Kud plovi IDS-ov brod, kud Pausa i Miletića odnosi?
Teško da bi, u trenutku kada se još uvijek u najvećoj mjeri samo nagađa o kandidaturama za lokalne izbore, itko htio biti u koži Dalibora Pausa. Ali za to si je sam kriv. Politički šamar koji je nedavno dobio od Tulija Demetlike, kad je ovaj za Istarski.hr rekao da bi najbolje rješenje za istarskog župana bilo da Boris Miletić odradi još jedan mandat na mjestu župana, mora da jako boli. Jer svi znamo da Demetlika nije tek tamo neki član IDS-a, već je jedan od onih čija riječ unutar stranke ima težinu. A kad se upravo Demetlika, s 30-godišnjim stažem u politici, s 16-godinšjim iskustvom vođenja Grada Labina i tri saborska mandata iza sebe, odlučio otvoreno reći da bi Miletića htio vidjeti na mjestu župana još četiri godine, onda znači da IDS ne da još nije posložio svoje kockice nakon što su na posljednjim lokalnim izborima kola krenula nizbrdo, nego upravo sada stoji na litici i procjenjuje što se nalazi u ponoru – tračak svjetla ili mrkli mrak. I onda se u toj vrlo delikatnoj situaciji pojavi sjena prošlosti koja prijeti da se i ono malo dostojanstva koje je ostalo nakon bolno lošeg ishoda parlamentarnih izbora, gdje je IDS osvojio svega dva saborska mandata, pa i izbora za Europarlament na kojima nisu uspjeli zadržati jednog zastupnika, istopi i stranku doista gurne u rupu iz koje je sigurno neće izvući rektalni alpinisti kakvih se u godinama IDS-ovog vladanja Istrom namnožilo u toj stranci kao duplih sličica u albumu Životinjskog carstva.
Pausu bi glave mogao doći čovjek kojeg se odrekao odmah nakon što je zasjeo na mjesto predsjednika IDS-a. I ne samo da ga se odrekao, nego to cijelo vrijeme i ponavlja, ako je slučajno netko zaboravio. Eno je prije niti pola godine izjavio da bi podržavanje Miletića za još jedan mandat župana bila smrt za IDS. Gorde su njegove izjave oko Miletića, ali pitanje je što se krije iza te hrabrosti da udara po nekome tko je do jučer izgledao kao politički leš oko kojeg nesnosno zuje još samo muhe. Što ako taj leš ipak nekim čudom oživi pred njegovim očima? Hoće li to Paus primijetiti? Ili će, zabarikadiran u svoje uvjerenje kako je on izbavitelj, doživjeti šok? Jer moglo bi mu se dogoditi da definitivno postane isključivo izborni gubitnik. A to bi mu bio vjerojatno najteži udarac, onaj od kojeg je teško poslije podignuti glavu i vidjeti gdje se uopće nalaziš.
Nagađalo se da bi kandidati IDS-a za župana mogli biti aktualni porečki gradonačelnik Loris Peršurić, njegov labinski kolega Valter Glavičić ili pak Sandra Ćakić Kuhar, predsjednica Županijske skupštine. Njih još nismo čuli žele li uopće ući u borbu koja je za IDS gotovo pa od životnog značaja. Možda i oni smatraju da bi Miletić bio dobar kandidat za još četiri godine. A što onda?
Naravno da bi najlogičnije bilo da IDS-ov kandidat bude Paus, da napokon pokaže ima li u njemu imalo političkog talenta. Međutim, čini se da on izbjegava bilo kakav ozbiljniji sraz. Radije će u bitku poslati druge, nego da sam stane pred glasače i pokuša ih uvjeriti da u njemu ima žara, volje, pameti i svega što je potrebno da ih osvoji. Zasad nije puno toga pokazao. Istina, gasio je požar koji je nastao nakon posljednjih lokalnih izbora. Ali dojam je da ga je gasio s previše vode pa sad pred sobom ima stranku iz čije je nutrine izbio i najmanju iskru koja bi eventualno mogla probuditi život.
Razumljivo je da je Pausu sada teško reterirati. Mislio je da se sva negativa IDS-a koja je izlazila i izlazi na vidjelo može lako svaliti na dvojac Jakovčić – Miletić. No, svaka nova afera nekoga od članova te stranke teško je poveziva s navedenim dvojcem. A netrpeljivost prema Miletiću je ostala. I tu se našao pred zidom. Što ako se doista pokaže da Miletić ima najviše šanse da po drugi put postane župan? Ne govorimo o anketama, one još uvijek ništa bitno ne znače, samo pokazuju tko iz koje pozicije starta. Što Paus misli poduzeti ako stranka procijeni da IDS-ov kandidat nema velike šanse u srazu s Miletićem? Hoće li ponovno obećavati da će podnijeti ostavku pa na kraju, nakon analize koja ga je uvjerila da je zapravo pobjednik, ostati na čelu stranke s kojom su svi pobrisali pod?
S druge strane, razumljiva je Pausova želja da stranku opterećenu glasinama o, da budemo blagi, lošim životnim navikama prijašnjih predsjednika dovede na put izlječenja. I u tom procesu doista može biti svega, pa i lelujanja nad ponorom. Ali onda valja otvoreno reći da je IDS pacijent koji je na odvikavanju, a ne ga pokušavati skinuti s teške terapije tako što ga guraš iz poraza u poraz. Imao je Paus dovoljno vremena da pročisti pacijentu krv, ali on se više bavio reliktima prošlosti, kojima je tako davao na značenju više no što je trebao. U istu zamku upali su i neki nezavisni načelnici i gradonačelnici koji su potaracali IDS na prošlim lokalnim izborima, ali više od toga nisu znali pa su zauvijek ostali u izbornoj kampanji, kriveći svoje prethodnike za sve loše što ih je snašlo kad su se dočepali izvršne vlasti. Razumljiv je, doduše, taj Pausov poriv, jer tako održava svoju poziciju. Poraz od Miletića u izboru za župana bio bi kraj njegovog predsjedanja IDS-om, a stranka bi se onda doista mogla ozbiljno podijeliti pa bismo dobili, što ti ga ja znam, IDS 1990, Izvorni IDS, IDS Ivana Jakovčića i tako dalje.
Miletić , bez obzira na svoj, kako Paus kaže, lifestyle, nije politička figura od koje možeš očekivati da će ti se baciti pred noge i moliti za oprost, niti to od njega netko traži. No, ako je veći IDS-ovac od nekih svojih bivših stranačkih kolega, kao što to tvrdi Demetlika, onda bi dobro razmislio želi li inzistirati na osveti. Jer najveća osveta bi bila da osvoji novi mandat za župana, a da pritom pobjedi IDS-ovog kandidata, po mogućnosti Pausa. Može on biti sto puta veći IDS-ovac od Pausa, ali osveta nikada neće biti dobar motiv za rješavanje sukoba iz prošlosti. Naravno da to ne znači da bi Miletić trebao odustati od kandidature ako si ju je zacrtao, ali valja znati sagledati uzroke i posljedice. A možda je napokon sazrelo vrijeme da se svi IDS-ovci, i oni bivši i oni sadašnji, suoče s njima. Imali bi što za vidjeti.
Autor
