Frustrirana i zločesta Vedrana Rudan ista je kao četnik Čorba!
Priznajem da su "Pogledaj dom svoj anđele" i "Na zapadu ništa novo" dvije kultne pjesme Bore Čorbe koje izazivaju reakciju upravo onakvu kakvu dobra pjesma mora izazvati. I kod onih poput mene koji nisu ljubitelji njegovog pjevačkog opusa, riječi dirnu. Misli pretočene u tekst imaju smisao. Nije to, inače, moj muzički odabir, no ove dvije pjesme…. Jebiga, dobre su. Sa snažnim socijalnim angažmanom i anti stavom prema tadašnjem sustavu, prepune emocija koje svatko može doživjeti na svoj način, otvarale su prostor društvenoj kritici i preispitivanju. Bile su korak ispred zlih vremena koja su uslijedila. Čorba je u njima dodirnuo ljudsko dno.
Kad se dogodila agresija na Hrvatsku, s masakrima gdje god se okreneš u Slavoniji i Dalmatinskoj zagori, Čorba se otvoreno svrstao. Zamrzio je sve zapadno od Bajakova. Postao je nečovjek. Pjesme su ostale, no on je jeftinim ratnohuškačkim politiziranjem poništio efekte svoje dotad nedodirljive umjetnosti. A onda je Bora Čorba umro, prekjučer.
Jugoslavenska rock scena (iz onih vremena) ostala je bez svoje (kontroverzne) ikone. Plač, tuga, u Srbiji, očekivano. Ali i u nas. Zaplakala je i književnica koja živi u Hrvatskoj. Zove se Vedrana Rudan. Ekscentrična, nekad je bila i zanimljiva, u međuvremenu postala je frustrirana, zločesta.
Ostajući bez Čorbe, svog štapa na koji se oslanjala tražeći istinu i svjetlost u životu teške hrvatske tame, provokativno, nisko, bedasto, kao da je pala s Marsa, napisala je da joj se, eto, jebe što je velikan yu rocka bio - četnik. Iznijela je to s takvom lakoćom kao da se govori o tome da je Čorba navijao za Partizan, a ne Zvezdu, pa koga briga, ili da mu je kosa previše sijeda pa bi je mogao opiturati, isto koga briga. Iznijela je, dakle, svoju bezgraničnu ljubav i podršku samoprozvanom četniku i vojvodi kao da je to neki nebitan podatak koji se napominje uzgred, kao neka beznačajnost. To je kao da se baš usput kaže da je onaj idiot Goebbels, Reichov ministar nacističke propagande koji se samoubio sa ženom i svojom djecom, bio jako dobar čovjek jer se znao poigrati s njima. A i Hitler bi onda bio dobar jer ih je često, u prolazu njemačkog podzemnog bunkera u Berlinu, pogladio po kosici.
To s Čorbom je, recimo, usporedivo i s Radovanom Karadžićem, za kojeg je trgovkinja na Palama, odakle je orkestrirao napade na opkoljeno Sarajevo, zaključila da je feš tip i dobar čovjek jer joj je pustio manču. Takav je, po tim i takvim logikama Vedrane Rudan i Bora Čorba - dobar čovjek. Ma duša planetarna. Mirotvorna. Sve cvijeće i ljubičice oko njega. Vjenčić oko glave. Mir, mir, mir do neba, braći i sestrama, ha ha. Kakvo odvratno licemjerstvo. Realno, tip je neodvojiv od krvožednog četništva koje je hranio i nadahnjivao, poticao na mržnju i brutalnost, o čemu mrs Rudan i njoj slični ni ne žele razmišljati jer nemaju ni empatije ni morala ni pameti.
"Moj Bora, Bora, Bora", obraća mu se ona intimno, u crnini vlastite duše, ne želeći priznati, ne želeći se time ni baviti u površnosti svoje životne filozofije, da je taj frajer poticao velikosrpsku imperijalističku politiku i četništvo, iza čega su ostali spaljena zemlja, obezglavljeni leševi i silovane žene, traumatizirana djeca bez roditelja, ali i nekoliko stotina ubijene djece kojima su geleri probijali meso, lomili lubanju, otkidali ruke, noge… Problem je za mrs Rudan što su žrtve hrvatske, pa ih ona po automatizmu ne priznaje. Nju naprosto boli ona stvar za hrvatske žrtve, a još manje je boli ona stvar za Čorbinu ulogu u balu vampira.
"On lijepo pjeva, pjesme su mu baš lijepe, produhovljene. Jebe se meni što je on četnik", poručuje ta žena koja živi u Hrvatskoj. Kao, nije u tome što je četnik ništa loše. Četnici su u njenoj mašti dobri momci, pozitivci koji nož, kamu, tek koji put koriste umjesto rezanja svinjetine za odrubljivanje glava. Hrvatskih glava, hrvatske djece, hrvatskih žena i civila. Poput orangutana iz džungle koji plaši male majmune, Rudanica se odavno okomljuje na sve hrvatsko. Za bika u njenoj glavi i percepciji prostora, to je crvena krpa. Sada je iskoristila i mrtvog Čorbu za novi obračun s Hrvatskom, državom nesavršenosti koja je za njen crno-bijeli pogled na svijet i sustav vrijednosti ne televizija u boji, nego golemo platno sa šahovnicom koja je izluđuje do boli.
Autor
