Najdulji tunel u Istri gradilo je 260 radnika u tri smjene pune četiri godine! Evo gdje se nalazi
Vodimo vas u pravu morsku podzemnu avanturu - u najdulji tunel u Istri nakon Učke. Riječ je o tunelu Čepić, koji spaja Čepićko polje i Plominsku luku, donosi HRT.
HRT-ov novinar Marko Percan u pratnji vodiča krenuo je u tunel dug 4.560 metara s čepićke strane, gdje je nekoć bilo Čepićko jezero.
- Do 1932. je probijen ovaj tunel kako bi se voda iz Čepićkog jezera sprovela u more, najviše zbog malarije koja je u to vrijeme bila dosta zastupljena, a i da se dobiju obradive površine, objašnjava nam Đanluka Miletić, voditelj vodnogospodarske ispostave Raša - Boljunčica.
Bio je to nevjerojatan graditeljski pothvat u vrijeme kad je Istrom vladala fašistička Italija. Čepićko jezero zauzimalo je oko 8 četvornih kilometara, s dubinom i do četiri metra. Kopanje ovog tunela kojim će voda oteći u more počelo je 1928. Neki kažu - to je kanal, nije tunel, ali veličina dovoljno govori sama za sebe.
Biti na ovakvom mjestu rijetka je prilika. Naši vrijedni snimatelji daju sve od sebe. A vrijedni su bili i radnici koji su probili tunel. Njih i do 260 radilo je u tri smjene pune četiri godine. Posljednju minu aktivirao je labinski barun Lazzarini 11. prosinca 1932. godine. Tada je voda potekla prema moru.
- Kada je isušeno, čuo sam da je bila 'berba' ribe. Jezero je bilo bogato ribama, pogotovo jeguljama, po kanalima su lokalni starosjedioci kupili jegulje, šarane i riječnu ribu, govori nam povjesničar Vedran Kos.
Dosta nam je podzemlja. Idemo van do bivšeg Čepićkog jezera. Kad je isušeno, prva zasađena kultura ovdje bio je kukuruz. No, nas je dočekala magla. Doslovno se ne vidi prst pred nosom. Zato idemo do mora, istražiti kraj tunela u Plominskom zaljevu.
Isušivanje jezera bilo je prava ekološka katastrofa za Plominski zaljev. Kroz kanal je isteklo nekoliko milijuna kubnih metara vode i blata koji su ga skoro zatrpali.
Dolazimo i do kraja tunela koji nosi neke zanimljive natpise o kroćenju rijeke, a tu je i slika božice Italije...
A da vam nakon ove priče ne bi na pamet pala kakva kriva ideja - ulaz u tunel je strogo zabranjen! Objekt je s gornje strane ograđen, tako da je fizički nemoguće prići, a s donje strane sama konfiguracija terena je opasna pa se nipošto ne preporučuje ulazak na vlastitu odgovornost.
Tunel je sklizak, nogostup je urušen, a telefonskog signala nema. Priču priča samo voda i tama njegove unutrašnjosti. Priča je to o čovjeku koji je na ovom mjestu pokorio prirodu. I spojio jezero i more.
