'Ograničili smo bazene i uveli obavezne cisterne za kišnicu. Ovo je vodilo u apartmanizaciju, to nije naše selo'
U općini Vižinada su netom usvojenim izmjenama Prostornog plana uređenja postrožili uvjete gradnje jer, kako napominju, ne žele da sve ode preko mjere: čuvaju ruralni prostor kao vrijedan resurs, tradiciju i prirodno okruženje. Nema više ravnih krovova, ograničena je izgradnja bazena, smanjen postotak izgrađenosti, povećana minimalna površina čestice za višeobiteljske kuće.
O detaljima izmjena pitali smo načelnika Marka Ferenca, koji ističe da, srećom, nemaju problem preizgrađenosti poput nekih susjednih, no pušu na hladno.
„Da smo prije deset godina imali današnja saznanja, vjerojatno bismo već tada poduzeli određene korake. Nažalost, izgradnja se dešava prebrzo, a infrastruktura ne može pratiti taj tempo. To je problem cijele Istarske županije. Na svu sreću, područje Vižinade dosta je raštrkano, pa se ta izgrađenost toliko ne osjeća kao kod drugih te se nadam da ćemo ovim restrikcijama uspjeti sačuvati prostor“, naglašava Ferenac.
Objašnjava da su bazene ograničili tako da se na jednoj građevnoj čestici može graditi samo jedan, jer su u novije vrijeme primijetili da investitori žele maksimalno iskoristiti prostor gradnjom dva bazena na jednoj čestici na kojoj planiraju dvije stambene jedinice.
"To vodi u čistu apartmanizaciju. Ne uklapa se u prostor ruralne sredine u kojoj živimo i stoga smo to odlučili ograničiti u startu. Nismo protiv bazena, ali jesmo kontra toga da investitori kupe zemljište od 5.000 četvornih metara i od toga stvore maksimalno dozvoljeni broj građevnih čestica na kojim se grade objekti mahom za turizam i daljnju prodaju. Pritom se ne pazi na to da bude više zelenila, da se osigura intima u tim dvorištima, već se ide isključivo na maksimalno iskorištavanje prostora radi što većeg profita“, objašnjava Ferenac.
Izmjenama Prostornog plana, dodaje, željelo se barem donekle natjerati ulagače da planiraju veće građevne čestice ukoliko žele imati više sadržaja jer će kasnije takvi objekti više i vrijediti.
Tako je izgrađenost za stambene zgrade s 40 smanjena na 30 posto, pri čemu se bazeni računaju u omjer, što dosad nije bio slučaj. Također, smanjena je i najviša dozvoljena visina takvih objekata na 7,5, dok je za one višeobiteljske, s više od dvije stambene jedinice, ostavljena na devet metara.
Jednom kad se prostro naruši...
Nadalje, minimalna površina građevne čestice i dalje iznosi 600 četvornih metara za jednoobiteljske i obiteljske kuće (do dvije stambene jedinice), no povećana je ona za višeobiteljske građevine, i to sa 750 na 900 m2, što također čuva od pretjerane izgrađenosti.
„Novost je i obaveza izgradnje cisterni za kišnicu na građevnoj čestici. Sve više susrećemo se s nedostatkom vode, a upravo se kišnica može kasnije koristiti za navodnjavanje zelenih površina i vrtova“, kaže načelnik.
I konačno, po uzoru na neke druge istarske lokalne uprave, ukinuta je mogućnost gradnje ravnog krova za stambene zgrade. U proteklih osam godina borili su se, prenosi naš sugovornik, s time gdje se mogu izvoditi takvi krovovi: odlučivanje se svodilo na subjektivni dojam, pa je njihova izgradnja bila ograničena isključivo na rubne dijelove naselja.
„Izgrađena su svega tri, četiri takva objekta, no procijenili smo da je bolje u cijelosti ukinuti ravne krovove. Želimo da građevine na našem području budu u skladu s istarskom tradicijom. Jednom kada se prostor naruši, to je nepovratno. A upravo je prostor, uz ljude, postao naš najvrjedniji resurs koji trebamo čuvati za buduće generacije“, zaključuje Ferenac.
Autor
