko zna, možda među državnim prvoligašima u dogledno vrijeme ugledamo i jedan od istarskih klubova. Ili da se barem u nekim novim memoarima hrvatskog vaterpola u pozitivnom kontekstu spomenu i klubovi s našeg poluotoka. (foto: Igor Kralj / PIXSELL)
Autor
