Uklanjanjem terasa Giardini neće doživjeti eutanaziju, nego procvat
Nakon što je nedavno i službeno predstavljen projekt uređenja Giardina, koji je izradio zagrebački arhitektonski studio 3LHD, u javnosti su se pojavili mnogi upitnici. Neki od njih usmjereni su prema ugostiteljima, točnije gubitku njihove dobiti s obzirom da je projektom predviđeno micanje terasa sa središnjeg dijela trga. Te da će ovaj dio grada biti eutaniziran, te da više neće biti zabave na Giardinima, te da se ondje više neće moći sjediti. Na terasi. Čak je i moguć prosvjed ugostitelja, kreće dalje zdvajanje, kao da je riječ o uljanikovcima koji su, kruha gladni, svojedobno izašli na ulice.
Ne znam zbog čega bi ugostitelji trebali prosvjedovati. Terase ostaju, doduše u manjem obujmu, uz zgrade na Korzu, a trg se upristojuje i prije svega prepušta pješacima, kao što je to u bilo kojem drugom uređenom gradu. Građani bi zapravo trebali biti zahvalni što će biti nekoliko terasa manje, koje sada zauzimaju barem polovicu gornjeg dijela trga i priječe prolaz ne samo njima, nego i interventnim službama. Jer danas se više ne možete prošetati Giardinima, pod krošnjama ladonja, nego njegovim rubovima.
Koliku će to dobit izgubiti ugostitelji i kolika dobit im je potrebna? Gdje je granica te dobiti? Prije dvije i pol godine, sjetimo se, na pritisak tih istih ugostitelja, koji su i tada zauzimali pola Korza, ali ne samo njih, Zoričićeva gradska uprava pokušala je, pazite sad, posve protuzakonito zabraniti prodaju kave i pića na kioscima. Jer da to „ugrožava rad u ugostiteljskim objektima u čvrstim građevinama". Grad je na koncu odustao od sulude odluke, kao da bi zabranom prodaje kave na kiosku ljudi pohrlili na skupe terase. I platili makijato 2,5 eura (čitaj 18,83 kune!). A mogu ga, recimo, ponijeti u termosici i sjesti pod krošnje uređenih Giardina. Na klupicu, jasno. Pula je, okupirana terasama, zapravo izgubila identitet mediteranskog grada, gdje je uobičajeno u ljetnim mjesecima vidjeti građane kako sjede i druže se ispred svojih kuća, na javnim površinama. Na klupicama, jasno.
Da su Puljani građani drugog reda u svom gradu, pokazala je i Odluka o redu na pomorskom dobru usvojena na Gradskom vijeću lanjskog studenog, koja je izazvala buru u javnosti, a kojom se zabranjuje ispijanje džin tonika na plaži, ali ne i na, pogađate, terasi ugostiteljskog objekta!?
Zato je lijepo čuti da se, nakon mnogo godina, Giardini konačno ponovno prepuštaju građanima. Možda ponovno postanu ono što su bili desetljećima, tamo negdje do potkraj 80-ih, okupljalište mladih, mjesto dogovora, prvih ljubavi, punkt odakle se kreće u đir, na zabavu. Pa i na terase tamošnjih kafića.
Autor
