Nekad najveći nudistički kamp na svijetu nalazi se u Istri. Od idućeg ljeta slijedi velika promjena
Na otoku su svi goli! I tako je u Vrsaru već 63 godine... Međutim, naturista je sve manje pa će u dio kampa uskoro i – oni u kupaćima, piše Srđan Hebar za Večernji. Nudistički kamp FKK Koversada, otkad znamo, biser je Jadrana, ponos turizma bivše države, uostalom kada se otvarao 1961. godine, bio je i najveći naturistički kamp na svijetu. Hrvati su i dalje po kampovima za turiste koji žive geslo “Freikörperkultur” i dalje treći na Starom kontinentu.
Trendovi se, ipak, mijenjaju, rijetko tko još i poznaje susjeda koji odlazi u FKK kampove. OK, autor teksta zna svega jednog naturista, naspram desetak prijatelja i poznanika onih koji ljeta provode u “tekstilnim” kampovima. Od sljedećeg ljeta Koversada će, a takva je praksa i u ostalim najvećim naturističkim kampovima Europe koji su stasali uz kamp u Vrsaru u to zlatno doba naturizma, postati dijelom i kamp za one u kupaćima. Vratit ćemo se na budućnost Koversade k Maistrinim ocima koji su vlasnici ovog kampa, a koji kreću u prvu veliku obnovu nakon šest desetljeća, ali idemo najprije na početak.
Livio Janko, konobar je koji je kao dvadesetogodišnjak radio upravo s prvim gostima, tamo na počecima šezdesetih godina.
– Imam 85 godina, ali nemoj nikome reći – smije se gospodin Livio pa naručuje decilitar malvazije i priča iz mladosti, njegove i prvih dana Koversade, počinje.
– Svi goli, a meni prvi dan na poslu. Ljeto je 1964. na Koveršadi, kako mi domaći iz Vrsara zovemo otočić Koversadu. Ne znam kamo bih gledao. Bilo mi je neugodno, ja mlad dečko, ali vrlo iskusan, jer godinama sam radio kao konobar u porečkoj Rivijeri, ali ovome se nisam nadao. Gledam tamo, vidim ovamo! (smijeh) U pravilu nisu imali ni krpice na sebi! Svi bosi. Imao bi tko samo košulju, drugi je imao samo gaće, a treći je bio bez gaća. Ali rekoh sam sebi: “Dobro. Nema gledanja, tvoj je posao raditi. Konobariti...”
- Koliko ste godina radili u naturističkom kampu?
– 29 godina.
- Kako ste, kao konobar, bili odjeveni? Vi niste mogli biti bez majice i gaća?
– Crne hlače, crne cipele, ako se ne varam bile su iz Borova, i bijela košulja. I trebalo je biti friško obrijan, nema tu da si neuredan. Ja sam se brijao svaki drugi dan. Obavezni su bili dugi rukavi i bijela košulja, ali i svi gumbi zakopčani! Do grla. Tek su kasnije dopustili kratke rukave na košuljama, a imali smo i kravate ili leptir-mašne. Posljednjih deset godina prije mirovine bio sam šef u ribljem restoranu, nosio sam crnu leptir-mašnu. Pa mi smo golišave goste u kampu dočekivali obučeni kao da smo u Esplanadi!
- Što su pili ti prvi gosti na Koversadi?
– Nije bilo tih prvih dana puno ljudi, ali bilo je. Većinom Nijemci. Moj prijatelj Piero Šegon, inače genijalac, bio je šef, a ja konobar. Korado je bio prvi kuhar, a Mario je vozio brod. I radili smo samo tijekom dana, dok je bilo sunca. A kad bi zašlo, šank bi se zatvorio. Struja je došla tek deset godina kasnije, tamo u sedamdesetima. Ni mosta nije bilo, pa bismo doplovili svakog jutra na posao. Dovezli bismo s čamcem i spremnik za vodu, da kuhinja i šank imaju vode. Nije bilo, kao danas, aparata za kavu, pa se na štednjaku kuhala turska kava.
Bio je to mali otok, pravi škoj! Nema struje, nema vode, nema ničega, ali ima – golaća. Pitali ste što su pili... bila je to mala terasa, nekoliko kvadrata, a kolegica Elda je kuhala kave, a nas smo ih dvojica nosila po terasi. Pivo, vino, špriceri, sokovi. Bila je i kuharica, gospođa Alda, ona je kuhala jaja, pohane šnicle, gulaše... Gosti bi ujutro oko 9 sati naručili što bi htjeli jesti pa bi oko podneva ili 13 sati došli na ručak.
- Znamo da Nijemci vole pivo, što se točilo?
– Pivo je na otok dolazilo u drvenim bačvama, ako se ne varam, bila je Zagrebačka pivovara, a “bira” je bila jeftina. Mnogo ih je dolazilo iz Bavarske, iz Münchena, i ti su ljeti samo pili pivo. Imali smo i krigle od litre. Kasnije će dolaziti mnogo Francuza. A bogami, pio se i šnaps. Šljivovica je tekla u potocima. Trošilo se itekako. Ja sam samo nosio, jednu rundu, drugu, treću, desetu. Ako bi bilo kakvo društvo, znalo je otići i po tri flaše rakije. Pili su to muški, a gospođe bi pile vino, ili malo pivo, dva ili tri decilitra...
Više pročitajte ovdje.
