Tržnicu na Verudi premjestili 'na kat'. Prodavači poručuju: 'Ne vraćajte nas. Ovdje gore nam je lijepo!'
Umjesto da se svi raduju nadstrešnici koja će biti montirana na tržnici na Verudi, pa kupci i piljari više neće kisnuti, jučer se, prvoga dana otkako su štandovi premješteni na novu, 'gornju' lokaciju, a radovi nisu ni počeli, pojavio problem. Zapravo, to i nije problem nego otkrivenje: izgleda da su prodavači, tek što su počeli raditi 'na visini', odnosno malom parkiralištu pored kioska uz Tomasinijevu ulicu, spoznali ono što nikad ni ne bi, da ih netko silom prilika nije privremeno izmjestio na novu lokaciju.
„Dogovaramo se da bismo tu ostali. Puno je svjetla, više ljudi cirkulira, svi nam govore ostanite gore. Dolje je mračno, a ovdje smo uočljiviji, više ljudi prođe, vide nas ljudi koji prođu autom da smo tu“, kaže Branka Dodoš, koja na Verudi prodaje med. Osim toga, kaže, nigdje nema oznake da je tu tržnica, pa dok su bili 'u rupi', turisti i namjernici nisu ni znali što je tu, samo bi prošli.
„Turista nije bilo skoro pa ništa ovog ljeta. Kako bi znali, jedino da ih upute vlasnici apartmana. Primjećuje da će montažnom nadstrešnicom, koja bi se trebala postaviti do kraja godine, biti pokriveni samo štandovi, ali ne i prolaz između njih te kafića, kioska i kućica sa sirevima i mesom koje se nalaze uz zid. „Opet će kiša šibati i močiti kroz taj otkriveni prolaz“, smatra. Strahuje da bi s investicijom mogao poskupiti i najam štandova. Sad ga plaća 200 eura, računajući i odvoz smeća. Drugi plaćaju 8 eura dnevno plus 89 eura mjesečne rezervacije.
I nije ona jedina koja tako misli. Podržava je i Ana Dobrović koja na merkatu prodaje već puna četiri desetljeća. Ni mušterijama nije svejedno. Đole Macola, kojeg 'lovimo' s punim rukama špeže, u prolazu dobacuje da je tu gore prozračnije, otvorenije, ima više sunca. Da ne kažemo veselije. Još jedna mušterija, koja je krajičkom uha ulovila naš razgovor, odmah se ubacuje: “Iznenađena sam kako je ovdje lijepo. Tu su trebali staviti tržnicu, ovdje se bolje vidi, privlači ljude. Trebala bi biti ostakljena. Dolje će uvijek biti mračno i ružno. Neka dolje ostanu kafići i parkiralište“, kaže mušterija te upućuje završnu kritiku, očito upućenu gradskim ocima:“Rade bez imalo kreativnosti i analize, rade prčvarnice“.
Fata Dobravac jedna je od starosjedilaca na merkatu na Verudi. Tu je pune 33 godine. Ona, međutim, nema nikakvih primjedbi, jedino je malo muči privremeni smještaj i izloženost kiši. Ali što je tu je. Izdržat ćemo, kaže. Vanda Mihovilović, koja na merkatu prodaje 13 godina, pomalo je sumnjičava:“Od jutros smo tu. Ako bude kao i prije, ne treba ništa raditi. Pitanje je što će se pokriti nadstrešnicom. S nama nitko prije nije razgovarao, sve smo doznali iz novina. Samo će, koliko čujem, ofarbati štandove, ali podržavam investiciju ako bude od koristi“, kaže Vanda.
Još smo dvojicu nevjernih Toma zatekli na merkatu, ali na njegovom donjem dijelu, u kafiću Bas, kojeg nitko tako ne zove. Stalni gosti dolaze "kod Antonije". Ondje je središte društvenog života: tu se sreću poznanici, ugovaraju poslovi, rješavaju problemi. Treba vam vodoinstalater, dio za automobil, popravak veš mašine? Samo trebate reći što vas muči i čovjek koji rješava stvar stiže na lice mjesta.
Elem, Mićo Jović nije pretjerano zadovoljan jer će se, kaže, samo postaviti montažna nadstrešnica, a trebala je biti prava, betonska.
„Oni će sad ovo renovirati i vratiti sve isto. Samo će napraviti montažni krov i kraj priče“, rezimira Jović. A početak priče, po njemu, bio je prije sedam godina kad su, veli, postavljeni betonski stupovi na platou tržnice, kaže i pokazuje mjesta na kojima su stupovi prekriveni kamenim pločama.
„Tu su tri, tamo tri i ondje još tri“, broji i kaže da je na nesuđenoj nadstrešnici, bolje rečeno ploči, trebalo biti parkiralište koje i na Verudi, onako prostranoj i planski izgrađenoj, također nedostaje.
„Istinu govori“, ubacuje se Dragan Pinčan koji je tu od 1977., dok su ovdje još bili vrtovi.
„Ovo je trebalo biti kao u Domu sportova. Gore je trebao biti parking po prvom nacrtu, a ispod prostor za tržnicu. Oni će sad prefarbati štandove i vratiti ih, a ovo je sve trulo, kaže i pokazuje metalne štandove izjedene od hrđe.
U kafiću, međutim, ne žele talasati. Ipak nije dobro imati problema s vlastima. Tu čujemo samo riječi hvale za projekt. „Sve je super što rade, i nemojte moje ime pisati“, upućuju nas. Prodavačice s 'gornjeg levela' ipak će, čini se, morati pričekati neki budući projekt da bi tržnica na Verudi konačno izašla iz mraka.
Autor
