Na kavici s kapučinom
Pula kao Delnice
Dva momka iz Delnica već godinama uveseljavaju korisnike Tik Toka svojim smiješnim video uratcima. Znate za njih, sigurno ste čuli, ako ništa drugo onu legendaranu "na kavici sa kapučinom", snimljenu kod kavomata u zgradi delničke gradske uprave. Ako ne znate, izguglajte te riječi i odmah će vam izaći.
Uglavnom, nakon što su postali popularni na cijelom Balkanu, Delničani su nastavili vrijedno raditi klipove. Ima tu svega, ponekad sadržaj i nije baš gledljiv, ali najčešće se i dalje snimaju kako sjede i piju kavicu.
E sad, nije poznato jesu li im oni uzor, ali odnedavno i u Puli postoji skupina građana koji se snimaju kako piju kavicu. Ne okupljaju se u zgradi delničke gradske uprave, vjerojatno zato što ta zgrada u Puli ne postoji, već ispred DORH-a. Svaki ponedjeljak ujutro, točni kao švicarski sat, postave stolić, donesu kavicu i snimaju se.
Što reći nego - blago ljudima koji su na početku radnog tjedna, kada većina odraslih ide na posao, slobodni kao ptičice. I na kavici su sa kapučinom.
Vatrogasac
Upravo je impresivna upornost kojom bivši HDZ-ovac Petar Ćurić sa svojom inicijativom "Protiv sječe" istupa u javnosti otprilike svakih mjesec dana i protivi se sječi stabala na Giardinima koja su već posječena. Nije poznato želi li Ćurić da se stabla zalijepe natrag selotejpom ili OHO ljepilom, ali novopronađeni ekološki aktivist odlučio je koristiti senzibilnost građana za ovakve teme do maksimuma.
Kao što je poznato, stabla na Giardinima su posječena jer su bila bolesna, na što nas je neki dan podsjetio pad krošnje s prvim jačim vjetrom. Dakle, vjerojatno bi ih trebalo posjeći još, osim ako ne želimo da Pula postane poznata kao grad razbijenih glava. Naravno, na njihova mjesta posadit će se nova stabla, što je u planu u sklopu renovacije Giardina. I sve u redu.
Ali Ćurić je uporan jer (valjda) misli da je konačno pronašao put do simpatija javnosti. Netko bi mu trebao reći da mu nakon politke nije upalio ni ekološki aktivizam. Možda da postane vatrogasac? To ljudi vole.
Brazil
Predstavljen je pulski advent, ima tu puno koncerata, vrtit će se pljeske po kućicama, kuhat će se vino, gin i kobasice, bit će sve okićeno i dekorirano. Klizalište seli na novu lokaciju, dočekivat će se Djed Mraz i Sveti Nikola, po gradu će voziti blagdanski vlakić a za odrasle besplatni autobus. Sve je super i sve je za pet, samo još da dođu ljudi.
Nije baš da nije bilo nikoga, ali prošle godine pulski advent prošao je u znaku slabe posjećenosti. Pamte se koncerti na Portarati na kojima je bilo taman toliko ljudi da stanu u onaj kiosk pored. Neki kažu da je previše padala kiša, neki da su ljudi gledali nogometno prvenstvo, ali sva je prilika da je ovo jednostavno takav grad. Ili kako bi se reklo - imam ja kobaju i doma.
Dokaz tome je što ove godine nije bilo navale za kućice. Vidjeli su i ugostitelji da im se ne isplati smrzavati mjesec dana za neizvjesne pare. Da nema legendi pulske ugostiteljske ponude poput Britve, vjerojatno bi kućice ostale prazne.
No dobro, nećemo biti pesimistični. Možda se varamo i možda svijet nagrne na pulski advent. Možda se bude tražila kobasica više i možda ulice budu krcate kao da je svaku večer Hrvatska pobijedila Brazil.
A možda su i u šumi.
Orade i komarče
IDS je u kolosalnom zamahu, potaracali su mjesne odbore u Poreču i Bujama a potom su se toliko osilili da su otišli do Zagreba i obznanili kako su stali u obranu "dijelekata i istarskih govora". Zli Zagreb i ljubomorni kajkavci žele uništiti sve što je naše, istarsko i čakavsko. Nedaju nam ni da govorimo šugo, šuge jedne, nego moramo reći gulaš.
Ako ste mislili da su IDS-ovci pritom preskočili riječ multikulturalnost, gadno ste se zajebali. "Oduvijek smo štitili i čuvali našu kulturu, multikulturalnost, tradiciju, pa tako i dijalekte", poentirao je predsjednik IDS-a Dalibor Paus u metropoli. Ostala je samo dilema jesu li zagrebački novinari progutali dvije ili dvjesto muha dok su zijevali.
Dakle, u skladu sa situacijom u svijetu, do narednih izbora slušat ćemo ratnu retoriku. Možemo! je stao u obranu dijelova Istre od raznih investitora, a IDS se bacio na duševna pitanja i štite našu povijest, jezik i identitet. Svaku večer kada legne u krevet prosječni Istrijan mirno zaspe jer zna da oni stoje na braniku orade i brancina. Komarče i lubeni, niste dobrodošli.
Pare nisu problem
Mjesto radnje: Neka mala zadimljena kafana u centru grada.
Vrijeme radnje: Noć, ali koja, nitko se ne sjeća.
Glavni lik: Muškarac u ranim četrdesetima. To su one godine kada ponekad možete popiti gajbu, a ponekad padnete nakon prve.
Na polici sa žestokim pićima stajalo je nešto poput ogledala. Slatka Mare je popravljala šminku kada je u pozadini ugledala njega. Taman je ulovila pet minuta da nitko ništa ne naručuje. O ne, opet on, pomislila je.
Ali ovaj put je izgledao nekako sretno, svježe, opušteno. Čak nije ništa ni pjevao, što je doista bila rijetkost. Stavio je one male kubanke iz tobacco shopa na šank, zapalio jednu i naručio Chivas. Opa, pomislila je Mare i bacila još jedan look u ogledalce.
"Ništa breza danas?", pitala ga je. "Ništa", odgovorio je. "To je iza mene". Potom je izvadio debeli novčanik i počeo pred njom brojati neke pare. Vidjela je hrpu onih od 50 eura. Odmah je bacila još jedan đir prema ogledalu.
"Daj svima", bio je kratak. Meho i Gianni su jedva dočekali. "Hvala buraz, he, he, he", rekli su mu dok su otvarali nove Žuje. Sada im je ostalo više za pikado.
Kafić je bio skoro pun. Stari Stevo je došao pokazati novi sako. On je maznuo Jameson. Ko ga jebe, kad drugi plaća, mislio je i namigivao prema šanku. Profa je nezadovoljno buljio iz kuta i nije htio ništa piti, čak ni na tuđi račun. Sjedio je tako i mahao nekakvom zastavicom. Zoki je opet doveo Njemicu i činilo se da bi ovaj put mogla pasti romansa, ali baš u trenutku kada je krenuo u akciju uletio neki Miki i sjeo za njihov stol.
U to evo i Lepog na vratima pa pravo na šank. Lepi kao Lepi, opeglan, kravata, plavo odijelo. Dovuče barsku stolicu i sjedne pored njega. Mare ih nije ispuštala iz vida.
(nastavit će se)
Autor
