NAŠE JUNAKINJE Konobarice u kafićima svašta trpe, treba im dati beneficirani staž i karijolu manče
Sanjao sam noćas da te ima, moja idealna konobarice. Ne znam odakle si mi došla u san. Bit će da je to jer sam baš taj dan čitao kako je ono kolega Ivor iz redakcije predbacio kolegici Mirjani da ne može realno suditi o sudbini kafana, onih na Giardinima - kojima da će vlast pretumbati terase - kad ih ni ne pohodi. Kafane, naravno.
Ali, pomislio sam si, ima nas koji možemo suditi o barovima, budući da ih obilazimo kao na turneji četiri skakaonice. Okej, nisu Oberstdorf i Garmisch-Partenkirchen, nego su Macchiato, Corretto, i kako li se sve nemaštovito zovu ti naši oltari tu, u bližoj okolici na Labinštini. Ondje naručujemo pivo k'o da boga vidimo pa, okuraženi, pipničarkama grickamo ono malo živaca što im je taj naporni posao ostavio.
Iz prve ruke možeš posvjedočiti da je ona, ta konobarica, tim uvijek istim facama i pedagog, i psiholog, katkad i psihoterapeut, i što sve ne. Slobodno se može, tako opterećena rolama - baš poput legendarne srpske glumice Radmile Savićević, Riske iz serije Sretni ljudi - zapitati: „Bože, šta sam ti zgrešila da me ovako kažnjavaš? I spremačica, i čistačica, i domaćica, i klozetarka, koju će još funkciju da mi dodele?"
Eto, valjda je zbog toga moja heroina, dok je kuhala kavu senioru koji joj se uporno žalio da ga muči to što u gradu više nema psihologa, hladno – u snu, naravno - otpovrnula: „Kako to mislite, nema ga? Pa svaki dan vas ovdje slušam“.
Ili recimo, druga zgoda, opet iz REM faze. Moju idealnu konobaricu došla je tražiti supruga majstora koji je češće u baru negoli onaj automat za klađenje. Pravi krupni inventar, na svakoj mu inventuri stave kvačicu. Napala ju žena iz čistog mira i optužila za muževe neopravdane sate doma.
„Gospođo, nisam vam ja kriva što vam je muž alkoholičar“, uzvratila joj je ova. I to ledenije od entog staropramena koji je junak taman naručio. Sve to s onu stranu jave, naravno
Moju idealnu konobaricu, nju mogu sa suda zvati za svjedoka u brakorazvodnim parnicama koliki je impresivan portfelj preljuba skupila kao vidjelica. Nagledala se, naravno, i gorih stvari, u kojima se ne izmjenjuju nježnosti: komatoznih stanja alkosa, tučnjava i sličnih nepodopština.
Ona guta dim cigareta, uvrede, ulete i kojekakve litanije. Sve trpi kao zatezne kamate. Neslomljivog je duha. Njoj bi, da skratim, trebalo dati beneficirani staž, orden i karijolu manče, a ne onom šminkeru koji služi pice i ljetos mi se žalio da mu je 30 eura bakšiša dnevno malo.
Glumac pojma nema što prolazi moja junakinja. On to ni sanjati ne može.
Autor
