Grobnik: Čitavo selo jedna obitelj
U malom zaseoku Grobnik, jednom od naselja Općine Pićan, danas živi tek 13 osoba. Takvih zaseoka u Istri ima zasigurno još, no Grobnik je zanimljiv po tome što gotovo čitavo selo, njih jedanaestoro, čini jedno domaćinstvo – članovi obitelji Božić.
Njihovi su preci obiteljsku kuću u Grobniku izgradili negdje početkom 19. stoljeća, a potomci su je u međuvremenu dograđivali i proširivali obitelj, koju danas čine čak četiri generacije Božića.
Najstariji članovi ove vrijedne i složne obitelji su Ivan i Lidija Božić, s kojima je do prošle godine živjela i Lidijina majka, pok. Marija Kružila, također rođena Grobničanka. Ivan i Lidija su također rođeni u Grobniku i bili su prvi susjedi. Danas žive u Ivanovoj kući. Inače u Grobniku pored njihove, još su dvije kuće u kojima živi po jedan član.
„Jedino smo mi brojniji. Kao djevojčica pamtim kada je selo imalo 112 žitelja. Imali smo školu i trgovinu. Škola je postojala do 1953. godine, a ja sam išla tek prva dva razreda, a potom smo putovali u školu u Karbunama. Selo se najviše opustošilo u Drugom svjetskom ratu. Tada je poginulo mnogo mladića, a ostale su obitelji bježale u susjedna sela“, prisjeća se Lidija.
Za naše posjete zatekli smo i njenu sestru Valeriju Udovičić koja živi u Trstu. Ona je, reći će nam, osnovnu školu uspjela završiti u Grobniku. Nekada je, saznajemo, bilo mnogo djece pa su u grobničku školu dolazila djeca iz Brda i Gradinja. Tik do kuće obitelji Božić još uvijek su vidljivi zidovi nekadašnje osnovne škole.
Lidija i Ivan Božić imaju dva sina, šest unučadi i tri praunuka. Danas njihovi unučići u osnovnu školu putuju u Potpićan.
Mlađi sin Damir s obitelji živi u Buzetu, a stariji Ivan živi s njima, zajedno sa suprugom Gordanom, s kojom ima četvero djece i troje unučadi. Njihova najstarija kćerka Žaklina u braku je s Ninon Čehom i imaju dvoje djece, osmogodišnju Tanju i četverogodišnjeg Tonija. S njima živi i druga po redu, Sandra Božić s kćerkom Sanjom, te sinovi Ivan i Goran, obojica automehaničari po zanimanju.
U obitelji Božić postoji duga tradicija gdje najstariji sin dobiva očevo ime, u ovom slučaju Ivan. Čak se i njihov pranono zvao Ivan. Osim što najstariji sinovi u obitelji nasljeđuju ime Ivan, zanimljivo je da su svi muškarci automehaničari ili autoprijevoznici. „Oduvijek njegujemo starinske običaje pa su tako i ova imena naših Ivana dio tradicije. No, mislim da naš sin Ivan ne namjerava slijediti više ovu tradiciju“, sa smiješkom će Gordana Božić, nevjesta u obitelji. „Nedavno nam je sin rekao da je dosta Ivana u našoj obitelji pa mislim da će, ukoliko se nešto ne promijeni, ostati zadnji Ivan Božić“, kaže Gordana, ekonomistica po struci, ali zbog invalidnosti nikad nije radila.
Obitelj Božić uglavnom živi od poljoprivrede, a u svom domaćinstvu drže tri krave i kokoši. Glavna u poljoprivrednim poslovima je nona Lidija koja i dan danas bez problema sjedne na traktor i krene u oranje. „Živjeti na selu iziskuje puno obaveza. Ustajanje u pet sati u ljetnim vremenima, dok se u zimi dižemo oko sedam. Zapravo je nona Lidija prva na nogama i dok se mi ustajemo ona već muze krave“, hvali svoju svekrvu Gordana, koja se zbog operacija kukova teško kreće. „Zbog teške pokretljivosti, uglavnom sam u kući, ali i tu također ima puno posla. Osim kuhanja i spremanja, pravim i domaći sir, a i kruh pečemo doma“, veli Gordana.
Kada je obitelj velika i ovako složna, sve se stigne uz malo truda. Braća Goran i Ivan, kao i svi mladi tinejdžeri vole izlaske, a najradije izlaze u disko klub u Modrušanima. Obojica su spretni u popravljanu automobila, a ne propuštaju ni vožnju motorima, kao ni fešte u maškarama. No, jednako su vrijedni i u poljoprivrednim poslovima. „Život nije lak na selu, ali ja volim raditi na našoj kampanji i nemam namjeru odlaziti odavde“, odlučan je devetnaestogodišnji Goran, inače nezaposleni automehaničar. Brat Ivan radi u Bosch servisu u Cerovlju.
Premda je ova obitelj brojčano velika, odlično je organizirana, a domaćini susretljivi, mladi dobro raspoloženi i razigrani. No, unatoč činjenici da nije lako živjeti od zemlje odlučni su ostati i očuvati svoju djedovinu. (Tekst i foto: Divna Knežević)
