Aldo će za blagdane dobiti duplu božićnicu. 'Mirjana, ne znan ku da pičin jaja, ku da kitin bor'
Kiša je lijevala kao iz kabla, pa je Aldo ove nedjelje preskočio otići u šumu iskati tartufe: ne treba mu, računao je, prehlada baš sad pred blagdane. Odveo je Mirjanu u mjesnu oštariju na najbolje kafe, jer je u smjeni bila njegova omiljena konobarica čiji espresso liječi bolest.
S tabletom u krilu – svugdje je nosio taj sinovljev rođendanski poklon - surfao je društvenim mrežama i klikao lokalne portale. Gotovo opsesivno je to činio: još je jedino na fesju mogao vidjeti prijatelje iz djetinjstva, a Istarski.hr postavio je za početnu stranicu umjesto Googlea. Uživao je biti tako umrežen i u trendu.
Ali, sve što je danas pročitao, silno ga je zbunjivalo. Znalo je i inače biti tako, no ovi naslovi išli su preko svake mjere: „Općina Kršan će krajem prosinca podijeliti uskrsnice i božićnice“; „Pula ima najbolji Advent na svijetu“; „Poreč vas zove na najbogatiji Advent“; „Najčarobniji Advent je u Kršanu“.
Sve puno kontradiktornosti.
„Uskrsnice za Božić!? Ma ča nas oni zajebavaju? I kega vraga glume s toliko najboljih adventi u Istri? Ča ni odvajk bilo da je samo jedan najbolji, broj jedan? Kega boga se s tin uopće natječu? U današnje vrime sve mora biti naj, naj, naj, pa i Božić?“, mrmljao si je u bradu.
„Tako ti to dojde. Ku pitaš Puležane, će ti reći da je naj u Puli. Ku pitaš Porečane, će ti reći da je najbolji njihov. A ku pitaš bilo kega iz Azije, će ti reći da je najbolji Advent u Kršanu. Se spametiš kako su naši bili lažirali internetske glasove, pak su njin organizatori nekega smiješnega izbora uzeli pehar za naj Advent. To je, vidiš, bila sramota!“, ispalila je Mirjana ubojito kao iz praćke.
Shvatila je da je lanula nešto što baš i ne bi smjela, pa Aldo učas spazi blage naznake posramljenosti na njenom licu. Nasmijao se i zbog te ženine vrline, povučenosti, ali i zato jer i njemu ta blamaža ne hlapi iz sjećanja: ono kad su za kršansku priredbu glasali Osama, Farid, Shoban i drugi izmišljeni trolovi s nekih drugih meridijana.
Ali on ne pati od tih problema; on govori bez zadrške u društvu. Ne ustručava se tako kazati da nema ama baš nikakvog razumijevanja za to što Općina Kršan cijelu godinu kasni s isplatom uskrnica, tih jednokatnih novčanih pomoći penzićima, samo zato jer je elektrana u Plominu duže bila u kvaru pa nije punila javnu blagajnu eurima. To s umirovljenicima trebala bi biti nulta točka!
„Z uvin našima, ja više ne znan ku smo u avrilu, ku smo u decembru; ne kapin ku da jin šparuge, ku kapuz; ku da stavin grančicu ulike na vrata, ku da kitin bor; ku da pičin jaja, ku da delan snješka“, smekšao je trenutak Aldo.
„Ma, fini, nu, baren ćemo imati duplu šunjavicu, i božićnicu i uskrsnicu, sad za kraj lita. Kad propensan jeno malo… Ma mi, lipi moj, zaspravlje imamo najbolji, najbogatiji Advent, pun šoldi!“.
Taman je misa u obližnjoj crkvi bila završila i u kafić su hrpimice počeli stizati susjedi. Vidjevši vjernike, Aldo je dometnuo: „Propjo me intereša ča na to brkanje uskrnuća i rođenja, a ča na te izbore naj Božića reče naš pop. Kamo je tu uzvišena poruka; kamo je tu, kako ono, poniznost?“
U taj čas u oštariju je ušao svećenik glavom i bradom. Ispod jakne je nosio majicu na kojoj je pisalo: „Isus je broj jedan“.
Autor
