Kockari skloni suicidu, a nedaleko škole tri kladionice, dva ruleta i casino

Kocka je među top pet ovisnosti u Hrvatskoj i iako je relativno novi vid ovisnosti, itekako je uzelo maha, posebno među mladima. Rečeno je to na tribini „Jedan dan zajedno – kocka je bačena“ održanoj 18. prosinca u Puli, povodnom mjeseca borbe protiv ovisnosti. Tribinu je organizirala udruga Institut a tema je odabrana jer je kockanje ove godine prepoznato kao pojavnost kojoj treba dati veliku pažnju.

„Ono što joj je sigurno dalo maha kockanju među mladima jest dopuštenje Grada za otvaranje kockarnica u blizini škola“, istaknula je Varja Bastiančić iz Instituta kazavši kako je to novi fenomen u Puli.  „Nekad su se narkomani skupljali u školskim dvorištima, danas mladi na marendi – kockaju“, ističe Bastiančić taj veliki problem.

Desetak metara od škole tri kladionice, dva ruleta i casino

Istaknula je da je u blizini tzv žute škole gdje se nalazi Gimnazija, Strukovna i Industrijska škola, nalaze tri kladionice, dva ruleta i casino. Neki su na svega deset koraka od škole, dovoljno je samo preći cestu. „Nažalost, to su privatne kladionice i nemaju sustav nadzora iako bi ga trebale imati“, veli Bastiančić i ističe da po zakonu maloljetnici ne bi smjeli kockati, pa ni kladiti se.

„Da stvar bude apsurdnija, kladionice se nalaze blizu pekare ili fast fooda što učenicima olakšava da za vrijeme marende, uz obrok obave i uplatu listića“, ogorčena je Bastiančić i kaže kako ništa bolja situacija nije ni u blizini drugih škola u gradu. „Kod srednje hoteljerske škole, Lipe, tik do crkve, 300 metara od škole koju pohađa 600 učenika jest kladionica.

Sličan je slučaj i kod srednje ekonomske i medicinske te studentske menze, ali i osnovnih škola Veruda i Šijana u čijoj se neposrednoj blizini nalaze kladionice i kiosci za uplatu Loto listića. „Veli Vrh i Tone Peruško nisu atraktivne zbog lokacije, pa tamo nisu otvorene kladionice“, smatra Bastiančić.

„1996. godina upravo u Puli se prvi Centar za ovisnost u Hrvatskoj. Trebalo je 20 godina da je problem ovisnosti o drogama prepozna, a tko zna koliko će trebati za kockanje stoga je bitno djecu učiti o novim problemima“, zaključila je.

Kockanje je prije 32 godine službeno proglašeno bolešću

O svim opasnostima koje vrebaju kockare govorio je vrhunski stručnjak tog područja, prof. psihologije PinoTuftan koji već godinama upozorava na problem ovisnosti o kockanju, potpisuje veliki broj pisanih tekstova na tu temu,do danas je održao čitav niz predavanja i edukacija , no iznad svega osobno je involviran u prevenciju ovisnosti o kocki ali i tretman osoba koji su iskazali problem.

Profesor Tuftan je prezentirao istraživanje simboličnoga naziva „Kockanje nije cool“. „Kockanje je prije 32 godine službeno proglašeno bolešću. Za mlade je to inicijacija u svijet odraslih. Nekad je to bila cigareta ili alkohol, kockanje je moderna verzija toga. Njima je to gušt, s vremenom ih sve više okupira, ali ne utječe samo na njih, već i na njihovu okolinu. Time su sve više zaokupljeni i sve su veći ulozi“, kazao je na početku naglasivši kako mu na liječenje dolaze već u dobi od 14, ali sve do 60 godina starosti, i više.

Dečki već s 11 godina odlaze u kladionice i na poker aparate

„Nažalost, dolaze u zadnjem stadiju, jer čitavo društvo nije poučeno tom problemu. Dečki već s 11 godina odlaze u kladionice, na poker aparate, a uz to nerijetko dolazi i alkohol. Taj fenomen postoji već duže vrijeme. Naime, još u doba rata počele su igre na sreću, a tada se kao i danas, moglo otvoriti takvo što bez ikakva problema“, rekao je Tuftan.

Statistike govore da čak 38 posto ispitanika kocka, a 70 posto kocka ih ponekad. Kladionice su mladima najprivlačnije, ali 12 posto koji ispitanika koji igraju putem interneta nije zanemarivo. Tuftan naglašava kako je to velik problem jer je mladima taj vid igre besplatan, privlačan, ali se vrlo brzo „navuku“. Tu je istaknuo i popularan Facebook koji je idealna platforma za razne igre poput pokera.

„Stoga je izuzetno bitno s problemom upoznati i obitelj kockara. Naime, 12 posto učenika već pokazuje ozbiljne probleme s kockanjem“, kaže Tuftan i ističe da u toj dobi uglavnom kockaju dečki dok se djevojke tj. žene odaju kockanju u dobi od 20 do 40 godina.

U 57 posto obitelji ispitanika nitko ne kocka, dok u 16 posto slučajeva kocka otac. „To nikako nije zanemarivo jer ako dijete kao malo vidi oca da ide u kladionicu, kakvu mu on poruku šalje“, pita se Tufta. Veli da ni ne čudi stoga da u 32 posto slučajeva roditelji znaju da im dijete kocka, a u čak 17 posto kockaju s njim!

Kockari su često skloni suicidu

„Zato je vrlo bitno održavati radionice zbog prevencije. Kockari su često skloni suicidu, a mladi nažalost nisu svjesni rizika“, kaže Tufta uz napomenu da je granica između zabave i opasnosti vrlo tanka.

A zašto uopće mladi kockaju? Zarada, zabava, uzbuđenje i dosada najčešći su razlozi. Potom kako bi bili bolji u kocki, radi druženja, da se oraspolože, osjećaju bolje, kockaju jer i drugi to rade ili pak da se opuste.

Fenomen su nogometaši, igrači svih liga, tako da mladi često preko nogometa počnu kockati. „Kockari nigdje drugdje ne osjećaju takvo uzbuđenje, ali takvo ponašanje postaje patološko. Njima su dobitci puno važniji od svega, zanemaruju gubitke, često idu u kriminal zbog nastalih ogromnih dugova“, upozorava Tufta.  Kockari smatraju da upravo oni imaju više sreće nego drugi i uvjereni su da mogu dobit na lotu. „Veće su šanse da će ih udariti grom!“, upozorava Tufta.

Potrebne su oko 3,2 godine svakodnevnog klađenja da to postane problem. Ovisnik se ne rađa preko noći, ali kako kaže Tufta, iako treba vremena, mnogi dođu u taj stadij i da ne primijete. (Tekst i foto: Paola Albertini)