Trgovački centri popapali tržnicu. Na pazinskom markatu samo jedna prodavačica
Tužan je pazinski markat. Barem ponedjeljkom ujutro. Ali nije, kažu, bolje ni u druge dane. Naznake života pokaže tek u subotu, na koji sat. Trgovački centri - koji u nas niču bolje nego divlji radič - pojeli su, eto, i ovu tržnicu. Pala je kao zrela kruška.
Iza kamenih banaka zatičemo samo Dajanu Leši iz Šurani blizu Tinjana. Posljednja Mohikanka. Uz nju, tu su, u poslovnim prostorima, samo dućan živežnim namirnicama i voćarna. Mesnica je zatvorila vrata još za Uskrsa.
„Pretihi nan je počeja biti ti markat, valje me je strah te tišine“, dobacuje Dajana kupcu kojem je napunila vrećicu salatom.
Rado se odaziva razgovoru. Nudi, veli, isključivo domaću robu. Ljetno povrće polako ustupa mjesto zimskom: nađe se još pokoji pomidor, tu si i cuketi, i krastavci, sve po tri eura za kilogram. Kapuz je vječita stavka, nudi se po dva eura, kao i hokaido cuke, isturene u prvom redu, one su idealne za juhu.
Iza ovako lijepog štanda danonoćan je rad u OPG-u, koji drži sa suprugom.
„Prodaja? Kako ki dan. Ne cijeni se više toliko domaće, gleda se samo da bude jeftino. Kambjalo se je i vrime, i generacije, i navike: manje se kuha, ne diši više sa špahera maneštra ili kapuz kao prvo. Sada svaka butiga ima voće i povrće. Izgradija se je i oni novi centar na Staren Pazinu…“, priča nam susretljiva Dajana kojoj, unatoč svemu, osmijeh ne silazi s lica.
Na markatu je više od 30 godina i sa sjetom se prisjeća boljih dana, kada je trbuh grada bio pravo stjecište. „Samo unazad par lit tu je bilo živo, puno ljudi, a i prodavači. Moga si s kin i poćakulati…“, govori Dajana.
Zbog svega se, kaže, gasi sve više OPG-ova. Na ruku im ne ide ni ova poludjela klima, koja šeta iz ekstrema u ekstrem. „Koliko je samo vode, radi velike suše, pošlo to lito na navodnjavanje. Na kraju ispada da je nama skupa proizvodnja, a pokle bude skupo i kupcima“.
Na ruku ne ide ni položaj pazinskog markata: parking se naplaćuje, a i teško ga je pronaći. Šoping centri su po tome puno dostupniji. Unatoč svemu, naša sugovornica neće odustati.
„Dok je zdravlja, ćemo provati biti tu. U ten delu smo smo i boh, nimaš ča kambijavti u ovin našin letami. Ku si tu je malo, ma ku si doma ni nič“, duhovito zaključuje Dajana.
Autor
