Oleg Butković misli da je big star, a ne mini star!
"Ljudi, sve sam vam rekao, ne mogu se ponavljati. Ništa, vidimo se", reakcija je to političara, aktualnog i vječnog Plenkovićevog ministra i potpredsjednika HDZ-a Olega Butkovića na ovotjedni pokušaj novinara da na pulskom aerodromu dođu do kakve izjave, da od ministra doznaju nešto novoga, da ga pitaju pokoje pitanje, i sve ostalo što novinari obično rade u demokratskim zemljama svijeta.
Sve regularno, normalno, svakodnedno, ništa čudno. Štoviše, zato su nas i pozvali, da dokumentiramo, zapišemo, pitamo. Hoću reći, ne bi trebao biti neki veliki problem, trebalo nam je možda kakvih deset minuta.
Ali, ministar Butković je rekao svoje, a svi ostali neka se, s oproštenjem, seksaju kako znaju, neka svojim redakcijama, čitateljima i slušateljima, građanima Hrvatske, serviraju muk, prazan ton i bijele stranice na portalima i tiskovinama.
Badava smo se ustajali iz kreveta, mogli smo još malo odspavati, uzalud trošili vrijeme, jer vrijeme je novac, za ništa smo se dopeljali do aerodroma, stavljali zelene prsluke, prolazili kroz kontrolu, vozili se autobusom do te famozne stajanke koja se asfaltirala, zbog kojih strojeva nismo čuli ni sami sebe, i cijelu tu proceduru ponovili za nazad, da bismo razgovarali s ministrom i pitali ga, recimo, zašto je pulski aerodrom šupak države, gdje je najnoviji let privatne kompanije najavljen za nekakav švedski gradić za koji nitko nikada nije čuo. I to na samo nekoliko tjedana u sezoni. Pitali bismo ga još svašta. O planovima zimskog reda letenja, budućim ulaganjima u taj zastarjeli aerodrom...
Ma, naša je stvar što bismo ga pitali. Ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori. A odgovor ministra Butkovića je definitivno glup. I bezobrazan je, autoritaran, s visoka, i još svašta nešto. A ministru to nije prvi put.
Prije nekoliko mjeseci, u jeku kampanje za parlamentarne izbore, svjedočili smo da su svi političari, pa i Butković, hodočastili Hrvatskom na razna otvaranja raznih ulica, cestica i puteljaka. Tada smo ga, nakon njegovog recitiranja izjave koliko je HDZ-ova Vlada super i da puno ulaže u Istru, upitali kako komentira neke tamo izjave predsjednika Milanovića oko Butkovićevog brata. Uobičajena pitanja u jeku kampanje, bacanje kostiju, pa neka se oni lijepo časte, njima dobro, novinarima dobro, pa neka narod vidi što će zaokružiti. Ono, demokracija. Da stvar bude apsurdnija, sam je Butković minutama ranije prvi spomenuo Milanovića.
Ali, naš se ministar ubrzo unervozio, u trenutku samoobrane pomislio da je big star, a ne mini star, i odgovorio točno ovako: "Nema! Danas smo u Istri, među civiliziranim ljudima, (...), nećemo danas previše o Milanoviću, sve oko toga sam već komentirao i rekao. Molim vas da me to više ne pitate. Ponavljam vam još jednom, za vijeke vijekova, da me to više ne pitate (...)"
Nakon toga se malo pričalo o nečem drugom, pa ga je jedan televizijski novinar pitao: "može još nešto vezano uz vašeg brata...?"
Butković je odgovorio: "Nema više pitanja za brata! Sve sam vam rekao, 'ajde!"
Jer, očito ne živimo u demokratskoj državi, valjda smo u nekakvom hibridnom sistemu, nekakvom 'mraku', kako to vole reći oni koji nam danas serviraju tobože 'svjetlo'. Jako im je bitno, pritom mislim na Butkovića i njegovog šefa Plenkovića, određivati što je tema, a što nije, selektirati o čemu će se razgovarati, a što bi radije preskočili. E, to tako baš i ne ide. Ne u Hrvatskoj.
Ministre, slugo naroda, javni dužnosniče, Oleže, vi ste tu da odgovarate novinarima i javnosti. Lijepo, fino, pristojno, ponizno. Pozdrav iz Istre!
Autor
