Ekskluzivno otkrivamo tko je kriv za smrad s Kaštijuna
Zastava
Prije tjedan dana imali smo Pula Pride. Bilo je lijepo, skupilo se 500 ljudi, nije bilo incidenata. Osim ako se kao incident ne zabilježi jugoslavenska zastava koju je netko donio, a ostali očito prihvatili.
Ovo nije prvi put da se trobojka sa zvijezdom vijori na povorkama ponosa u Hrvatskoj, pa možemo zaključiti da to nije slučajno. Čini se da je jugo barijak dokaz da su povorke ponosa, između ostalog, političko-ideološki mitinzi, odnosno parade hrvatske ljevice.
Možemo se zapitati zašto nije bilo niti jedne hrvatske zastave, ne samo u Puli nego i inače. Za razliku od Jugoslavije, Hrvatska LGBT populaciju drži kao na dlanu. Ova država je legalizirala istospolne zajednice, izglasala Istanbulsku konvenciju, poslala dvjesto policajaca da čuvaju sudionike parade. Ali svejedno, eto, od njih nije zaslužila zastavu, nego ju je zaslužila Jugoslavija.
Jest, sudionici Pula Pridea širili su ljubav, ali ljubav zna biti čudna, a ponekad i slijepa.
Nogomet
Sjedeći tamo na terasi Uliksa i blejeći u televizor tješio sam se da nije moguće dva puta zaredom u dvije utakmice dobiti gol u zadnjoj minuti nadoknade. I onda je Šapit rekao da je krenula osma.
Talijani su krenuli u zadnji napad. Jedan igrač (nemam pojma ove današnje Talijane) probio nas je po sredini. Malo je falilo da jedan naš prekine tijek lopte, ali jebiga, nije. Instinktivno je u meni narasla zabrinutost. Stotine odgledanih utakmica sugerirale su da je ovo opasno. Talijan je navukao naše igrače i poslao loptu lijevo, a onaj drugi, Zakiti ili Zakanji, kako se već zove, uvalio svjetski gol.
Na terasi Uliksa opća konsternacija. Ja sam na trenutak pomislio, znate onaj osjećaj, da je sve to samo neka šala, da ću se svaki čas probuditi i shvatiti da se gol Italije u 98. nije dogodio. Čekam tako čekam, ali buđenja nema.
Terasa se brzo očistila, ulice opustjele. Neki su ostali i naručivali pive iz očaja. Ove godine neće biti slavlja. Hrvatska nije upisala niti jednu pobjedu. Nijednu trubu nismo čuli. Kao da prvenstva nije ni bilo. I sve zato što su dva gola pala u posljednjim minutama nadoknade. Da je netko pisao scenarij, teško bi se toga sjetio.
Što reći nego - njegovo veličanstvo, nogomet.
Smrad
Redakcija Pet crtica ekskluzivno je otkrila tko je kriv za smrad na Kaštijunu.
To si ti, da ti, koji ovo čitaš. To sam i ja, da ja, koji ovo pišem. To smo svi mi koji živimo u Istri.
Ako je nešto jasno u trakavici oko Kaštijuna, koja traje već suludih šest godina, onda je to da smrdi zato što je otpada generalno previše, zato što se otpad ne odvaja, i zato što ima previše biootpada. Sva tri uzroka korijene imaju u istarskom stilu života.
Taj istarski way of life je apsolutni high life. Tisuće apartmana i kuća za odmor, stotine tisuća turista, restorani, kafane i konobe na svakom kantunu, bonvivani na svakom koraku, zatrpavanje finom hranom i pićem, zbrajanje goleme zarade od sezone i guljenje svakog centa koji se može oguliti. I sve je to u redu, dapače, ali treba počistiti iza sebe. To, međutim, nitko ne želi. Kaštijun će prestati smrditi tek kada po tom pitanju nešto učini svatko od nas.
Eto, dragi čitatelji, iako je neugodnija od smrada, ovo je, čini se, jedina prava istina.
Sudar titana
Ako bismo radili anketu među ljudima koji bi veliki meč željeli gledati, da mogu birati, vjerovatno bi mnogi glasali za dvoboj Ali - Tyson, ili recimo Fedor protiv Nurmagomedova, ali sigurni smo da bi i okršaj Dušica - Bane bio u samom vrhu.
I gle čuda, upravo smo taj dernek imali prilike gledati ovaj tjedan na pulskom Vijeću. Namjerio se titan na titana, gradska palača je podrhtavala, Kapo Kozlevac poslao tri kamiona vatrogasaca, a Forum su ogradili zaštitnim trakama da nitko ne ulazi dok ne vidimo što će biti, i hoće li itko uopće preživjeti na perimetru od Fiorina do Dva ferala.
Dojam je da je rat tek počeo, da je ovo bila samo prva runda, da se pesnice još zagrijavaju i da će krv uskoro šiktati na sve strane. Bane djeluje spreman, na sjednici je puštao pjesmu iz Rockya ne bi li se što više napalio, ali Dušica je stara manga, ledena kao siga, utopila bi ga u tegli meda bez da skine postojani smješak s lica.
Ona ima i svoje pobočnike, u korak je prate nervozni poštar i plaha pčela, sigurni su da će Bane platiti za sva svoja djela.
Kako će ovo završiti, ne usude se prognozirati ni najhrabriji. Mi bismo dodali samo jedan savjet kapu Zoričiću, a to je da podigne ring u Areni, da između dva koncerta imamo i boksački spektakl, da kao predgrupa nastupe on i Lero, a kao zvijezde večeri Duša i Buša. Da se pofajtaju svim sredstvima i da cijela Pula to gleda s vatrom u očima.
Jalna duljina
Ova crtica nema izravne veze s Istrom, ali je toliko važna da ju je teško preskočiti.
Mate Rimac je ovaj tjedan predstavio projekt robotaksija. Na prezentaciji međutim pokazni primjerak vozila nazvanog Verne nije se pokrenuo. Došlo je do nekakavog kvara.
Reakcija na taj događaj, u kojoj je sudjelovalo mnoštvo na društvenim mrežama, jasan je znak da je glas razuma u ovoj zemlji izgubio bitku na internetu. Ako je ikad uopće bilo upitno tko će tu bitku dobiti.
Ništa bolji nije ni dio novinara, kojima očito nema ljepše nego sprdati se s tuđim pogreškama. Kakve to frustracije čuče u pojedincima, možda bolje da ne znamo. Jest, i ja se ovdje ponekad sprdam s tuđim neuspjesima, ali isključivo kada dolaze iz javnog sektora. Sprdati se s Matom Rimcem, bez obzira što je za ovaj projekt dobio izdašan novac od Europske unije, van je svake pameti.
S obzirom da u isto vrijeme na površinu izbija i pljuvanje Zlatka Dalića, ovu sedmicu definitivno možemo obilježiti kao Tjedan hrvatske osobnosti. Ekipa se jednostavno našla na istoj jalnoj duljini.
Autor
