Maturanti Biskupskog sjemeništa u Pazinu proslavili 50 godina mature
U utorak, 19. lipnja, u Pazinskom kolegiju Klasičnoj gimnaziji susreli su se bivši učenici (tadašnji sjemeništarci – kandidati za svećeništvo), maturanti generacije 1962. kako bi proslavili 50. obljetnicu mature. Od 28 učenika te generacije okupilo se njih 17. U periodu kada su oni pohađali Kolegij ustanova je nosila ime Biskupsko sjemenište s Hrvatskom klasičnom gimnazijom, a sama zgrada izgrađena je 1913-1914. godine za smještaj učenika tada jedine hrvatske gimnazije u Pazinu. Nakon okupljanja, započeo je razredni sat, a prozivku im je održao jedini živući od njihovih tadašnjih profesora – mons. Ivan Bartolić, devedesetdvogodišnji župnik Lindara i Sv. Marije Magdalene. Kako to i priliči razrednom satu, svaki je od nazočnih ukratko iznio svoj curiculum vitae.
Nakon tega slijedila je zajednička sv. Misa koju je u koncelebraciji svih prisutnih svećenika predvodio Mons. Toljanić. U prigodnoj homiliji zahvalio je Svemogućem Bogu za proteklih 50 godina te sve pozvao na molitvu za pokojne kolege.
Ta generacija maturanata tadašnjeg Biskupskog sjemeništa iznjedrila je vrijedne ličnosti koje su svojim radom i sposobnostima kroz radni vijek, svaki u svom sektoru, dali značajan doprinos općem dobru. Povrh toga ta je generacija dala i osam svećenika.
Osim klera, i oni koji su odabrali svjetovno životno usmjerenje postigli su značajne rezultate, neki čak i u akademskom miljeu diljem Europe.
Nakon razrednog sata, preč. Ivan Kordić, sadašnji ravnatelj, poveo ih je u obilazak Kolegija i Učeničkog doma. Susret se nastavio uz zajednički ručak, pri kojem je mons. Toljanić svoje kolege počastio Vrbničkom žlahtinom iz podruma svog nećaka, proizvođača tog cijenjenog vina. Uslijedilo je višesatno druženje uz nezaobilazno prisjećanje na ta minula vremena i zajedničke uspomene, a kako bi sjećanja bila što življa pobrinuli su se inicijatori ovog susreta Franko Matukina, Josip Koraca i Viktor Lakošeljac izradivši za tu prigodu nekoliko uvećanja tadašnjih zajedničkih razrednih fotografija sa imenima svih iz generacije.
„Učenici“ su se nakon višesatnog druženja razišli bogatiji za jedno lijepo i značajno iskustvo. No, taj bi susret trebao imati posebno značenje i za sadašnje polaznike Kolegija-uspjeh koji su na svojim životnim putovima postigli ti bivši učenici od prije pola stoljeća trebao bi služiti kao uzor i poticaj sadašnjim generacijama, koje, iako u drugačijim vremenima i okolnostima, imaju mogućnost pružiti svoj doprinos sveopćem dobru; stariji su im pokazali da se ta mogućnost može i treba realizirati. (G.K.)
